arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
spomen područje Šušnjari – Sanski Most

Sofija Praća – Veljović, Genocid u Sanskom Mostu

Tačno 3. avgusta 1941. godine ustaše dolaze u kuću Zurunića i traže učiteljicu Dragu, jer je ona muslimanka prešla na pravoslavnu vjeru, da bi se mogla vjenčati sa Zurunić Pericom. Bosu je odvode do Mašinskog mosta, gdje su strijeljani Vidovići, maltretiraju je dok ona skače u Sanu, oni je vade, rasijecaju joj grudi i stavljaju na rane so i tako krvavu bacaju u rijeku, pucaju u nju, ubijaju je i u klečećem položaju je zakopavaju. To je činio ustaša Zukić Himzo zv. Čiko. Sanski Most (162 metra nadmorske visine, 44-45 stepeni geografske širine i 15-17 stepeni geografske dužine) leži u dolini rijeke Sane, u jugozapadnom dijelu Bosanske Krajine, između planina

Nalog Ravnateljstva ustaškog redarstva NDH u Zagrebu velikim župama za hapšenje i otpremanje Srba, Jevreja i komunista u koncentracioni logor Gospić

RAVNATELjSTVO USTAŠKOG REDARSTVA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE U ZAGREBU Broj: tajni: 1/1941.                             Zagreb, dana 23. srpnja 1941. Predmet: Pritvaranje i otpremanje u zbiralište, Srba i Židova – komunista – okružnica. Osobno! ŽUPAMA 1 – 22.[1] USTAŠKOM POVJERENIŠTVU ZA BOSNU I HERCEGOVINU – SARAJEVO – G. FRANCETIĆ[2] Poziva se naslov, da odmah izda shodnu odredbu područnome Redarstvenom ravnateljstvu, Ravnateljstvu ustaškog redarstva u koliko su već takva osnovana u sjedištima Župa, Predstojništvima redarstva i kotarskim oblastima u mjestima gdje nema Redarstva, da se najnužnije izvrši pritvaranje svih Židova i Srba – pravoslavaca, koji su bili poznati već kao komunisti, bilo pak da su i malo sumljivi, da su skloni tome pokretu. Iste mjere

PROŠAO KROZ LOGORE NA STAROM SAJMIŠTU: Preživeo ranjavanje, tifus, glad i bombe

Logoraš Rade Vlaisavljević (95) podržao inicijativu „Novosti“ da se obeleže stratišta. Imao 20 godina i 40 kilograma, pogođen u obe ruke i nogu. Bio i na prinudnom radu. RADE Vlaisavljević (95) jedan je od najstarijih, a možda i najstariji preživeli logoraš koji je prošao kroz logore na Starom sajmištu. Tu je doživeo savezničko bombardovanje, u aprilu 1944, pa je prebačen u Milišića ciglanu na Zvezdari. Mnogo njegove sabraće, logoraša, izginulo je ili umrlo od gladi i tifusa. Upravo zato je ovaj vitalni devedesetpetogodišnjak pozdravio inicijativu „Novosti“ da država dostojno obeleži masovne grobnice na Gardošu i Bežaniji, gde je pokopano između 11.000 i 14.000 srpskih žrtava. Istoričar Milan Koljanin iz Komisije

Prof. dr Svetozar Livada

Zatiranje Srba u Hrvatskoj (1): Istorija duga sedam vekova

U obimnom istraživanju koje pokriva 130 godina i čak tri veka, prof. dr Svetozar Livada, jedan od najpoznatijih srpskih naučnika u Hrvatskoj i jedan od najpriznatijih demografa u svetu, svojedobno je objavio knjigu „Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj 1880-2011″ (od višegeneracijskog i starosedelačkog, autohtonog i konstitutivnog, do manjinskog statusa)“, baziranu na istorijskim i statističkim podacima dobijenim iz popisa stanovništva u ovom periodu. Zbog niza pojedinosti oko perioda doseljavanja, a zatim prirodnih i onih migracija izazvanih ratovima, ovaj feljton će posebno biti interesantan čitaocima čiji su preci ili su oni sami rodom sa teritorije Hrvatske, a sada rasuti od Evrope, Kanade i SAD, pa sve do Australije. Prihvatajući molbu

Titovo ćutanje o logoru smrti

U prvoj depeši upućenoj u Moskvu, aprila 1942, u kojoj je govorio o Jasenovcu, Tito ne pominje Srbe, već tvrdi da se u logoru nalazi „više od 10.000 najboljih sinova Hrvatske“. Titovi istoričari i novinari, karijeristi i zanesenjaci, koje činjenice nisu mnogo interesovale, decenijama su govorili da je on do kraja Drugog svetskog rata veoma malo znao ne samo šta se stvarno dešava u Jasenovcu, već i o masovnim pokoljima ustaša nad Srbima i o stvarnom karakteru nacističko-fašističke Nezavisne Države Hrvatske (NDH). To je samo po sebi nelogično, jer je Tito najveći deo Drugog svetskog rata, od kraja 1941. do kraja maja 1944, proveo na teritoriji NDH, a i od

Velebitski ustaški ustanci

Prema popisu stanovništva iz 1931. godine u Lici je bilo 96.468 ili 55.4% Srba i 77.745 ili 44.6% Hrvata. Po istom popisu na području tadašnjeg sreza Gospić od 34.060 stanovnika bilo je 16.611 ili 48% Srba. Na području tadašnjeg sreza Perušić, od 19.760 stanovnika bilo je 3.234 ili 16.4% Srba. Nakon osamdeset godina, prema popisu stanovništva iz 2011. godine na području grada Gospić (isto područje kao nekadašnji srez – Đ.P.), od 12.745 stanovnika ima 609 ili 4.78% Srba a na području opštine Perušić (isto područje kao nekadašnji srez – Đ.P.) od 2.638 stanovnika ima 244 ili 8.49 %  Srba. U ovih osamdeset godina (težišno od 1941. do 1995.) turbulentnih zbivanja

Godišnjica zločina nad dvije hiljade nevinih Srba u Bosanskoj Bojnoj

22. avgusta 1941. godine dan genocida nad srpskim stanovništvom u Stabanidži, Zborištu, Gradini, Glinici, Poljani, Bojni, Varoškoj rijeci i Crvarevcu Dana 22. avgusta pomolimo se za duše nevino poklanih i živih spaljenih srpskih žena, dece staraca iz srpskih sela Stabandža, Zborište, Gradina, Glinica, Poljana, Bojna, Varoška Rijeka i Crvarevca, od strane njihovih muslimanskih komšija iz Bosanske Otoke, Bužima, Varoške Rijeke, Crvarevca, Vrnograča i drugih muslimanskih sela. Na taj dan 1941. godine vojno sposobni muslimani predvođeni žandarmerijskim narednikom Pilingerom, naoružani noževima, sekirama, kosama i drugim hladnim oružjem, su krenuli u „hajku“ na srpsku nejač u navednim selim i sve žene i decu, koje su stigli, poklali tamo gde su ih stigli, koga

„Pedeset mrtvih razreda spava“: Đorđe Đurić

Banija ga je i prije građanskoga rata u Hrvatskoj potpuno zaboravila. A bio je jedan od najpoznatijih i najpopularnijih njenih pjesnika, proznih pisaca, pisaca epitafa na spomen-obilježjima po Baniji. I pisaca za djecu. Pisaca i poezije i proze. Gostovao je po školama, u selima, gradovima… Sa svima dobro, sa svima dobar.  Težak je život imao Đorđe Đurić (Kinjačka, 1929 – Zagreb, 1991, sahranjen je u Sisku). Školovao se u rodnom selu, Križevcima, Zagrebu i Rijeci. Oca su mu početkom Drugog svjetskog rata odvele ustaše u Jasenovac i tamo likvidirale. U maju 1942. odvode majku, starijeg brata i njega u logor Stara Gradiška, a odatle u logore na sjeveru Njemačke. Još

Najkrvoločnije ustaše, ovi ljudi počinili su takva zverstva da su ih i nacisti hapsili zbog ratnih zločina

Ove godine navršilo se 77 godine otkako je u Zagrebu zbog zločina u Jasenovcu obešen Miroslav Filipović, neslavno znan i kao „fra Sotona“, jedan od ustaških zločinaca iz Drugog svetskog rata, najozloglašenijih po brutalnosti i sadizmu. Rođen u Jajcu 1915. godine, a 1938. zaredio se i ušao u franjevački red u samostanu Petrićevcu u Banja Luci, dobivši redovničko ime Tomislav. Nije poznato kako se taj čovek već do 26. godine života radikalizovao, ali se zna da je već u prvim danima NDH njegov nadređeni u samostanu tražio od njega da se prestane da se petlja sa ustašama. On to nije poslušao i čim je u januaru 1942. diplomirao teologiju u

Potresne poruke najbližima pre streljanja u Kragujevcu: Zbogom, srce, ja danas …

Streljani Kragujevčani pisali su poslednje poruke svojim najbližima neposredno pre pogubljenja, a neke od njihovim poslednjih reči čuvaju se u Muzeju “21. oktobar”. ENGLISH Streljani Kragujevčani pisali su poslednje poruke svojim najbližima neposredno pre pogubljenja, a neke od njihovim poslednjih reči čuvaju se u Muzeju “21. oktobar”. * Gimnazijalac Ljubiša imao je samo 17 godina kada su ga izveli pred streljački vod, a roditeljima je ostavio poruku: “Dragi tata i mama, pozdrav, poslednji put. Ljubiša”. Nažalost, njegov otac poruku nikad nije pročitao, jer je i on, što Ljubiša nije znao, bio zarobljen i streljan istog dana. * “Draga Lelo, Seko i Bato, kucnuo je zadnji čas, oprostite svom tati. Ljubi

Dečak – junak bitke za Beograd je Dragoljub Jeličić (12) iz Nikšića

Posle jednog veka konačno poznat identitet srpskog vojnika u Prvom svetskom ratu. Enigmu otklonio unuk Đorđe Njunjić. DRAGOLjUB Jeličić (12), sin izbeglice sa Korduna, zapravo je dečak koga je francuski fotograf ovekovečio u borbama za odbranu Beograda, a na slici se vidi kako puca iz puške. Dugo se mislilo da je to Momčilo Gavrić iz Loznice, takođe golobradi mališan, koji se obreo u redovima srpske vojske tokom Velikog rata. Ovu enigmu otklonio je upravo Dragoljubov unuk Đorđe Njunjić iz Nikšića, koji za „Novosti“ kaže da u porodičnoj arhivi poseduje dedine slike, a neke od njih, uz ovu već poznatu – kako puca iz rova, ustupio je „Novostima“. – Uspeo sam,

Mitrovdanska bitka 1992.

Ja, gospodine predsedniče, jedino priznajem sud srpskog vojnika i svog mučeničkog naroda. Samo njima polažem račune i nikom više! Nas su svi ostavili. Čekaju da padne Nevesinje, da se prospe Hercegovina. Piše: Mišo Vujović Komandant „Vi ste taj čuveni komandant Gušić?”, arogantno mu se obratio predsednik Parlamenta. „Čuo sam svašta o vama, i dobrog i lošeg”, nastavio je, sastavljajući guste obrve ispod kojih je prodornim pogledom gledao komandanta jedne od najuspešnijih brigada Vojske Republike Srpske. Pukovnik je stajao u poluraskoraku, u modro zelenom kombinezonu, zavrnutih rukava do lakata. Sed, kratko ošišan, pravilnog, malo izboranog lica, ukrašenog plavim očima, desnom rukom oslonjen na revolver, podsećao je na Li Marvina iz filma

Dva stratišta usred Beograda sa 14.000 žrtava sakrio nemar

Srpski civili, pobijeni na Starom sajmištu tokom Drugog svetskog rata, masovno, pored Gardoša, sahranjivani i na Bežanijskoj kosi, a mesta su do danas gotovo neobeležena. Slobodan Kokotović (93), bivši gimnazijski profesor i načelnik društvenih delatnosti u Opštini Novi Beograd, jedini je živi svedok strašnog kraja srpskih logoraša u Belanovića rupi na Bežanijskoj kosi. Imao je samo 16 godina kada su, 1942, leševi sa Sajmišta dovoženi zaprežnim kolima. Njih gotovo 3.600, kako je utvrdila Državna komisija još 1945. godine, skončalo je u Belanovića rupi. SUBNOR navodi da ih je ovde pokopano čak 8.000?! Ova masovna grobnica, baš kao i ona na Gardošu, u Zemunu, na Jevrejskom groblju, gde je, kako su

Gospićka krvava jesen 1991.

Nakon drugog kruga prvih višestranačkih izbora održanih 06.05.1990. u Gospiću (i cijeloj Hrvatskoj) došlo je do poremećaja već prethodno narušenih međunacionalnih odnosa. Hrvati su se opredelili za ostvarenje davnašnjeg „tisućljetnog  sna“ – nezavisne države Hrvatske a Srbi za život u Jugoslaviji. Dijametralno suprotna državnopravna opredeljenja vodila su u oružani konflikt. PIŠE: Đorđe Pražić Većina Srba su glasanjem za Račanov SDP svjesno ili nesvjesno prećutno podržali mogućnost da žive u nezavisnoj državi Hrvatskoj. Međutim, hrvatsko političko vodstvo podržano od većine hrvatskog naroda, nije željelo Srbe u Hrvatskoj. Povampireno ustaštvo postala je svakodnevna pretnja za srpski narod, posebno za Srbe u gradovima, koji su bili u veoma teškoj situaciji. Nakon tzv „balvan

KAKO JE UBIJALA UDBA: Jugoslovenska industrija smrti za dva meseca likvidirala 59.000 ljudi!

Agenti Ozne, od oslobođenja Beograda do kraja 1944. likvidirali su više desetina hiljada građana Srbije, bez suda, valjanih dokaza i svedoka, po nahođenju revolucije. Agenti Ozne, od oslobođenja Beograda do kraja 1944. likvidirali su više desetina hiljada građana Srbije, bez suda, valjanih dokaza i svedoka, po nahođenju revolucije. Kako otkriva Ekspres naslednici Ozne – Udba, DB, BIA slede i danas neke tragove “slavne prakse” u njihovom ratu u ogledalu sa neprijateljima naroda Srbi su prvaci sveta u mnogim disciplinama, ali svoje savršenstvo, po kojem bi se zaista mogli zvati nebeski narod, dosegli su onog trena kad su napravili mehanizam za likvidacije, torture, proizvodnju savršenog straha i omraze. To “savršenstvo” se

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.