arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Jama

Izvjesno je da je Ivan Goran Kovačić boravio u mnogim livanjskim selima i slušao potresna svjedočenja o zvjerstvima koja su ustaše počinile nad srpskim stanovništvom. „Divni galeb” je, prije nego što će upravo tu u Livnu kliknuti svoju strašnu pjesničku optužnicu, svoj veličanstveni poetski i ljudski protest protivu bezumlja i razbraćivanja, čuo i za živu grobnicu iznad sela Rujana i za slična druga gubilišta i bezdanice — neopojene grobnice oko Livanjskog polja, u kojima nikada niko neće kosti izbrojiti. Ako rujanska jama može biti i nije direktno inspirisala velikog poetu, na čijem će vratu ubrzo poslije toga takođe sijevnuti zločinačko sječivo i prekinuti jednu od najtananijih pjesničkih žica koje su

Sa parastosa za postradale, 29. oktobra 2011. u crkvi sv. Marka u Beogradu

Žrtve istočne Bilogore od 1991. do 1997. godine

Pod istočnom Bilogorom čije su žrtve predmet ovog istraživanja podrazumijevamo pro-stor sa površinom od oko 700 km2 smješten na sjeverozapadu današnje Republike Hrvatske i ograničen na zapadu naseljima pravoslavne parohije Severin, na sjeveru selima parohije Mala Trešnjevica, na jugu Velikim Zdencima, dok je njegova istočna granica selo Jasenaš, odnosno linija na kojoj strogo geografski gledano prestaje Bilogora – prevoj duž kojeg se pružaju put i pruga Bastaji – Suhopolje.   Ovaj spisak poginulih boraca i u teroru stradalih civila u toku oružanih dejstava 1991. godine te prije i poslije njih u periodu od 1991. do 1997. odnosi se na žrtve čiji su egzeku-tori hrvatske paravojne formacije, kao i terorističke grupe

Vukovarski_bluz.jpg

Denis Bojić: Vukovarski bluz (VIDEO)

Film koji govori o stanju srpske zajednice u Vukovaru, refleksiji na ostatak Republike Hrvatske, odnosima i potencijalima. Film koji govori o stanju srpske zajednice u Vukovaru, refleksiji na ostatak Republike Hrvatske, odnosima i potencijalima. Uloga i naracija Zoran Kojić; autor: Denis Bojić; snimatelj: Siniša Ćejić.   Koncept filma je na jeziku prihvatljivom i našem narodu razumljivom, predočiti situaciju te međuetničke odnose gotovo 20. godina od zavreštka ratnih događanja na prostorima bivše Jugoslavije. Dokumentarni film u produkciji Radio televizije Republike Srpske, snimljen u maju 2014.

ognjena_marija_livanjska.jpg

Krvave legende

Knjiga Ljuba Anđelića „Livanjska legenda” svakako je jedno od najpotresnijih ratnih svjedočanstava. Ovaj umni Kolašinac, marljivi hroničar jednog opakog vremena i ratnik plemenita srca, ostavio je svojevrstan dnevnik o zvjerstvima koja su počinile ustaše na prostoru Livna, Duvna, Kupresa, Glamoča… Ostale su tako zapisane krvave legende o zlu, o fanatizmu, mržnji i bezumlju ustaških crnih legija i njihovim zlodjelima iz ljeta 1942. godine, koje, smatram, upečatljivo govore i do kosti razgolićuju ustaški pokret, njegove korijene i ideologiju, njegovu krvoločnost i sumanutost, odnosno dopunjuju i upotpunjuju sliku njegovih zločina započetih godinu dana ranije. Jedna od tih „krvavih legendi” je zapis Ljuba Anđelića o zločinu u selu Katinićima u Vukovskom polju, počinjen

goli-otok-vuksan-knezevic.jpg

Život se razbio o kamen

Vuksan Knežević, nekada najmlađi golootočanin, posle šest decenija vratio se na „mesto zločina“ i ispovedio „Novostima“ svoju golgotu i golgotu žrtava komunističkog terora Evo ga, Goli otok! Više ne liči na sebe. Nekad ovde nije bilo ni drvceta, ni komadić betona. Samo oštri kamen koji seče dlanove. Ni ptica nije mogla da proleti. A sad ima, čak, i turista. Ima, valjda, šta da se vidi… Više kao za sebe šapuće Vuksan Knežević (81) dok se iskrcava na strmu golet. On je jedan od najmlađih golootočkih kažnjenika. Posle šest decenija, došao je da nam ispriča svoju priču, na pustom ostrvu nadomak Raba, gde je proveo najdužu godinu svog života. Dok se

logor-kerestinac-ratni-zlocin-blagojevic.jpg

Mučenje Srba: Pržili me strujom sat vremena!

Batine su bile svakodnevica. Tukli su nas bejzbol palicama, a prve noći su mi slomili10 rebara, priseća se Milorad Blagojević. Horor: Milorad je u logoru pomišljao da se ubije – Nisam zadovoljan presudom. Oni nikada neće biti adekvatno osuđeni. Nikad neće dobiti dovoljno veliku kaznu za zverstva koja su mi počinili u logoru Kerestinac. A moja jedina krivica beše, kako su mi rekli kad su me uhapsili, što mi „ne valjaju“ ime i prezime – kaže na početku razgovora za Kurir Milorad Blagojević, zatvorenik zloglasnog logora Kerestinac, u kojem su civili prebijani, mučeni elektrošokovima, silovani, zbog čega su petorica hrvatskih vojnika prošle nedelje osuđena za ratni zločin i dobila ukupno

Jovo Grubor

Ispovest Srbina: Terali me bojovnici mater da streljam!

Dramatična ispovest Jove Grubora, o zločinima posle ”Oluje”: Nemam baš ništa protiv Gotovine i Markača, ali ko je kriv za ubistvo ovdašnjih Srba. Evo i sada čuvam spisak ubijenih Plavljana i seljana okolnih zaselaka. Najteži zločini su se dogodili u Gruborima dan pre dolaska onog čuvenog “voza slobode” kojim su Hrvati proslavljali “Oluju”. Tada su ubijeni Jovo, Marija, Mićo i Milka Grubor – sve moji rođaci, a zatim i Đuro Karanović i Savo Đurić. Preživeli su “Oluju”, ali ne zadugo. Na svojoj zemlji – Jovo je ovde rođen i tu namerava da umre. Deca – sin i dve sada udate ćerke – odavno žive u Srbiji. Izbegli su za vreme

hercegovina1.jpg

Kako je pokatoličena zapadna Hercegovina

Završna faza potpunog rimokatoličenja Zapadne Hercegovine, započeta u petnaestom, dogodila se u dvadesetom veku. U toku dva svetska rata, i u verske-građanskom ratu koji se vodio od 1991. do 1995. godine rimokatolici su, predvođeni svojim biskupima i sveštenstvom, narodnim prvacima i institucijama kojima je duh zadahnula rimokatoličke crkva, nasiljem (pokoljem i proganjanjem) izbrisali i poslednje oaze srpskog pravoslavnog naroda, koji je još u sedamnaest i osamnaestom veku činio većinu stanovništva ovih prostora. I u Zapadnoj Hercegovini, koja se najduže opirala Rimskoj crkvi i koja je od svih dalmatinskih priobalnih regija poslednja pokatoličena, ponovio se onaj svojevrsni fenomen: prvo je, prešavši iz pravoslavlja u rimokatoličanstvo, srpsko pravoslavno stanovništvo promenilo veru, a

sveti-velikomucenici_prebilovacki.jpg

Selo Prebilovci u Hercegovini – srpska Golgota dvadesetog veka

Od 64 miliona ljudi, koliko je u celom svetu stradalo u Drugom svetskom ratu, na srpski narod otpada više od jednog miliona. Prema njegovom ukupnom broju, samo su Jevreji stradali gore od nas. Da podsetimo, u Prvom svetskom ratu Srbija je od 4.500.000 stanovnika izgubila 1.200.000, što je tada bilo 56,7 procenata muškog stanovništva. Koliko bi danas bilo Srba da se ovo nije desilo? Koordinate 43° 06′ 36″ SGŠ i 17° 41′ 60″ IGD, su na prvi pogled kao i svake druge. Međutim, ove koordinate na karti pokazuju jedno malo mesto sa burnom istorijom i mnogo stradanja. Vihor smrti više puta je opustošio ovo selo – Prebilovce. Avgusta 2012. smo

rade.jpg

Jeli smo supu od ljudskog mesa

Nikoga u banjalučkom prigradskom naselju Tunjice nije iznenadilo kada je njihov sugrađanin Rade Radivojac preko medija ponudio, kako je rekao, poštenoj sirotinji ili nekoj izbegličkoj porodici na trajno korišćenje svoju vikendicu u selu Donji Orlovci, nedaleko od Prijedora.  Niko se nije iznenadio jer svi u Tunjicama, a i šire znaju koliko čika Rade voli da pomaže ljudima. Isto tako, znaju i za njegovu neverovatnu životnu sudbinu, jer je ovaj 84-godišnjak jedan od malobrojnih srećnika koji je pre 67 godina uspeo da preživi golgotu Jasenovca. – Kako ne bih ponudio pomoć kada sam i ja, pogotovo nakon stradanja u Jasenovcu, bio prava sirotinja. Nisam imao koricu leba! Čak sam prosio i

zaboravljene-svetinje.jpg

Zaboravljene srpske svetinje

Skoplje – U naletu prema vrelim grčkim letovalištima srpski turisti uglavnom samo protutnje kroz Makedoniju. Retko ko se seti krajputaša srpske istorije, poput spomen-kapele kod Udova, Donjeg Karaslara kraj Velesa ili Zebrnjaka nadomak Kumanova, koji podsećaju na surovu cenu ratne golgote srpskih vojnika u minulim ratovima na poprištima u Makedoniji. Malo je onih, koji se makar i na kratkoj pauzi zadržavaju na nekoj od tih istorijskih tačaka u tranzitu kroz Makedoniju. Među retkim izuzecima u toj reci naših ljudi, koji narušavaju uobičajenu letnju turističku sliku bili su Ivan Raković i Katarina Rističević. Pri povratku sa odmora na obalama Egeja, oni su se javili Kulturno-informativnom centru Srba u Makedoniji Spona sa

ostojic-sk-slavija.jpg

Ostojići nisu zaboravljeni

…NE POPSTOJI NIŠTA SKRIVENO ŠTO NEĆE IZAĆI NA VIDJELO I NEMA TE TAJNE KOJE NEĆE BITI OTKRIVENA…   Poštovani prijatelji iz Udruženja „Jadovno 1941“, Prije svega ŽELIM DA VAM SE ZAHVALIM ŠTO STADOSTE NA KRAJ ZABORAVU SMIŠLjENIM, SISTEMATSKIM, ZVJERSKIM… ZLOČINIMA KOJI SU SE DOGODILI U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ U KOMPLEKSU USTAŠKIH LOGORA JADOVNO! Ja sam Ostojić (Danko) Vlado iz Han Pijeska, unuk Ostojić Vladimira – Vlada (1903) iz Vlasenice koji je 28. jula 1941. godine zajedno sa svojim mlađim bratom Ostojić Čedomirom – Čedom (1907) uhapšen od strane ustaša i odveden u logor u Gospiću. Ovaj podatak, o njihovom hapšenju i odvođenju u Gospić čuo sam od svoga pokojnog oca

Šestoro preživjelih Crnogoraca: PERO, RAJKO, ILIJA (Rajkov brat), LUKA i MIJO, a ispred njih MARA CRNOGORAC

Sedam dana u grobnici

Napomena redakcije: Juče, 29. oktobra 2017. upokojila se u Gospodu Mara Kozomora rođena Crnogorac, jedna od mučenica koja je nakon sedam dana izašla živa iz jame Bikuše. Ovo je njena priča koju se zapisao književnik Budo Simonović. Opijelo i sahrana će se obaviti na Bežanijskom groblju u srijedu 1. novembra. Opijelo će početi u 11 časova. Pokoj duši mučenici Mari. Zanimljivo je takođe da je, čak i od onih koja su spašena i na neki način izbjegla ustaško nemilosrđe, veoma malo djece iz livanjskog kraja preživjelo Drugi svjetski rat. Mnogo ih pomrlo još u toku rata. Stigle ih posljedice stradanja, pokosile bolesti, glad i svakojake druge nedaće koje su nadolazile u

kalendar-genocida.jpg

Godišnjica stradanja Srba iz istočne Bilogore

Napadom na TO Grubišno polje 31. oktobra 1991. godine, započela je akcija hrvatske vojske pod nazivom „Otkos – 10“. Cilj je bio likvidirati i protjerati Srbe sa područja istočne Bilogore. Malobrojne snage TO Grubišno polje nisu uspjele zaustaviti napad hrvatskih bojovnika, pa je narod poučen iskustvom iz Drugog svjetskog rata krenuo u povlačenje ka Bosni. Kompletno stanovništvo iz 23 sela i jedan broj žitelja iz još 15 sela napustilo je to područje. U koloni je bilo oko 4 000 ljudi sa preko 600 različitik vozila. Poslije povlačenja Srba iz istočne Bilogore uslijedila su ubistva preostalih Srba, paljenje, pljačkanje i miniranje srpske imovine. Uništene su i dve drvene pravoslavne crkve bilogorskog

kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: 29. oktobar 1991. Godišnjica etničkog čišćenja Srba u Slavoniji

Tačno u podne 29. oktobra 1991. godine pripadnici hrvatske TO i policije počeli su sprovoditi naredbu o Evakuaciji svih 2 120 mještana iz 26 sela sa isključivo ili pretežno isključivo srpskim stanovništvom, smještenih u Požeškoj kotlini, podno Papuka i Psunja, koju je donio Krizni štab opštine Slavonska Požega. U čišćenju sela koja su odbila da se „evakuišu“ ubijeno je 71 lice srpske nacionalnosti među kojima 33 žene. Minirano  i zapaljeno je 616 stambenih i 590 gospodarskih objekata, dok su bez kuća ostala 1 492 lica.   Vezane vijesti: Saopštenje povodom godišnjice evakuacije Srba iz 26 sela požeške kotline 29. oktobra 1991. godine

NAJNOVIJE VIJESTI

Ubice šetaju gradom

Prva akcija albanskih esesovaca – racija na Jevreje u Prištini. Kriminalci oslobođeni

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.