arrow up
kalendar-genocida-c549cd23.jpg

Kalendar genocida: 10. decembar 1991. Godišnjica stradanja Srba iz Zapadne Slavonije

Krajem oktobra 1991. hrvatske snage po naređenju kriznog štaba iz Slavonske Požege provele su prisilnu evakuaciju 26 srpskih sela smeštenih u Požeškoj kotlini, podno planina Papuk i Psunja. Sela je napustilo 2.120 osoba, a nakon evakuacije počinje organizovana pljačka i sistematsko paljenje i miniranje srpskih kuća kako bi se prikrili tragovi pljačke i da se stanovnici napuštenih sela u njih više nikad ne bi vratili. Stanovnici sela Vrhovci, Čečavski Vučjak i Šnjegavić odbili su naredbu o “evakuaciji”. U zoru 10. decembra hrvatske jedinice iz Nove Gradiške i Slavonske Požege počeli su napad na ova tri sela i tom prilikom ubili 42 Srba. Likvidirano je 18 muškaraca i 24 žene od čega je

Ilija Ivanović

Video: Kultura sjećanja i pamćenja – Ilija Ivanović

Ispovijest Ilije Ivanovića preživjelog jasenovačkog logoraša i učesnika proboja 22 aprila 1945. dala  je novi pogled  učesnicima projekta na strašne dane genocida iz percepcije žrtve. Časni starina na divljenje svih prisutnih, stojeći čitavo vrijeme, iznosio je svoja sjećanja na sužanjske dane, dane patnje, gladi i svakodnevnog susreta sa smrću dok je radoznalosti i posvećensot studenata istorije dostizala amplitudne visine. Posebna želja da se isprati svaka riječ,svaki pokret svjedoka najtežih dana srpske nesreće pokazala  je da se nije trebalo čekati do sada da naš fakultet i studijski program ugoste i čuju suštinsku osnovu kulturalnog pamćenja ispovijest preživjele žrtve. Iako to  pokazuje nedostatak sistemskog rada do sada ponosni smo na činjenicu da

Ratko Dmitrović

Kako je Dušan Brkić sačuvao Srem u Srbiji

Visilo je o koncu, Hrvatska je bila odlučna da uzme Srem, sa Zemunom, komunisti u Beogradu su ćutali, i danas bi ušće Save u Dunav verovatno bila pogranična zona da se u tu priču, u Zagrebu, nije umešao jedan Srbin iz Obrovca Kad su ono komunisti, došavši na vlast, crtali „administrativne linije“ između šest tek uspostavljenih republika, upakovanih u Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju, Srbija je dobro i prošla, imajući u vidu ko je branio njene interese. Osim što su joj natovarili dva tega u vidu autonomnih pokrajina – Vojvodina i Kosovo i Metohija – Srbija je zamalo ostala bez jednog dela današnje Vojvodine, uprkos tome što je već bilo pripremljeno

miloslav-samardzic.jpg

Spiskovi žrtava komunista zapadno od Drine

Pošto državna komisija za popis žrtava komunista istaržuje samo teritoriju istočno od Drine, red je da se makar na ovaj način posveti pažnja žrtvama komunista zapadno od Drine. Izneću ono što je meni poznato, uz poziv drugima da dopunjuju podatke. Umesto imena, sem izuzetno, navodićemo izvore, radi preglednosti. 1. Lika. Do sada je popisano oko 2.000 žrtava komunista u Lici, u sledećim knjigama objavljenim u emigraciji: – Gacka dolina i okolina na predstraži srpstva i pravoslavlja, Srpski četnici Gacke doline i okoline u slobodnom svijetu, Kanada, 1991. – Bolta L. Bogdan, Gračačka četnička brigada 1941-1945, izdanje pisca, Sidnej (Australija), 1987. – Plećaš-Nitonja Nikola, Požar u Krajini, izdanje pisca, Čikago (SAD), 1975.

sveti-vladika-nikolaj-velimirovic-u-srednjim-godinama.jpg

FILM: Sveti Nikolaj Velimirović

Ovaj dokumentarni film je život našeg Svetog Oca Vladike Nikolaja Velimirovića. Sve što je činio i učinio, a uradio je mnogo, bilo je bez greške za svoj narod. Put koji nam je pokazao tad i danas je jedini pravi za nas pravoslavne Srbe. Dr. Vladika Nikolaj Velimirović (studirao i diplomirao u Bernu) je posle Svetog Save najveći duhovni Srbin kog smo imali. Filozof za pokoljenja – ratnik s naliv perom u ruci. Neprevaziđeni besednik na stranim jezicima bez akcenta. Na njegove su se govore u Londonu i Njujorku gospodari sveta tiskali samo da ga dožive i čuju. Posle su mnogi taj doživljaj “Slušajući Vladiku” kao vrhunski događaj i doživljaj te

budo-ognjena_marija_livanjska.jpg

U Livnu šesnaest godina kasnije

Odlazeći iz Livna 12. avgusta 1991. godine, dan poslije sahrane posmrtnih ostataka oko 1.600 Srba stradalih u ovom kraju u ustaškim pokoljima 1941. godine i promocije moje knjige „Ognjena Marija livanjska“, posvećene tim zločinima, nijesam ni slutio da će proći više od šesnaest godina dok se ponovo vratim u ovaj prokleti, okrvavljeni, opjevani i oplakani grad. Iako su noć uoči sahrane, u Livnu sijevnuli noževi ustaške mržnje ( na parkingu ispred hotela „Dinara“ su, doduše, isječene samo gume na petoro-šestoro vozila beogradske i novosadske registracije), i dalje sam naivno vjerovao da se zlo ne može ponoviti, da je to samo pojedinačni eksces, a ne  znak vaskrslog, povampirenog ustaškog  ludila i

Jama

Izvjesno je da je Ivan Goran Kovačić boravio u mnogim livanjskim selima i slušao potresna svjedočenja o zvjerstvima koja su ustaše počinile nad srpskim stanovništvom. „Divni galeb” je, prije nego što će upravo tu u Livnu kliknuti svoju strašnu pjesničku optužnicu, svoj veličanstveni poetski i ljudski protest protivu bezumlja i razbraćivanja, čuo i za živu grobnicu iznad sela Rujana i za slična druga gubilišta i bezdanice — neopojene grobnice oko Livanjskog polja, u kojima nikada niko neće kosti izbrojiti. Ako rujanska jama može biti i nije direktno inspirisala velikog poetu, na čijem će vratu ubrzo poslije toga takođe sijevnuti zločinačko sječivo i prekinuti jednu od najtananijih pjesničkih žica koje su

Sa parastosa za postradale, 29. oktobra 2011. u crkvi sv. Marka u Beogradu

Жrtve istočne Bilogore od 1991. do 1997. godine

Pod istočnom Bilogorom čije su žrtve predmet ovog istraživanja podrazumijevamo pro-stor sa površinom od oko 700 km2 smješten na sjeverozapadu današnje Republike Hrvatske i ograničen na zapadu naseljima pravoslavne parohije Severin, na sjeveru selima parohije Mala Trešnjevica, na jugu Velikim Zdencima, dok je njegova istočna granica selo Jasenaš, odnosno linija na kojoj strogo geografski gledano prestaje Bilogora – prevoj duž kojeg se pružaju put i pruga Bastaji – Suhopolje.   Ovaj spisak poginulih boraca i u teroru stradalih civila u toku oružanih dejstava 1991. godine te prije i poslije njih u periodu od 1991. do 1997. odnosi se na žrtve čiji su egzeku-tori hrvatske paravojne formacije, kao i terorističke grupe

Vukovarski_bluz.jpg

Denis Bojić: Vukovarski bluz (VIDEO)

Film koji govori o stanju srpske zajednice u Vukovaru, refleksiji na ostatak Republike Hrvatske, odnosima i potencijalima. Film koji govori o stanju srpske zajednice u Vukovaru, refleksiji na ostatak Republike Hrvatske, odnosima i potencijalima. Uloga i naracija Zoran Kojić; autor: Denis Bojić; snimatelj: Siniša Ćejić.   Koncept filma je na jeziku prihvatljivom i našem narodu razumljivom, predočiti situaciju te međuetničke odnose gotovo 20. godina od zavreštka ratnih događanja na prostorima bivše Jugoslavije. Dokumentarni film u produkciji Radio televizije Republike Srpske, snimljen u maju 2014.

ognjena_marija_livanjska.jpg

Krvave legende

Knjiga Ljuba Anđelića „Livanjska legenda” svakako je jedno od najpotresnijih ratnih svjedočanstava. Ovaj umni Kolašinac, marljivi hroničar jednog opakog vremena i ratnik plemenita srca, ostavio je svojevrstan dnevnik o zvjerstvima koja su počinile ustaše na prostoru Livna, Duvna, Kupresa, Glamoča… Ostale su tako zapisane krvave legende o zlu, o fanatizmu, mržnji i bezumlju ustaških crnih legija i njihovim zlodjelima iz ljeta 1942. godine, koje, smatram, upečatljivo govore i do kosti razgolićuju ustaški pokret, njegove korijene i ideologiju, njegovu krvoločnost i sumanutost, odnosno dopunjuju i upotpunjuju sliku njegovih zločina započetih godinu dana ranije. Jedna od tih „krvavih legendi” je zapis Ljuba Anđelića o zločinu u selu Katinićima u Vukovskom polju, počinjen

goli-otok-vuksan-knezevic.jpg

Жivot se razbio o kamen

Vuksan Knežević, nekada najmlađi golootočanin, posle šest decenija vratio se na „mesto zločina“ i ispovedio „Novostima“ svoju golgotu i golgotu žrtava komunističkog terora Evo ga, Goli otok! Više ne liči na sebe. Nekad ovde nije bilo ni drvceta, ni komadić betona. Samo oštri kamen koji seče dlanove. Ni ptica nije mogla da proleti. A sad ima, čak, i turista. Ima, valjda, šta da se vidi… Više kao za sebe šapuće Vuksan Knežević (81) dok se iskrcava na strmu golet. On je jedan od najmlađih golootočkih kažnjenika. Posle šest decenija, došao je da nam ispriča svoju priču, na pustom ostrvu nadomak Raba, gde je proveo najdužu godinu svog života. Dok se

logor-kerestinac-ratni-zlocin-blagojevic.jpg

Mučenje Srba: Pržili me strujom sat vremena!

Batine su bile svakodnevica. Tukli su nas bejzbol palicama, a prve noći su mi slomili10 rebara, priseća se Milorad Blagojević. Horor: Milorad je u logoru pomišljao da se ubije – Nisam zadovoljan presudom. Oni nikada neće biti adekvatno osuđeni. Nikad neće dobiti dovoljno veliku kaznu za zverstva koja su mi počinili u logoru Kerestinac. A moja jedina krivica beše, kako su mi rekli kad su me uhapsili, što mi „ne valjaju“ ime i prezime – kaže na početku razgovora za Kurir Milorad Blagojević, zatvorenik zloglasnog logora Kerestinac, u kojem su civili prebijani, mučeni elektrošokovima, silovani, zbog čega su petorica hrvatskih vojnika prošle nedelje osuđena za ratni zločin i dobila ukupno

Jovo Grubor

Ispovest Srbina: Terali me bojovnici mater da streljam!

Dramatična ispovest Jove Grubora, o zločinima posle ”Oluje”: Nemam baš ništa protiv Gotovine i Markača, ali ko je kriv za ubistvo ovdašnjih Srba. Evo i sada čuvam spisak ubijenih Plavljana i seljana okolnih zaselaka. Najteži zločini su se dogodili u Gruborima dan pre dolaska onog čuvenog “voza slobode” kojim su Hrvati proslavljali “Oluju”. Tada su ubijeni Jovo, Marija, Mićo i Milka Grubor – sve moji rođaci, a zatim i Đuro Karanović i Savo Đurić. Preživeli su “Oluju”, ali ne zadugo. Na svojoj zemlji – Jovo je ovde rođen i tu namerava da umre. Deca – sin i dve sada udate ćerke – odavno žive u Srbiji. Izbegli su za vreme

hercegovina1.jpg

Kako je pokatoličena zapadna Hercegovina

Završna faza potpunog rimokatoličenja Zapadne Hercegovine, započeta u petnaestom, dogodila se u dvadesetom veku. U toku dva svetska rata, i u verske-građanskom ratu koji se vodio od 1991. do 1995. godine rimokatolici su, predvođeni svojim biskupima i sveštenstvom, narodnim prvacima i institucijama kojima je duh zadahnula rimokatoličke crkva, nasiljem (pokoljem i proganjanjem) izbrisali i poslednje oaze srpskog pravoslavnog naroda, koji je još u sedamnaest i osamnaestom veku činio većinu stanovništva ovih prostora. I u Zapadnoj Hercegovini, koja se najduže opirala Rimskoj crkvi i koja je od svih dalmatinskih priobalnih regija poslednja pokatoličena, ponovio se onaj svojevrsni fenomen: prvo je, prešavši iz pravoslavlja u rimokatoličanstvo, srpsko pravoslavno stanovništvo promenilo veru, a

sveti-velikomucenici_prebilovacki.jpg

Selo Prebilovci u Hercegovini – srpska Golgota dvadesetog veka

Od 64 miliona ljudi, koliko je u celom svetu stradalo u Drugom svetskom ratu, na srpski narod otpada više od jednog miliona. Prema njegovom ukupnom broju, samo su Jevreji stradali gore od nas. Da podsetimo, u Prvom svetskom ratu Srbija je od 4.500.000 stanovnika izgubila 1.200.000, što je tada bilo 56,7 procenata muškog stanovništva. Koliko bi danas bilo Srba da se ovo nije desilo? Koordinate 43° 06′ 36″ SGŠ i 17° 41′ 60″ IGD, su na prvi pogled kao i svake druge. Međutim, ove koordinate na karti pokazuju jedno malo mesto sa burnom istorijom i mnogo stradanja. Vihor smrti više puta je opustošio ovo selo – Prebilovce. Avgusta 2012. smo

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.