arrow up
Ž | Ж
Ž | Ж

Svedok sa lica mesta … Rat u tadašnjoj Bosni i Hercegovini nije počeo 1. marta 1992. godine…

Rat u Bosni i Hercegovini nije počeo 1. marta, a nije ni 4. ili 6. aprila 1992. godine, kako to žele kazati razni „eksperti“ opšte prakse, politički i vojni analitičari koji su sve te događaje posmatrali sa ogromne prostorne udaljenosti. Rat u Bosni i Hercegovini zvanično je počeo kad su vojne i paravojne falange Republike Hrvatske napale teritoriju tadašnje Bosne i Hercegovine, odnosno područje oko Trebinja /selo Ravno/ u Hercegovini 1.10.1991. godine. Taj događaj se može i treba smatrati početkom rata u Bosni i Hercegovini. Razni “sveznajući eksperti” opšte prakse i bulumenta raznih analitičara koji su bili daleko od svih događaja i stvarnosti iz tog vremena su najveći “fabrikanti” neistina

Milan Ružić: Srbi postaju narod bez države

Mi Srbi polako postajemo narod bez države. Iza nas i naših stavova ne stoji država, već nama u leđa duvaju promaje kojekakvih strana sveta u političkom i svakom drugom smislu. Nema Srbina koji će izaći pred svoje sunarodnike i iskreno reći šta misli, a da posle izgovorenog ne bude nazvan lažovom. Postoji zemlja u kojoj se reč uvek i isključivo daje onima koji ništa ne znaju, dok naši intelektualci, a ima ih još uvek, beže i od svoje senke podučeni iskustvom svojih prethodnika koji su progovarali, ali ih više nema ili ih ima, ali ih niko odavno nije video. Ovde se umni ljudi izgleda poistovećuju sa umnjacima, pa javnost misli

Tuča u Jevrejskoj opštini Beograd

Privremena uprava juče je ušla u kancelarije sprovodeći odluku vanredne skupštine, koju ne priznaje sadašnje rukovodstvo JOB, posle čega je došlo do fizičkog sukoba Deo članova zatvoren u kancelarijama, drugi deo u stalnom zasedanju, tuča u hodniku i dolazak policije: tako je izgledao jučerašnji dan u zgradi Jevrejske opštine Beograd (JOB) na Dorćolu. Narušeni odnosi među članovima JOB, koji trenutno ima dvostruko rukovodstvo, juče su kulminirali i prerasli u fizički obračun u holu zgrade opštine u Ulici kralja Petra. Sudeći po snimku sigurnosnih kamera koji je juče okačen na „Jutjub”, nešto pre podneva došlo je do rasprave četvorice ljudi, a onda i tuče između dvojice prisutnih. Snimak nema ton, pa

NATO vojnici ispred Gračanice sa satanističkim pozdravom?

Na društvenim mrežama danas se pojavila fotografija na kojoj su pripadnici NATO – američki vojnici, a poziraju ispred manastira Gračanica, na Kosovu i Metohiji, uz satanitički pozdrav. Ne zna se, međutim, kada je fotografija snimljena, te zašto je danas objavljena. Pozdrav „Hang luse” odlikuje se time što se napravi takav položaj palca i malog prsta koji označava novokomponovani satanizam, te predstavlja jedan od mnogobrojnih okultnih pozdrava. Fotografiju su objavili i pojedini portali, uključujući podgorički portal In4s, koji komentariše, uz sliku, da se „pozdravom” NATO vojnika, od 1999. godine, može smatrati to što je njihovo prisustvo, kako navodi portal, „doprinelo smrti nekoliko hiljada građana, što tokom bombardovanja 1999. godine, kao i

Goran Bregović: Da je Tito transformisao Jugoslaviju, ne bi bilo rata

Goran Bregović dao intervju za britanski dnevnik „Gardijan“ Ugledni britanski dnevni list „The Guardian“ objavio je intervju sa nekadašnjim vođom „Bijelog dugmeta“, a danas šefom „Orkestra za svadbe i sahrane“ Goranom Bregovićem (68), u kome je govorio o svojoj bivšoj grupi, Titu, trubi, Sarajevu, zašto bi voleo da se preseli u Mančester… – Bili smo siromašni, ali, ako pogledate unazad, to je verovatno bilo najbolje doba naše istorije – rekao je Brega. – Bilo je to vreme mira. Mama mi je bila Srpkinja, otac je bio Hrvat, a jedini problem je bio što je otac mnogo pio. On je bio pukovnik jugoslovenske vojske, a svi su oni previše pili. Na

Bojan Panaotović: Ne treba da prolivamo krv , ne trebaju nam novi Jasenovci, Jadovna i Srebrenice

U četvrtak 28. februara, u galerijskom prostoru Arhiva Vojvodine u Novom Sadu, predstavljen je prvi broj časopisa „Tragovi“, lista za „srpske i hrvatske teme“. O časopisu, koji je u izdanju Arhiva Srba u Hrvatskoj u Zagrebu, govorili su: dr Nebojša Kuzmanović – direktor Arhiva Vojvodine, prof. dr Dejan Jović – glavni urednik časopisa, Milan Radanović – izvršni urednik časopisa „Tragovi“ i Bojan Panaotović – direktor Kulturnog centra Novog Sada. Časopis Tragovi pokušava da se kroz humanistički, transnacionalni i globalni pristup suprotstavi amaterizmu i politikanstvu u obradi srpskih i hrvatskih pitanja. Prvi broj časopisa u Zagrebu pojavio se krajem decembra prošle godine, a izlaziće dva puta godišnje. Priprema ga dvadesetočlana redakcija. U pozdravnoj reči,

Danas 27 godina od donošenja prvog Ustava Srpske

Danas se navršilo 27 godina od donošenja prvog Ustava Republike Srpske, jednog od najvažnijih konstitutivnih akata, koji su bili osnov za njeno stvaranje. Prvi hrabar korak srpskih poslanika u Sarajevu i njihova istorijska odluka da osnuju Skupštinu srpskog naroda označili su stvaranje Republike. Skupština srpskog naroda u BiH osnovana je 24. oktobra 1991. godine, nakon što su 14. oktobra srpski poslanici preglasani u Skupštini tadašnje SR BiH. Skupština je raspisala plebiscit o ostanku srpskog naroda u tadašnjoj zajedničkoj državi Jugoslaviji na kojem su se Srbi u BiH gotovo 100 odsto izjasnili za tu opciju. Muslimani i Hrvati nisu priznali rezultat plebiscita, poslije čega su svi srpski poslanici iz svih stranaka

Utvrđivanje broja ratnih žrtava 1941–1945. bilo bi pogubno za komuniste

UBISTVA BEBA I DECE PRED MAJKOM: Brutalnost ustaških zločinaca u genocidu nad Srbima zgrozila je i okupatore Nemce i Italijane Prilog u raspravi o koncentracionom logoru Jasenovac – šta još nije utvrđeno O problemu kao što je ovaj iz nadnaslova istovremeno je mnogo toga poznato i mnogo toga nepoznato, zavisi od toga šta koga zanima. Mada sam već nekoliko puta pisao kraće tekstove s naglaskom na brojne nedoumice kad je reč o tom problemu i objavljivao ih na raznim internet portalima (najčešće na NSPM), smatram da ima mnogo toga što bi trebalo da se istraži i razjasni. Naime, većina onih koji se upuštaju u raspravu o, na primer, broju logoraša

Dragan Markovina Foto: HRT

Grad proustaških i antisrpskih slogana

Split je pretvoren u grad mržnje nakon nedavnog napada na vaterpoliste „Crvene zvezde“ – antisrpski slogani i veličanje ustaštva postali su još jače izraženi u ovom nekada partizanskom gradu. Sadržaj poruka, slogana i grafita po gradu sadrži veličanje ustaštva, kukaste krstove, ustaško slovo „U“, pozive na ubistva Srba… Vrhunac slavljenja ustaške ideologije desio se na fudbalskoj utakmici između „Hajduka“ i „Gorice“, na kojoj su domaći navijači, skloni desničarenju, na sjevernoj tribini Poljuda postavili transparent sa natpisom „Maksovi mesari“ – napominju hrvatski mediji. Oni su tako slavili jednog od najvećih ustaških zločinaca, komandanta konclogora Jasenovac Maksa Luburića, čiji su odredi ubica brutalno likvidarali Srbe, Jevreje, Rome i antifašiste hladnim oružjem. Poznati

BITKA IZNAD NIŠA: Sovjeti i Amerikanci su ukrstili koplja u Drugom svetskom ratu?

Svaki nacista bi jedva dočekao vest o ovom sukobu, i zato je neobičan okršaj američkih i sovjetskih trupa odmah „gurnut pod tepih“, što dalje od očiju javnosti. Sovjetske trupe su 7. novembra 1944. marširale blizu srpskog grada Niša. Crvena armija i jugoslovenski partizani su prethodno oslobodili Beograd i uspešno nastavili da oslobađaju Balkan. Pored toga, SSSR je tada obeležavao 27. godišnjicu revolucije 1917. godine, tako da je kolona bila ukrašena mnogobrojnim crvenim zastavama i praćena muzikom vojnog orkestra. Svi su bili izuzetno dobro raspoloženi. Iznenada sovjetske vojnike obuze nemir kada se na nebu pojaviše desetine nepoznatih aviona. To je izgledalo čudno, s obzirom da se nije znalo ni za kakve

Preti rušenje topovskih šupa na Autokomandi?

Privremena zaštita nekadašnjeg jevrejskog logora na beogradskoj Autokomandi traje još samo dve godine. Ukoliko se ubrzo ne donese zakon i ako ne postane spomenik kulture, ostaci stratišta će nestati Ostaci nekadašnjeg logora Topovske šupe, na beogradskoj Autokomandi, gde je praktično započeo Holokaust u našoj zemlji, mogli bi da budu srušeni ukoliko ne dobiju status kulturnog dobra! Kako je, za „Novosti“, potvrđeno u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Grada Beograda, ova lokacija nalazi se pod prethodnom zaštitom, koja je samo privremena. Ona se daje na tri godine, dok se ne prikupi dokumentacija neophodna da objekat „konkuriše“ za zaštićeno kulturno dobro. Prethodna zaštita za Topovske šupe već je trebalo da istekne u

Jedan od hiljade života, koliko jedan život znači i kad on postaje samo brojka

Moj deda, Blagoja Rauš, rođen je 25.12.1934. godine u selu Crna Dolina kod Prijedora, umro je 10.06.2016. godine u Prijedoru u porodičnoj kući koju je sam izgradio i u kojoj je stekao porodicu, djecu, unučad i praunučad. Kao dječak bio je zatočen u logoru Jasenovac, sa svojom porodicom, majkom, braćom, prijateljima. Vidio je mnoge strahote, ubijanja, mučenja i klanja, o kojima samo bolesni um može da uživa. Od mog rođenja (1989. godine) jednom mi je pokušao da ispriča šta je sve doživio, jer me je to oduvijek zanimalo. Međutim, deda nije imao snage, svaki put kad bi krenuo počeo bi da zastaje, da muca i onda bi rekao: „Ne mogu…“.

plascanska-dolina-nob.jpg

Sjećanje na zločin u Janja Gori

Povodom zločina u mjestu Janja Gora, kod  Plaškog, koji se desio 27. februara 1945. godine, kada su ustaše masakrirale 25 srpskih seljaka, donosimo spisak „ žrtava fašističkog terora i rata na području plaščanske doline i okolice1941-1945“- za područje Janja Gora. Spisak je kompletan i bez intervencija preuzet iz knjige Plaščanska dolina i okolica u NOR-u  u izdanju Historijskog arhiva u Karlovcu iz 1976.godine.  Жrtva je ljudsko biće, živa duša, a ne broj. Ne zaboravimo njihovia imena. JANJA GORA  Grahovac Petra Marija, rođ. Pešut, 1912, seljanka, Srpkinja, ubile je ustaše zajedno s njene šestoro maloljetne djece u Janja Gori 27.02.1945. Grahovac Nikole Danica, 1935, dijete, Srpkinja, ubile je ustaše u Janja Gori 27.02.1945. Grahovac Nikole Gojko, 1937, dijete, Srbin, ubile ga

Priča o zabranjenoj ljubavi

Volelo se dvoje mladih… kad su hteli da se uzmu, dušmani im ne dadoše… Stihovi poznate pesme mogli bi da se primene na priču o ljubavi Cileta i Branke Marjanović. Epilog njihove lične priče je, ipak, bio drugačiji. Kada se u junu 1941. Dragoslav-Cile Marjanović, golobradi momčić iz Ivanovaca u Kačeru, zaputio u slobodne srpske planine, nije ni mogao da predvidi da će taj čin dramatično izmeniti njegov život. Prvi put tada video je Dražu Mihailovića, pukovnika kojem je – zbog njegove očinske brige, blagog karaktera i dubine idealizma – ostao veran celog života. Zbog pomaganja Ravnogorskog pokreta Cileta Marjanovića su proganjali i hapsili Nemci i ljotićevci 1942, a 1944.

Lenka, hrabra ratnica sa Tare

Lenka Pjević Rabasović, heroina Prvog svetskog rata, priključila se četi kojom je komandovao njen brat Cvijo, dok su sve njene zarobili i mučili. Ranjena je 1918.godine, ali je brzo opet opasala pušku i vojevala do oslobođenja Devojka iz sela Bioska, na obroncima Tare, sanjala je samo jedno – venčanicu. San joj se i ostvario, ali tek pošto se, kako je govorila, prvo venčala sa puškom. Lenka Pjević Rabasović je najpre postala ratnica, pa tek onda supruga i majka. „Moj devojački san o sreći, prekinuli su ratovi. Najpre dva Balkanska, pa onda onaj veliki, svetski. Oni su iz osnova, i u najlepšim godinama, pred udaju, promenili moj život i bacili me

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.