arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
STANA ERCEG, rođena Rosić: kolijevku su mi odnijeli, a dijete ostavili da skapava…

Slobodan nije dočekao slobodu

Sjutradan poslije krvave Ognjene Marije, premalo je ostalo onih koji bi prenijeli glas o strašnom pokolju u čelebićkoj školi i jami Bukuši i na vrijeme upozorili srpski živalj u okolnim selima kakva im opasnost prijeti. Nekoliko slučajno preživjelih u selu i oni koji su izranjavljeni i prestravljeni uspjeli da se izvuku iz jame Bikuše lutali su po okolnim šumarcima i grabinama pokušavajući da umaknu ustaškim zasjedama i patrolama koje su nastojale da utru i posljednjeg svjedoka. O pokolju su tako prekasno saznali čak i oni koji su se nalazili po okolnim katunima — ustaške patrole su stigle prije glasonoša i tek poneko je uspio da umakne i izbjegne sigurnu smrt.

handzar.jpg

Da Srbi zaborave Drugi svetski rat

Zašto je evro-atlantizmu potrebno da Srbi zaborave Drugi svetski rat? Zaboravljajući Jasenovac, Srbi mogu da poveruju u Srebrenicu. Zato je borba za istinu o Drugom svetskom ratu put srpskog otrežnjenja od evrounijatskih zabluda. Piše: Zoran Čvorović  1. 1. Srpska istorijska svest između integracije u Novi svetski poredak i istine o novom poretku jugoistočne Evrope iz 1941. Sedamdeset godina posle početka Drugog svetskog rata, u kome su države članice Trojnog pakta a posebno njihovi domaći jugoslovenski saveznici – Hrvati, muslimani, Mađari i Albanci, ubili, prema najnovijim istraživanjima i 1,8 miliona Srba, iz istorijske svesti potomaka ubijenih najvećim delom je izbrisan i ovaj rat i njegove žrtve. U udžbenicima istorije reformisanog srpskog obrazovanja

pomen-dravi.jpg

Slava palim herojima „Drave“

Rečna flotila odala poštu mornarima stradalim u Aprilskom ratu 1941. godine. Jedini brod koji je pružio otpor okupatoru i oborio 14 neprijateljskih aviona Vojnici i oficiri Rečne flotile u petak su u Dunav, kod Čelareva, spustili venac i odali poštu svojim prethodnicima-Aleksandar Berić Brodovi Rečne flotile Vojske Srbije zastali su u petak na 1287. kilometru toka Dunava. Oglasili su se topovi počasnom paljbom, vojni sveštenik održao je opelo, a počast je odala i avijacija, preletom helikoptera „Gazela“. Na ovom, za Rečnu flotilu svetom mestu, nedaleko od Čelareva, mornari su uz vojne počasti u vodu spustili venac, kojim su odali dužnu poštu njihovim prethodnicima, mornarima monitora „Drava“, iz sastava Kraljevske mornarice,

Foto: WIKIPEDIA

Fratar Srećko Perić: Braćo Hrvati, koljite sve Srbe

Kada je proslavljao 1700. od Edikta o slobodi pravoslavne vere koji je proglašen u Milanu. 2013, Niš nije proslavio i 100 godina od ustoličenja svog jedinog episkopa koji je uvršten u svetitelje – svetog Dositeja. Na ovu godišnjicu Niš je zaboravio. Te 1913. kada je ustoličen u Nišu, ep. Dositej je sa predstavnicima isključivo Pravoslavne Crkve obeležavao 1600. godina od Milanskog Edikta. Tada je podignut spomenik Episkopu Melentiju, proti Stojanu, svešteniku Đorđu i niškim građanima: Mladenu, Golubu i Radoslavu, koji svoje živote prinesoše na oltar otadžbine na dan Svete Trojice 1821. godine. Umesto spomenika onima koji su žrtvovali svoje živote za slobodu versku i nacionalnu, ove godine u Nišu bi

jasenovac-straza.jpg

Priča o Srbinu, komunističkom ubici, likvidiranom u Jasenovcu, od strane onih s kojima je rušio Kraljevinu SHS

Predvečerje kasnog jula, 1940. godine. Dan se lagano gasio u dolini ispod Petrove gore. U kafanu na periferiji čuvene Banje Topusko, smeštene na prostoru koji spaja Baniju i Kordun, ušla su četvorica mladića i posedala za sto kod zida, suprotno od šanka. Na drugoj strani prostorije, gde je bilo desetak stolova, dvojica starijih ljudi igrala su karte. Dva stola dalje, prema onoj četvorici, leđima okrenut ka zidu, sedeo je čovek pedesetih godina, s kosom puštenom do ramena i bradom kakvu viđamo kod pravoslavnih sveštenika. Četvorka je najpre šaputala a kako je vreme prolazilo i na stolu se povećavao broj krigli od piva, njihov razgovor bio je sve glasniji. Na čoveka

Srusene_zgrade_poslije_njemackog_bombardovanja_Beograda_1941.jpg

Od napada na Jugoslaviju 76 godina

Srušene zgrade poslije njemačkog bombardovanja Beograda 1941. U četvrtak se navršava 76 godina od izbijanja Drugog svjetskog rata na tlu nekadašnje Jugoslavije, koji je Njemačka otpočela iznenadnim bombardovanjem gradova 6. aprila 1941. godine. Napad je počeo 6. aprila u 6.30 časova bez prethodne objave rata, a do 17. aprila i kraja takozvanog Aprilskog rata, koji je okončan potpisivanjem kapitulacije Vojske Kraljevine Jugoslavije, stradalo je više hiljada civila. Njemački bombarderi su 6. aprila 1941. u četiri navrata bombama zasuli glavni grad Beograd. Gađan je naseljeni dio grada, a pogođeni su Učiteljski dom, Kalenić pijaca, željeznička stanica, glavna pošta, zemunski aerodrom. Samo u skloništu u porti beogradske Vaznesenjske crkve, kao i u

Glavu dajem, al’ svoj narod ne ostavljam

Episkop gornjokarlovački Sava Trlajić je rođen 6. jula 1884. godine u Molu, od oca Stefana i majke Jelisavete. Na krštenju je dobio ime Svetozar. Osnovnu školu je završio u Molu, a veliku klasičnu gimnaziju i bogosloviju u Sremskim Karlovcima. Pravni fakultet je završio u Beogradu, a pravosudni ispit je položio na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Đakonski čin je primio na Bogojavljenje 1909. godine, a sveštenički na Svetoga Savu iste godine. Od 1909. do 1927. godine obavljao je dužnost parohijskog sveštenika u Bašaidu. Početkom 1927. godine izabran je za referenta, a nešto kasnije i za sekretara Svetog arhijerejskog sinoda SPC. Monaški čin je primio 1929. godine kao udov sveštenik. Zamonašen je

GLIGORIJE — GLIŠO STOJIĆ: svi su mislili da sam poludio…

Pio sam mokraću

Od četrnaestoro preživjelih u jami Ravni dolac, jedini muškarac je bio šesnaestogodišnji Gligorije Stojić iz Donjih Rujana. Ovaj vedri i razboriti čovjek, vojni penzioner u Beogradu, po kojemu se nikako ne može zaključiti niti da ima šezdeset i pet godina, niti da je preživio ikakvu poteškoću. O tome govori s nekim sjetnim osmijehom i inatom u glasu: nikad niko ne može ni izmisliti tiliko muka i zla koliko čovjek može izdržati… „Nekoliko godina uoči rata ostadoh siroče bez majke. Sestra mi Mara udade se za Ercega u Gornje Rujane, a u kući ostadosmo nas četvorica muških, otac mi Marko — Markelja ga zvalo — stariji mi brat Luka, ja i

Jaša Almuli

Istina o uništenju srpskih Jevreja i njeno falsifikovanje

Neumorni Jaša Almuli, s energijom i odgovornošću prema istini koji plene i na čemu bi trebalo da mu zavide ne samo oni koji tek kreću stazama novinarstva, nego i ambiciozni, pa i profesionalni istraživači složenih pitanja naše prošlosti, objavio je nedavno knjigu ,,Stradanje i spasavanje srpskih Jevreja“, u izdanju Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Srbije. Ovom knjigom njen autor je uspostavio vremenski luk između tragičnih iskustava iz Drugog svetskog rata i perioda razaranja Jugoslavije u poslednjoj deceniji prošlog veka, uz snažno, izrazito polemičko protivljenje nastojanjima da se prekraja istorijska istina. Bili su to povodi da od Jaše Almulija zatražimo razgovor, u kome smo ga prvo upitali zašto je u

Branislav-Pajic-Anuya.jpg

Branislav Paić – Anya: POEMA JADOVNU

POEMA JADOVNU Osećam treperenje kostiju, dok kročim vaših stopa tragom,… ka Jadovnu, što vodi me neizbežno, u sveto suočenje. Prostori neba na Zemlji, gde služite dobru neugasnom, preda mnom bdiju… U jamama svetlošću bola nevinog optočene. Gde Bog kroz tkiva bića vaših peva pobednu pesmu, dok truba jedna, al anđeoska, pronosi snagu šuma, u kojima ste poklani u vojske svetlosne-večne! I tkivo mi zapeva, a neće već mora! Jer jednota je silna u dobru vašem, kojom ste predati u zagrljaj zaveta: ljubav jeste Zemlji Raj. A toliki je zaborav koljača vaših? Da ste ih morali žrtvom svesvetom, u genima zauvek grehom zadatim sećati, da i kroz potomke svoje izlaz nalaze

Mošti livanjskih Novomučenika

VIDEO – Pakao u jami Ravni dolac 30. jula 1941.

U stravičnu jamu Ravni Dolac duboku 55 metara iznad sela Rujana bačeno je 218 živih Srba, pretežno žena i djece, od kojih se četrnaestoro uspjelo spasiti. Bačeni su u jamu na Ognjenu Mariju, 30. jula 1941. godine, a spaseni nakon šest nedjelja i tri dana. Još su žive tri žene koje su bile bačene u tu jamu. Jedna od njih, Boja Radeta, rođena Lalić, živi u selu Guber kod Livna. Još je živa i Milica Maljković, rođena Bošković, koja živi u Surčinu, te Mara Jurić, rođena Lalić, koja živi u Banatskom Despotovcu. U crkvi u Rujanima samo jednom godišnje služi se liturgija jer nema Srba u tom mjestu. Pakao u

Prevodjenje_Srba_na_rimokatolicku_vjeru.jpg

I Slovence su Hrvati naseljavali na imanja pobijenih i proteranih Srba

  (Odlomci iz knjige “Kolonizacija Hrvata na srpskoj zemlji u Sremu, Slavoniji i Baranji” Jovana Pejina, Sremske novine, Sremska Mitrovica, 1992. Napomena: ovaj prilog najvećim delom odnosi se na naseljavanje Slovenaca na imanja ubijenih Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i proteranih iz nje, jer je manje poznato da su Slovenci početkom Drugog svetskog rata primani i živeli na području uže Srbije) Kroatizacija Slavonije i Srema trebalo je da se izvrši što pre, te su bili dobrodošli i Slovenci proterani iz nemačke okupacione zone. Zbog toga kotarski prestojnik u Iloku 11. VII 1941. se obratio Zagrebu i zatražio da na području kojim on upravlja treba naseliti 2.500 Slovenaca, pored kojih će

jadovno-1941_2014-012.jpg

Video: Dani sjećanja na Jadovno 1941-2014.

Od 20-22. juna 2014. godine održani su Dani sjećanja na Jadovno 1941-2014. Petu godinu za redom, Udruženje potomaka i poštovalaca žrtava ustaškog kompleksa logora Jadovno-Gospić-Pag, organizovalo je Dane sećanja na Jadovno.   Vezane vijesti: Jadovno – mir svoj vam dajem, mir svoj vam ostavljam… Foto: 20-22.06.2014 Dani sjećanja na Jadovno 1941-2014. Dan sećanja u Jadovnu: Pomen na 32 gubilišta Parastos i pomen na srpskim stratištima 29.06.2013. Jadovno – Dan sjećanja  22.06.2013. – Banja Luka:Parastos i komemoracija Jadovničkim Mučenicima Parastos i komemorativni skup žrtvama Jadovna Pag je veliko stratište Najava: DANI SJEĆANjA NA JADOVNO 1941-2013. Dođite na Jadovno 29. juna 2013. 24. 06. 2012. – Jadovno – Dan sjećanja Jadovno 26. jun

jadovno-videlo-1.jpg

Darko Milojković: Stazom jadovničkih mučenika

Ispred logora u Dahau je zapisano: „Ko želi da se žrtve zaborave, taj želi da se one ponove“. Subota 23. jun leta Gospodnjeg 2012. Sunčan i topao dan. Leto je stiglo. Dok čekamo polazak autobusa iz Novog Sada za Jadovno, razmišljamo o proleću 1941. godine. Za mnoge je to proleće – umesto visibaba i radosti buđenja prirode, donelo ovozemaljsku smrt i preseljenje u život večni, okićene mučeničkim vencima –  to su jadovnički mučenici. Jadovno, Velebit, Lika = kamen, jame, vrtače. Jame, trideset dve, vrtoglavih dubina i oštrih useka, kriju u sebi nebrojeno zemnih ostataka mučenika  koji su tu nemilosrdno bacani živi i poluživi. Jadovno je kompleks ustaških logora u blizini

beogradski-forum-2014-1.jpg

Sećanje na Jadovno 1941.

Povodom 24. juna „Dana sećanja na Jadovno 1941.“ organizovano je hodočašće mestima u regionu Gospića gde su od aprila do avgusta 1941. godine vršene masovne likvidacije civila Srba i Jevreja od strane Ustaša NDH. U hodočašću je učestvovalo oko 150 članova porodica i poštovalaca jadovničkih žrtava. Hodočašće je organizovalo Udruženje „Jadovno 1941.“ (www.jadovno.com, e-mail: [email protected]), sa svojim ograncima u Beogradu i Banja Luci. Većinu hodočasnika činili su mladi. Logor smrti „Jadovno“ osnovan je u prvoj polovini maja 1941. godine na planini Velebit, 22 km severozapadno od Gospića, na čistini zvanoj Čačić – Dolac, na 1.200 m nadmorske visine, duboko u šumi, pod vedrim nebom. U okviru programa hodočasnici su posetili

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.