
Krajišnici, đe ćemo po domovnicu?
Pre dve godine, na dvadesetu godišnjicu „Oluje“, grupa studenata iz Beograda je organizovala protest ispred hrvatske ambasade. Ja sam, tog dana, spremio posebnu emisiju o proterivanju Srba iz Hrvatske i otišao sam da vidim skup, više zato što mi je hrvatska ambasada tada bila bukvalno na pet minuta od radnog mesta. Veče, negde oko osam sati, gomilica od najviše 150 mahom mladih ljudi. Malo se prošunjam, popričam, nigde ne čujem ijekavski, niti čujem zavičajne naglaske. Nigde jednog Krajišnika nema, sve sama deca iz Srbije. Neće Krajišnici da se zamere Hrvatima, zatrebaće putovnica, domovnica, šta ako ovi iz ambasade snimaju demonstrante? Te večeri sam, prvi i jedini put, ljut zbog krajiške













