arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
milan-boskovic.jpg

Svjedok iz jame Samograd

Ako nevolje i nesreće kale čovjeka i čine ga tvrđim i postojanijim, ako „nove nužde rađu nove sile”, onda je Božo Bošković iz sela Čaprazlija podno Dinare očigledan primjer i dokaz za to. Nije ga, čini se, samo vodenica mljela, a on traje, traje… I da nije dočekao da djecu svoju sahranjuje (dva sina mu je smrt u mladosti punoj pokosila, prim.B.S.), a to je valjda najstrašnija kazna za svakog roditelja, još bi ova tvrda starina odolijevala životu i prkosila njegovim ćudima. Roditeljska nesreća ga je, međutim, pokolebala i potresla iz temelja pa više nema ni snage ni volje da se prisjeća svega što je preturio preko glave. Srećom, Ljubica,

Djuro_Zatezalo_I_i_II.jpg

Bogdanović: Neopisivi teror od strane ustaša

Izjava Milana Bogdanovića, vjeroučitelja gimnazije u Gospiću, o zločinima ustaša nad Srbima Like tokom 1941. godine Rodom sam iz sela Vrepca, opština Medak, srez Gospić, Služio sam kao vjeroučitelj gimnazije u Gospiću gde me je zatekao i moment proglasa države Hrvatske 10. aprila 1941. godine. Srez Gospić brojio je oko 35 000 stanovnika, od toga 17 000 Srba, dakle 50%. Samo mesto Gospić ima 700-800 Srba. Istoga dana po proglasu Nezavisne Države Hrvatske počelo je hapšenje Srba od strane organizovanih hrvatskih omladinaca, koji su verovatno još od pre bili organizirani u hrvatski oslobodilački pokret „Ustaša“. Tako su pohapšeni sledeći građani: Bogdan Stanić, trgovac, Petar Stanić, kafedžija i njegov sin Dimitrije,

jovan-sundecic.jpg

Ni pile nije uteklo

Po nekim podacima za oko osam stotina žrtava ustaških pokolja u Livnu i selima u livanjskoj kotlini nije imao ko zaplakati niti svijeću zapaliti. Zauvijek su ugašena mnoga ognjišta, iskorijenjene cijele porodice, ne ostalo traga ni od odive. U tom pogledu je sigurno najkarakterističniji slučaj sela Golinjeva, rodnog mjesta velikog humaniste, pjesnika i neumornog borca za slogu i jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda, Jovana Sundečića. Krvnici su tog zlog ljeta zaboravili Sundečićeve poruke i amanete i ni iznad jednog od šezdeset srpskih šljemena nije se dan poslije te strašne Ognjene Marije zapramao dim niti je ikada više u nekoj od tih srpskih kuća vatra propirena srpskom rukom. Kako vrijeme odmiče

Logor Jadovno

„Hodočašće Jadovinsko“, autor: Mira Lolić-Močević

Za 132 dana postojanja prvoosnovanog sistema logora u Nezavisnoj državi Hrvatskoj 1941 godine “ Gospić-Jadovno-Pag“ na monstruozne načine ubijena su 40132 čovjeka. O njihovom stradanju malo se govorilo, a porodice žrtava sa cijelog prostora tadašnje NDH pokušavali su saznati gdje su im odvedeni najbliži članovi porodica. Nakon godina ćutanja udruženje Jadovno 1941 krenulo je u intenzivnu akciju na osvjetljavanju dešavanja o stradanju Srba u ovom sistemu logora. U posljednjih pet godina organizuju se i hodočasnički obilasci potomaka i poštovalaca žrtava ovog stradanja.Ove 2014. godine hodočasnički put prošla je i ekipa RTRS, Plaški, Smiljan, Šaranova jama, Jadovno i Pag…   Vezane vijesti: Dokumentarni zapis RTRS „Stan’ Neretvo“ RTRS – dokumentarni film

Ratko Mladić

Ratko Mladić i Si-en-en, 1995. godine

Neobjavljeni intervju američke tv mreže Si-en-en sa tadašnjim načelnikom Generalštaba Vojske Republike Srpske, Ratkom Mladićem. ‘Meni je ovo prvi rat, a neki od mojih stranih kolega koji su ovde bili u misijama, iza sebe imaju dvanaest ili više ratova. Nikad nisu ratovali na svojoj zemlji, a meni viziraju put za Hag’. Pred vama je intervju koji je general VRS Ratko Mladić dao američkoj televiziji Si-En-En 1995. godine i koji iz (ne)poznatih razloga nikada nije objavljen. Vrijeme intervjua je avgust 1995. godine, vrijeme opšte ofanzive hrvatske, muslimanske i NATO vojske protiv Vojske Republike Srpske i Republike Srpske Krajine. Po mišljenjima analitičara, intervju nije nikada objavljen jer general Mladić razložno i sa

Jadovno-Zorica-1.jpg

Prvi put s dedom na Jadovnu

Na tom proplanku jadovničkom, nevelikom, ali visokom, prvi put smo se sreli moj deda i ja. Piše: Zorica Đoković Negdje na Velebitu, usred guste šume, ima jedan proplanak, nevelik, ali visok, visok do neba. Na rubu proplanka, ili na rubu šume, svejedno, zatravljene humke, visoke do neba. A u sredini Časni Krst, visok do neba. Sve je visoko na tom proplanku – trava koja pokriva sve, stabla koja ga okružuju i jauk, visok do neba, koji još uvijek odzvanja u onima koji imaju uši da čuju. U nama. Vlati boje Duha Svetoga, šume gušće nego drugdje, nebo plavlje, Krst opominjući, već pocrnio od čemera, a ipak, sve je okupano u

Zašto ću poći na Jadovno

Trebalo mi je mnogo godina da shvatim, da su zaboravljena stratišta, nova svetilišta našeg naroda i da se moj deda na Jadovnu, kao i stric u Jasenovcu, kroz mučeništvo posvetio. Pitali su me zašto idem na Jadovno. Pitali su me gdje je to. Pitali su me i šta je to. Krvavo stratište na Velebitu na koje je davno trebalo otići, ali nije imao ko da me povede, rekoh. Nije imao ili smio ko ni da mi kaže, ni da ukaže na Jadovno. Pamtim samo nejasnu, nedorečenu priču iz djetinjstva kako su dedu jednog dana iz kuće, od porodične trpeze, odveli ljudi u crnim uniformama. Tek sedamdeset dvije godine kasnije, na

Budo Simonović: „Ognjena Marija Livanjska“

Članovi udruženja „Jadovno 1941.“ su zahvalni gospodinu Budimiru Simonoviću na njegovoj dobroti i spremnosti da bez naknade ustupi udruženju pravo, da na svojim internet stranicama objavi dijelove sadržaja njegove dragocjene knjige „Ognjena Marija Livanjska“. Knjiga je posvećena ustaškim pokoljima nad Srbima u Livnu i okolini, odnosno u selima na rubu Livanjskog polja, počinjenim u proljeće i ljeto 1941. godine, a ponovljenim i u najnovijim ratnim sukobima na tom području, posebno tokom 1992. i 1993. godine. To je priča o 1587 žrtava, pretežno djece i nejači, mučenih i na najzverskiji način pobijenih na gubilištima u okolini Livna. O tome govore preživjeli sa tih gubilišta, posebno preživjeli iz nekoliko jama, čije je

Cjećanje na našeg oca Simu Budimira

Nisam imala ni 9 godina kada je tata odveden. Uvijek je govorio: „Ko tebe kamenom, ti njega hljebom“! čega se i ja pridržavam. Ali, na žalost za sva njegova dobra djela, završio je na svirep način. Kada je ranjen na Ceru, u strašnim mukama od bolova, u snu mu se prikazala Sv. Petka. To jutro je pronađen. Dobio je u Rumuniji u gradu Jašir u crkvi Sv. Petke, plašt Sv. Petke i krst sa posvetom a Bugarskoj mošti Kuzme i Damjana. Zavjetovao se da će podići crkvu u Podbrdu kod Mrkonjića. Rat je učinio da se želja nije ostvarila i mama je te svetinje poklonila crkvi u Mrkonjiću gdje se i

Partizani_ulaze_u_Zagreb_1945.jpg

Istina o učešću Hrvata u NOB-u

„Politika“ je pisala o hvalisanju hrvatskog političkog vrha antifašizmom. Tvrde da je „Hrvatska tokom Drugog svetskog rata imala najveće učešće u antifašističkim snagama među stanovništvom u okupiranoj Evropi“, dodajući da je „građana Hrvatske najviše bilo u partizanskim jedinicama tokom rata”, što nije sporno kada se radi o građanima Hrvatske. Sporno je brojno učešće Hrvata u partizanskim jedinicama Hrvatske. Prema podacima iz feljtona objavljenog u dnevnom listu „Politika” tokom maja 1995. godine, prvi hrvatski korpus imao je na dan 27. jula 1943. godine 6.230 boraca. Od toga broja Srbi su činili 5.910 boraca. Hrvata je bilo 305, muslimana deset, Crnogoraca četiri i jedan Italijan. Već u narednom izveštaju (nema datuma), korpus

Slana_Dany_Novakt.jpg

Američki profesor pronosi istinu o paškim logorima smrti

Dani Novak imao je nepune dve godine kada se iz Zagreba odselio u Izrael, a potom u SAD. Ipak, nije zaboravio stradanja članova svoje porodice u ustaškim logorima na ostrvu Pag Kada mu je majka umrla, on je počeo da istražuje šta se dogodilo na samom početku Drugog svetskog rata sa njegovim bliskim rođacima – kaže Bastašić. Njujorškog profesora i Bastašića je neraskidivo povezala paška tragedija. Bastašiću su u kamenoj uvali Slano ustaše ubile i dedu po ocu i dedu po majci, zatim i njihovu rođenu braću. U logoru smrti, koji podseća na površinu Meseca, ubijen je i Bastašićev rođeni stric. Imao je 18 godina. – Oni su bili među

Kapetan_Milos_Gagic.jpg

EKSKLUZIVNO Najsurovija fotografija nacističkih zločina u Srbiji skrivana 70 godina

Svedočanstva o borbi protiv nacista u kojoj su stradali mnogi ravnogorci, kao što je kapetan Miloš Gagić (32), i dalje su nepoznata i skrivena od šire javnosti. Miloš Gagić (obeležen sa X), Miodrag Kostić (obeležen sa O), učitelj u selu Velika Drenova, i njihova tri saborca čija su tela izložili nacisti u Trsteniku kao opomenu. Imena ostalih nisu poznata Dokaze o Gagićevom junaštvu u prvom pokretu otpora porobljenju Evrope u Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini (JVO), pod komandom Dragoljuba Draže Mihailovića, pronašao je u zaplenjenoj arhivi Gestapoa istraživač Ratko Leković. U toj arhivi su i tri fotografije koje “Blic” objavljuje posle 70 godina skrivanja. Među njima je jedna od najsurovijih fotografija

ognjena_marija_livanjska.jpg

Obračun u Crnom Lugu

Kako je ustaška vlast više pojačavala teror srazmjerno je raslo nezadovoljstvo i ogorčenje srpskog stanovništva, a u selima sa mješovitim stanovništvom, naročito u onima u kojima je većinu predstavljalo hrvatsko stanovništvo, i strah od sukoba i odmazde — da bi mogle isplivati stare mržnje i zađevice i sijevnuti iz korica nikad zarđali krvavi noževi nacionalnih raskola i netrpeljivosti. Najkritičnije stanje je bilo u selima u Livanjskom polju gdje ih je bilo i čisto hrvatskih i čisto srpskih i mješovitih. Tako su sela Lusnić, Strupnić i Kovačić, bila naseljena isključivo Hrvatima, u Čelebiću je živjelo otprilike pola jednih pola drugih, dok su Bojmunte, Radanovci, Vrbica i Bogdaše bila poglavito srpska. Na

Bombardovanje_Novog_Sada_1944.jpg

Video otkriva zabranjenu istinu: Ovako su Amerikanci i Englezi sravnili sa zemljom Novi Sad

Na petominutnom snimku se mogu videti građani kako u centru grada, na Trgu slobode beže u skloništa, avioni iznad grada, kao i eksplozije i dim od posledica bombardovanja. Istorijski arhiv grada Novog Sada objavio je na svom Jutjub kanalu do sada neviđen snimak bombardovanja Novog Sada iz 1944. godine. Kako su rekli u arhivu, snimak je nedavno otkriven i potom sređen u saradnji sa RTV i prikazan tokom izložbe o 70 godina od oslobođenja Novog Sada, a sada je postavljen na interenet kako bi i šira javnost imala priliku da ga vidi. Na petominutnom snimku se mogu videti građani kako u centru grada, na Trgu slobode beže u skloništa, avioni

NAJNOVIJE VIJESTI

Dete iz logora

Svedočenje Gojka Šašića koji je svoje prve korake napravio u ustaškom logoru

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.