Nekoliko ratnih veterana iz Srbije poslalo je djecu u Vojno-patriotski međunarodni kamp mladih u Rusiju. „Danas previše mazimo decu – moramo im dati šansu da i sami naprave svoj izbor“, kaže ratni veteran Petar Radujković (47), koji je početkom maja poslao svog 16-ogodišnjeg sina Miloša u Vojno-patriotski međunarodni kamp mladih u Rusiju. Fotografije uniformisanih mladića i devojaka, koje su se pojavile na društvenim mrežama i pojedinim medijima, ali i činjenica da su se golobradi tinejdžeri tokom sedmodnevnog boravka na obuci u kampu kod grada Kuznjecova latili oružja, izazvala je kontroverzne komentare. Međutim, ni organizator – Udruženje učesnika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, ni roditelji 11 kampera iz Srbije nemaju dilemu

Logično se čovjek mora upitati – je li moguće da stradalnici iz poslijeratnih logora za Podunavske Švabe kroz sve to strašno ratno vrijeme nisu ništa znali o zločinima svojih najbližih? Neki (mnogi) neće prihvatiti tezu prema kojoj su sličnosti između Bačkog Jarka (Gakova itd.) s jedne i Blajburga (Dravograda) s druge strane veće od razlika među njima. Govorim, naravno, o zbivanjima na svršetku Drugog svjetskog rata na tim adresama, budući da dotična mjesta (toponimi) inače ni po čemu drugom u historijskom smislu nisu zanimljiva. Ako je međutim teza s početka ovog teksta unatoč svemu ipak tačna (o argumentima njoj u prilog nešto kasnije), može li se očekivati da onaj, koji

Putujući u očev zavičaj, prolazio sam iz Sarajeva svake godine tri ili četiri puta kraj nekropole na Radimlji. Pamtim odavno tu nekropolu. Kad se ide iz Sarajeva ka Trebinju, sa desne strane puta nalazi se veći dio nekropole. Posebno su upečatljive reljefne scene: ljudi sa visoko uzdignutom i predimenzioniranom šakom. Sljemenjaci, visoki sanduci, ploče i krstovi prepuni lijepo izvedenih simbola raspaljivali su moju dječačku maštu. Scene lova i ratnih viteških igara bile su mi najinteresantnije. Privlačila me ta grandiozna umjetnost srednjevijekovnih klesara još od rane mladosti, pa u nekom svom umjetničkom pokušaju naslikah vodenim bojama neko svoje viđenje znamenite “Hrabrena” nekropole. Nisam svojom voljom slikao, već bješe to na času