arrow up

Prelistajte našu novu brošuru o logoru Zemun 1941 – 1944.

Naša misija je da obrazujemo mlade naraštaje Zemuna, Srbije, Republike Srpske i Srba u rasejanju o ovom strašnom mestu, da se bol stradalih urezuje u njihova srca kao opomena i zavet – da pamćenje postane temelj budućnosti u kojoj se ovakvo zlo nikada više neće ponoviti. Udruženje potomaka i poštovalaca žrtava kompleksa logora smrti Gospić-Jadovno-Pag, „Jadovno 1941.“ Banja Luka – Beograd objelodanjuje istinu o stradanju srpskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i širi i utvrđuje pamćenje na Pokolj ( www.pokolj.org ), Genocid nad srpskim narodom u NDH za vreme II Svetskog Rata, memorijalizacijom i hristijanizacijom postojećih i otkrivanjem nepoznatih stratišta u NDH. PRELISTAJTE BROŠURU ŠTAMPANU MAJA MESECA 2026 GODINE: Od

NAJAVA: U Šamcu tribina “KROZ OGANj ISTORIJE – sudbina jedne porodice”

U organizaciji Kluba istoričara Posavina, u Šamcu o kompleksu logora smrti Gospić – Jadovno – Pag i važnosti sjećanja i pamćenja na žrtve Pokolja, zločina Genocida počinjenog nad Srbima od strane NDH, govoriće dr Dušan Bastašić, osnivač i predsjednik udruženja „Jadovno 1941.“ iz Banjaluke. Mjesto i vrijeme: PROSTORIJE CRVENOG KRSTA (preko puta zgrade Opštine) Utorak, 09. jun 2026. u 19 časova.

Dođite do Šaranove jame u subotu 20. juna 2026, jer nismo zaboravili

Sa blagoslovom Njegovog Visokog Preosveštenstva, Mitropolita gornjokarlovačkog g. Gerasima, povodom osamdeset i pete godišnjice od početka Pokolja, molitvenim sjećanjem na mučenike postradale na Jadovnu, biće obilježen „Dan sjećanja na Jadovno 1941 – 2026.“, Bez obzira što se ovo stratište danas nalazi van granica Srbije i Srpske, smatramo našom dužnošću da njegujemo kulturu sjećanja i pamćenja na naše stradalnike, bez obzira gdje su postradali. U subotu 20. juna 2026, nad Šaranovom jamom na Velebitu, sedamnaestu godinu za redom, sa početkom u 11 časova, biće služen parastos za ne manje od 38.000 pravoslavnih Srba, pobijenih u kompleksu logora smrti NDH, Gospić – Jadovno – Pag u periodu od 11. aprila 1941. do 20.

Ledići – 34 godine nakon stradanja Srba

Selo, nekada živo, danas izgleda kao da je rat još uvek tu. Ruševine, zaparložena imanja, nigde psa, nigde mačke, nigde ni jedne domaće životinje. Zbišće i dalje žubori… Piše: Darko Nešković Sarajevo, grad u kome sam proveo deo bezbrižnog detinjstva je ostajao u okviru retrovizora. Lagano, vozeći pored Жeljeznice prema Trnovu, pred očima su izlazile slike srećnog, davno zaboravljenog detinjstva. Idem u Lediće. Posle 35 godina. Uključujem navigaciju nesiguran u sebe i svoje sećanje. Predlaže mi put, drugačiji od onog koji pamtim. Odustajem od pomoći tehnike, idem onim putem za koji mislim da ga znam. Čini mi se da je vreme zamrznuto negde na pola nesrećnog rata, koji izgleda kao

Vladimir Dimitrijević: Na Golgotskom putu – ratni dnevnik Lazara Trklje 1941-1944.

Potresni ratni zapisi profesora Lazara Trklje, sekretara Zemljoradničke stranke, koje je vodio od proleća 1941. pa do jeseni 1944. godine, predstavljaju potpuno novo i autentično svedočenje. „Ratni dnevnik Lazara Trklje 1941 – 1944 – Otkopana istina“. Priredio Nikola Trklja. Službeni glasnik, Beograd, 2020 Ko je bio Lazar Trklja? Po obrazovanju, Hercegovac iz Bileće, Lazar Trklja bio je diplomirani teolog. Pre rata, bio je čovek najširih raspona – od fudbalera sarajevske „Slavije“ do sekretara Zemljoradničke stranke. Čak su ga otpuštali s mesta veroučitelja, podozrevajući ga da je komunista. Rat ga je zatekao 6. aprila 1941. godine, na Terazijama u Beogradu. Uključuje se u odbranu otadžbine, i odmah počinje da se kreće po najširem

Siniša Šešlija: O NAMA I NAŠEM IDENTITETU

Pred vama je detaljan i emotivno snažan prikaz nove srpske nacionalne čitanke „Ja znam ko sam“ autora profesora Rada R. Lalovića, koja kroz pažljivo odabrane književne tekstove i duhovne vertikale postaje ključni putokaz u izgradnji i očuvanju identiteta kod najmlađih naraštaja. Naći se u ulozi autora jedne Nacionalne čitanke nije nimalo jednostavan i lak zadatak. Još ako je ta čitanka namjenjena đacima nižih razreda osnovne škole iliti mališanima, zadatak postaje još složeniji. Prije svega treba dobro odvagati i odmjeriti sadržaj jednog takvog udžbenika ili da ga nazovemo, možda je bolje, priručnika u nastavi Srpskog jezika. A da bi se to uspješno uradilo, treba prije svega dati pojašnjenje šta je razlog

Genocid nad „nepoćudnima“ u NDH: Zločin u Jelovcima i Rakovcu – Pale 1943. godine

Na našim prostorima vladali su mnogi osvajači, ali niko nije počinio veća zvjerstva i svirepost od ustaškog režima u NDH. Teško je opisati razmjere zločina koji su počinjeni na teritoriji NDH u periodu od 1941-1945 godine, jer je u svakom gradu na području te zločinačke tvorevine postojao neki zatvor, logor ili gubilište u kojima su svakodnevno ubijani nedužni ljudi. Piše: Vladimir Vučković, magistar kriminologije Ustaška zločinačka tvorevina NDH koja je sijala strah ubijanjem, protjerivanjem i pokatoličavanjem nije zaobišla ni Srbe podno Romanije. Za provođenje ustaških ideja u ovim krajevima bili su zaduženi Hrvati iz Zapadne Hercegovine, a izvršioci lokalni „Muslimani“ među kojima su se po zlu isticali Ivan Červenko, Đorđe

Bojanić: ISTORIJA NIJE SPOREDAN PREDMET – ONA JE TEMELj NACIJE

Postoje trenuci u istoriji jednog naroda kada je neophodno postaviti jednostavno pitanje: šta želimo da ostavimo svojoj deci? Da li želimo generacije koje će znati sve o evropskim integracijama, a malo o Nemanjićima, Karađorđu, Milošu Obrenoviću, Ceru, Kajmakčalanu, Jasenovcu i stradanju sopstvenog naroda? Da li želimo učenike koji će znati nazive evropskih institucija, a neće znati zašto su Prizren, Peć, Dečani i Gračanica temelji srpske duhovnosti i državnosti? To nisu politička pitanja. To su pitanja opstanka nacionalne svesti. Poslednjih godina svedoci smo da je nastavni program istorije u osnovnim školama pretrpeo značajne izmene. Formalno gledano, cilj je bio modernizacija nastave i prilagođavanje savremenim obrazovnim tokovima. Međutim, u praksi se pokazalo

Sećanje na ustaški masakr u kladuškoj crkvi

Hram Svetog Georgija u kojem je 1941. je na zverski način likvidirano više od 500 Srba dobio je status nacionalnog spomenika BiH. Specijalno za „Politiku” Milan Pilipović Hram Svetog Georgija u Velikoj Kladuši, izgrađena 1901, a osvećena 17. novembra 1913. godine, u kojoj su ustaše 29. jula 1941. na zverski način likvidirale više od 500 Srba iz Bosanske Bojne, Gradine, Bukovlja, Glinice i drugih sela, nedavno je dobila status nacionalnog spomenika BiH. Crkva je prvo pripadala parohiji Vrelo, a od 1941. Glinskoj parohiji. Danas je u sastavu Bihaćko-petrovačke eparhije. Tokom gradnje, administrator je bio Leonid Jergić, a 1910. rukopoložen sveštenik Stojan Vranješević. Između dva svetska rata u Crkvi Svetog Georgija

Ratni zločin silovanjem po hrvatskom modelu (2)

U tekstu pod istim naslovom, objavljenom na ovim stranicama pre osam dana, napisao sam da su u poslednjih pola godine, po istom modelu, podignute i dve optužnice protiv dvojice pripadnika SVK, što je privuklo pažnju čitalaca uz molbu da i tim slučajevima posvetim jednu kolumnu, što i činim ovom prilikom. Piše: Savo Štrbac Жupanijsko državno odvetništvo u Splitu 27. novembra 2025. na službenoj internetskoj stranci DORH-a objavljuje dva saopštenja, u kojima se navodi da su, nakon sprovedene istrage, podigli dve optužnice protiv dva pripadnika SVK zbog krivičnog dela ratnog zločina silovanjem, s predlogom da im se sudi u odsustvu, jer se od avgusta 1995. kriju u Srbiji. Prvi (1970) se

Tragom tajanstvenog pečata

Istinita priča o narodu koga nema, knjizi koja ne postoji, događaju koji se (ni)je desio Piše: Jovan Njegović Drndak Krajem osamdesetih godina, gotovo neprimjetno među policama jednog antikvarijata u Zagrebu, na jednoj od polica stajala je knjiga dosta lepo koričena, ali oštećena, pocijepana na takav način da je neko iz knjige ocijepio nekih desetak stranica. Malo ko je tada mogao naslutiti kakvu tajnu skrivaju njene korice. Osim što su joj na jednom dijelu faille stranice, na njenoj početnoj stranici  postojao je nekada pečat, ali sada pažljivo prekriven slojem bijelog korektora, baš kao da se neko upinjao da izbriše svaki trag njegovog porekla. Knjiga je pritom bila na  ćirilici pa se

Olivera Šekularac: E moj deda, aoj Liko

Opet suze sa prađedovskih izvora ličkih, pomešane žalosnice i radosnice. To su one duboke kad ponornice naše izbiju, onom bistrinom jasnoćom.. pa te bole večne stare rane, žedan pored svih izvora, srećan jer te dotaknu ljudi.. naučila sam od detinjstva da živim sa mojom bakom virtuelno, danju u ravnici – noću u Lici. Meni je to normalno, noću me svojom pričom našoj kući vodi, tu je kuću kupio moj deda kada se sa njom oženio, bila započeta, on je završio.. nisam srela ženu mudriju, niti takvu koja je tako poštivala svoga muža i živog i mrtvog.. nema dede a ima ga uvek, nema kuće a imali smo je, nema dedovine,

Brutalan zločin na Lošinju

Odmah posle kapitulacije Italije, Ivan Gošnjak i Vladimir Bakarić naredili su da se izvrši jedno od najtežih partizanskih zverstava. Draža: Verujem, da nije Nemaca, Englezi bi bili najgori narod. Posle serije neuspešnih pritisaka, Britanci su septembra 1943. rešili da napuste Mihailovića i da se okrenu Titu. Najpre su mu, posle kapitulacije Italije, omogućili da i u ljudstvu, a pogotovo u naoružanju prestigne Mihailovića, jer su italijanskoj vojsci naložili da se predaje Titu i da mu ustupa svoje naoružanje, ali na tome se nisu zaustavili. Odlučili su da mu sklone i glavnu prepreku za osvajanje vlasti u Jugoslaviji – da smene generala Mihailovića. Zadatak da ispita okolnosti za prevrat dobio je

VERITAS: Godišnjica stradanja izbjeglica iz Krajine od NATO bombardovanja Surdulice 

Za oteti zavičaj i izgubljene živote izbjeglica sa Korduna i iz Like i četiri starace iz okolice Surdulice još niko nije odgovarao. U noći 30/31. maja 1999. godine NATO avioni su bombardovali područje opštine Surdulica sa 4 projektila velike razorne moći. Pogođena je specijalna bolnica za plućne bolesti “Sanatorijum” u jugoistočnom dijelu Surdulice. Dva projektila su direktno pogodila paviljon u kome su bile smještene izbjeglice iz bivše Republike Srpske Krajine, a jedan je pao u paviljon staračkog doma. Znatno je oštećen i paviljon sa plućnim bolesnicima. U tim objektima poginulo je 19 osoba. među kojima 15 izbjeglica sa Kordune i iz Like i četiri starice iz okolice Surdulice, dok ih

Od Vračara do zavičaja – šta sam pronašla čekajući Časni pojas Presvete Bogorodice

Otkad je, pred Spasovdan, stigla vest da će u Srbiju, sa Svete Gore stići Časni pojas Presvete Bogorodice, rešila sam da se poklonim ovoj svetinji i celivam je. Stizale su i pre, pred velike praznike, važne relikvije u Beograd, ali ja nikad nisam osetila toliku želju da im se poklonim, da im budem blizu. Kako su dani odmicali, a redovi vernika pred Hramom Svetog Save bivali sve veći, uzdrmala se i moja vera da ću uopšte uspeti u svojoj nameri. Жelja je i dalje bila tu, ali kako uskladiti posao i višesatno čekanje, kako izdržati na suncu nekoliko sati u redu koji se sporo pomera… Bila sam na korak da

NAJNOVIJE VIJESTI

Pročitano čisto

Ima jedno pitanje na koje je, prisiljen nekim pranjem, iako okruglo, odgovorio

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.