arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Dokumentarni film RTRS „Južni potez“ na švedskoj televiziji (FOTO)

Dokumentarni film „Južni potez“ biće prikazan na TV kanalu BANOR TV, na švedskoj televiziji Öppna kanalen – lokalne stanice za Stokholm 24. i 29. januara. U filmu je riječ o ofanzivi nazvanoj „Južni potez“ koju su izvele jedinice regularne vojske iz Hrvatske i HVO iz BiH, a koje su 10. oktobra 1995. godine okupirale kompletnu teritoriju opštine Mrkonjić Grad. Okupacija je trajala sve do 5. februara 1996. godine, kada su grad i teritorija opštine vraćeni Republici Srpskoj na osnovu odredbi Dejtonskog mirovnog sporazuma. Jedinice regularne hrvatske vojske i HVO-a u potpunosti su devastirale grad i okolna sela i počinile nezapamćene zločine nad civilnim stanovništvom, ostavivši iza sebe najveću masovnu grobnicu

Biljana i Milica Draganić

Brčko: Ubice troje Draganića traže se preko dve decenije

Ni posle 26 godina nije rešeno ubistvo troje Draganića u Brđanima kod Konjica. Imena ubica poznata Tužilaštvu BiH, ali niko dosad nije optužen Piše: Marko Draganić U noći između 26. i 27. januara navršilo se 26 godina kako su u svojoj kući u Brđanima ratne 1993. godine iz vatrenog oružja ubijeni Boško (72) i njegove snahe Milica (39) i Biljana (38) Draganić. Kakvu je krvavu dramu preživljavalo troje Draganića u kući Boškovog starijeg sina Rajka (mlađi Nedeljko, suprug Milice, ubijen je krajem maja 1992. u Bradini) znaju samo njihove ubice, koje su za bosanskohercegovačko pravosuđe i 26 godina posle tog ubistva počinjenog iz nacionalističkih pobuda, još uvek nepoznate. Kako nam

Franjo Tuđman na Goli Otok poslao 7.000 oficira JA

„… Nedavno je baš u Glini, u kojoj je Nazor 1944. godine održao  svoj istorijski govor, održan pomen žrtvama ustaškog terora (1200 poklanih ljudi, žena i dece u glinskoj crkvi), a da na tom pomenu, bar iz pijeteta ili iz minimuma civilizacijskog ponašanja, nije prisustvovao nijedan predstavnik zvanične hrvatske države. Nije bilo ni članova CK SKH, ni Tuđmanovih hadezeovaca. Ta sramota je za komuniste utoliko veća jer je Nazor govorio u njihovo ime, a za Franju Tuđmana zato što je u to vreme bio saradnik Josipa Broza. Njegovo odsustvo, međutim, može se shvatiti jedino činjenicom da on sebe više ne smatra Brozovim već Pavelićevim sledbenikom, što je jasno demonstrirao obeležavanjem

Ubijena djeca

Evo koliko je dece ubijeno u NDH i u kojim logorima!

Na najmonstruozniji, najsvirepiji način ubiti oko 75.000 dece, prosečne starosti od 6,5 godina, i danas veličati i slaviti takvu državu, veličati njena krvoločna znamenja, veličati takve zločine genocida i zločince koji su to činili, mogu samo bolesni, skroz bolesni umovi. A to se danas sve vidnije ispoljava u Hrvatskoj. Mržnja Srba i svega što je srpsko sve je izraženija. I to u gotovo svim slojevima hrvatskog društva: od onih najnižih pa do najviših, do vrhova vlasti. Ako se predsednica slika sa ustaškom zastavom ispred sebe, a bivši predsednik kaže da u Jasenovačkom logoru nije bilo ubijanja, da je to bio običan radni logor, onda tu zdrav um nema šta da

Asiel: Ne dirati Topovske Šupe!

Rabin Srbije Isak Asiel ocijenio je danas da bi objekti na lokaciji koncentracionog logora Topovske šupe u Beogradu u Drugom svjetskom ratu trebalo da ostanu na originalnom mjestu, a ne da budu izmješteni radi izgradnje planiranog trgovinskog centra na Auto-komandi, jer bi to značilo brisanje sjećanja na jevrejske žrtve. Asiel je na konferenciji za novinare u Beogradu rekao da su te dvije preostale zgrade svjedoci vremena stradanja Jevreja i Roma u okupiranom Beogradu tokom Drugog svjetskog rata i da bi njihovo pomjeranje uništilo autentičnost tog mjesta podsjećanja na Holokaust. On je naveo da su ti objekti među prvim logorima za taoce u Evropi, objasnivši da su tu dovođeni muškarci Jevreji

Savo Štrbac: Leš NN. 33

Jednog prohladnog januarskog jutra 1993. godine vojska Republike Hrvatske je počela agresiju na Ravne Kotare. Napad je bio neočekivan i silovit. U prva dva dana hrvatska vojska je zauzela veći dio područja. Da bi se zaustavio njen dalji prodor u dubinu teritorije, prema Benkovcu, na Ravne Kotare su svaki dan stizali dobrovoljci i jedinice iz drugih dijelova Republike Srpske Krajine. Među prvima došla je Specijalna jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova iz Knina, da bi organizovala odbranu sela Pridrage. U njoj je bio i Mišo iz Strmice, sela pored Knina, mladić izuzetne fizičke konstrukcije, a star svega dvadeset i po godina. Borbe oko Pridrage bile su žestoke, često su se vodile prsa

Jos_nisu_procesuirani_mnogi_ratni_zlocini_nad_Srbima.jpg

Šljepice iz Islama Grčkog

Islam Grčki je bilo veliko i bogato ravnokotarsko selo sa pretežno srpskim življem i samo nekoliko hrvatskih porodica. Početkom 1993. godine, u ovom selu je živelo 197 srpskih porodica sa 976 duša. Živeo je tu i Jovan Šljepica sa suprugom Tonkom, sinovima Zdravkom i Vojislavom i kćerkom Brankom, dok mu se kćer Marija pre rata udala za Jusupa, Hrvata iz susednog sela Islama Latinskog, i živela je u Zadru. Zdravko je bio teški bubrežni bolesnik i vojno nesposoban, dok je Vojislav bio angažovan u SVK. Sinovi nisu bili oženjeni, a Branka je bila još devojčurak. Tako je bilo dok hrvatska vojska 22. januara 1993. nije izvršila agresiju na Ravne Kotare.

Mali Alan - Velebit

Zločin na Malom Alanu

Masakr nad Srbima se dogodio na planini Velebit, na lokaciji Mali Alan, 22. januara 1993. godine, kada su ustaše mučile, zaklale i mučki ubile 22 osobe srpske nacionalnosti, od kojih i jednu medicinsku sestru. Srpski kamioni su tada upali u zamku između dve baze UNPROFOR-a, baze na Matrasu-Sveti Rok i Malog Alana. Osam srpskih vojnika je uspelo da se izvuče iz zasede i preživi, a njih 22 su zarobljena i zverski masakrirana. Ustaše su im tada preprečile jedini put kojim bi mogli da izađu, a posle toga su zauzeli i veze komunikacije i preko njih javili srpskim vojnicima da na Malom Alanu ima ranjenika. U zamku je tada upala grupa od oko 30

Dugo je trajao taj moj put

Od Gračaca do Donjeg Lapca malo sam trčala, pa išla pješke. Sedmog avgusta 1995, za svega nekoliko stotina metara izbjegla sam bombardiranje kolone na Petrovačkoj cesti. Vidjela sam avione, čula zapomaganja. Bosnu sam prešla skoro pješke…, priča Aleksandra Mandić, koja je kao 15-godišnjakinja, sama kao prst, izbjegla iz Gračaca. Iz svog stana u Gračacu Aleksandra Mandić na brzinu je uzela školske svjedodžbe i izvod iz knjige rođenih, zaključala vrata i ključ ostavila ispod otirača. Bilo je to 4. avgusta 1995. godine. Mislila je da će se skloniti negdje na par dana, ali nije se vratila punih 16 godina. Tek je ove godine provela tri tjedna u svom rodnom Gračacu. Sreli

SLAVOJKA DULAĆ (1932+2016.) SVJEDOK STRAŠNOG ZLOČINA

Slavojka Dulać, rođena Vukosav, upokojila se na 19. a sahranjena 21. januara 2016. u Stepanovićevu kod Novog Sada. Pokojna Slavojka je 28. avgusta 1941, kao 9- godišnja djevojčica, jedina uspjela da pobjegne iz zapaljene pojate sa zatvorenom srpskom nejači u rodnom selu Ljubljenici kod Stoca. Prethodno su prve komšije Hrvati i muslimani u tu pojatu zatvorili sve srpske žene i djecu iz toga sela, a iz porodica Gelo i Vukosav. Pojatu su potom naunili slamom i zapalili. Odrasle muške članove ovih porodica isti zločinci poubijali su na Vidovdan iste godine u jami Barev do. Svjedočenje pokojne Slavojke o ovom zločinu sačuvano je na video snimku koji se nalazi u Dokumentacionom

Dobili iz budžeta pare za film i višestruko umanjili broj žrtava Jasenovca

NUNS i Ministarstvo kulture reagovali povodom dokumentarca „Srbija -100 godina nakon Soluna“. Vukosavljević: Nedopustivo svako pojednostavljivanje i manipulisanje brojem stradalih Nezavisno udruženje novinara Srbije pozvalo je u sredu Ministarstvo kulture i informisanja da javno saopšti da li je i kako produkcija Essentis opravdala 4,9 miliona dinara koliko je na prošlogodišnjem konkursu Ministarstva dobila za proizvodnju dokumentarnog filma „Srbija – 100 godina nakon Soluna“, u kome se, po navodima NUNS-a, višestruko umanjuje broj žrtava Jasenovca. „Zanimljivo je da je u filmu saopšten podatak da je `u logoru Jasenovac ubijeno više od 88.000 ljudi`, što je devet puta manje od broja žrtava koji navode istoričari“, navodi se u saopštenju, uz pitanje „da

rajilic_zivkovic-bozica.jpg

RAJILIĆ: APEL VLADI DA RIJEŠI PROBLEM OPSTRUKCIJE ZAKONA

Predsjednik Udruženja žena žrtava rata Republike Srpske Božica Živković Rajilić apelovala je da Vlada Srpske pomogne ovoj organizaciji jer u nekim opštinama Srpske ponovo postoji velika opstrukcija službenika kada je riječ o primjeni Zakona o žrtvama ratne torture. „U manjem broju opština Republike Srpske službenici se ne pridržavaju slova zakona i prave probleme ženama koje su podnijele zahtjeve za ostvarivanje statusa i prava“, rekla je Rajilićeva Srni. Prema njenim riječima, neke opštine odmah po podnošenju zahtjeva traže od Republičkog centra za istraživanje rata i Saveza logoraša Republike Srpske uvjerenja i mišljenje, za razliku od Bratunca, Foče i nekih drugih opština u Hercegovini koje zahtjeve žena drže u ladicama po dva

Zadržali novac preživelih žrtava Holokausta

Savez jevrejskih opština, vek od osnivanja i Međunarodni dan sećanja na stradale, dočekao podeljen i van evropskih institucija. Prvi put u svojoj istoriji, i to u godini kada obeležava vek od osnivanja, jevrejska zajednica u Srbiji neće učestvovati u radu Generalne skupštine Evropskog jevrejskog kongresa. Razlog za to je spor između dva rukovodstva Saveza jevrejskih opština, zbog čega je u toku postupak pred Apelacionim sudom. O ovome su u sredu javnost obavestili novoizabrani, ali nepotvrđeni predsednik SJO Igor Ginzberg, kao i predsednici jevrejskih opština Beograd – Danilo Medić, Zemun – Nenad Fogel, i Kikinda – Nevena Knežević, dok je predsednik JO Priština Dobrica Prlinčević potpisao zajedničko saopštenje. U njemu se

Ignjat Pavlas, žrtva racije u Novom Sadu januara 1942.

Ignjat Pavlas rođen je u Slavoniji, Donji Miholjac 1885. U Novom Sadu je završio 1904. Srpsku pravoslavnu veliku gimnaziju. Studirao je pravo u Zagrebu i Budimpešti. Dobio je titulu doktora prava. (1) Pridružio se sokolima i bio izabran 1910. na skupštini Sokolskog društva Novi Sad za sekretara društva.Na kraju Prvog svetskog rata Srpski narodni odbor u Novom Sadu svoju prvu javnu sednicu održao je 3. novembra 1918. u svečanoj sali Matice srpske. Delegacija Srpskog narodnog odbora u Novom Sadu probila se do Beograda. Član srpske vlade Ljuba Jovanović primio je u svom stanu u Beogradu 1918. delegaciju Glavnog Odbora u Novom Sadu (Jaša Tomić, Vasa Stajić i dr Ignjat Pavlas).

Sahrana ubijenih srpskih vojnika

Zločin nad Srbima na Velebitu „Slušali smo krike naših saboraca“

„Jedva smo ih prepoznali“ Na identifikaciji 22 stradalih srpski vojnika, Veselinović je prepoznao oko 10 ubijenih, dok 12 nije prepoznao jer su bili masakrirani. – Dovezeni su u vrećama Unprofora u Gračac u Dom zdravlja. Neki nisu mogli da prisustvuju idenfikaciji. Neki su bili ranjeni i živi mučeni, pa su ih prepoznavali po kaišu ili satu. Drugi su bili zaklani, a ubijali su ih krampovima i lopatama – kaže Veselinović. Tužilaštvo za ratne zločine, počev od 2011. godine, prikupljalo je informacije, dokaze i podatke u vezi sa masakrom na Velebitu, na prevoju Mali Alan, u selima Kijane i drugim, koji su počinjeni u akciji „Maslenica 93“, kada je ubijeno nekoliko

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.