Piše: Nikola Malović Niko ne spori da je glavni grad Boke – Kotor. Samo neznalice i turisti zarezuju Budvu. Kotor posjećuju misionarski brodovi-biblioteke, posjećuju gej kruzeri, posjećuje ga flotila kruzera i jahti, potom oligarsi, državnici, masoni, špijuni, oberkurve… čime se, dakako, ne treba hvaliti, ali služi kao odličan uvod u to koliko je Kotor, pored toga što je lijep i geografski alogičan, sve vrijeme tema mnogih geopolitičkih ćakula. Preko Kotora Njegoš odlazi u svijet, u Kotoru će ubiti knjaza Danila II Petrovića, a njegovom nasljedniku, knjazu Nikoli, stići će Frojd. Itd, itd. Kotor je glavna luka srednjovjekovne srpske države. I odličan teg klupku zmijah uvezanih s onostranim, koji se ne

Kultura i obrazovanje bili su od 1991. jasan politički projekt koji se uspio implementirati uz blagoslov velikog broja ljudi, edukatora prije svega. Baš kao što su etabliranjem hrvatske države reetablirani endehazijski simboli, poput kune, zastave i državnog grba, tako je reetabliran i endehazijski koncept nacionalne kulture Dubravka Ugrešić još je početkom devedesetih pod nacionalističkim pritiscima napustila Hrvatsku, a udruga U ime obitelji sada bi je izbacila i s popisa školske lektire. To je bio i neposredan povod za razgovor s književnicom koja s amsterdamske distance pozorno prati zbivanja u Hrvatskoj, pa komentira mjesto koje joj (ne) pripada u ovdašnjoj kulturi, nedavne prosvjede za kurikularnu reformu, političku krizu, kontinuitet povijesnog revizionizma…

Povodom teksta „Govori antisrpski da te ceo svet razume”, „Politika“, 6. juna Zoran Ćirjaković* Hije najstrašnije ono što Svetislav Basara skoro svakodnevno piše o Srbima i srpskom društvu. Strašnije je to što smo se na to navikli i oguglali. Slike o nepopravljivo krvožednom i patološkom narodu, koje serviraju Basara i plejada njegovih manje ili više pristojnih istomišljenika, postali su nešto normalno i očekiva­ no, govor mržnje s kojim smo se saživeli. Autorasistički i autošovinistički stavovi su u Srbiji odavno postali i važan vektor društvene mobilnosti. Ono što je poražavajuće jeste da legitimitet ovakvoj dehumanizaciji većine ne daju samo elokventni evroatlantski lobisti i profesionalni građani. Dozvolu je u „Politici” dala i

Radikalni islamisti ljetos su se, gotovo svakodnevno, obučavali u gađanju iz pištolja na planinskom području Zelengore, koje teritorijalno najvećim dijelom pripada opštini Gacko. To se, takođe, navodi u povjerljivoj dokumentaciji bh. bezbjednosnih službi, čije dijelove su „Nezavisne“ objavljivale proteklih sedmica, a nastavak slijedi u narednom periodu. „Uočeno je da bošnjačke radikalne grupe na Zelengoru dolaze najsavremenijim terenskim vozilima, odnosno džipovima, pravcem Sarajevo – Trnovo – Rogoj – Miljevina – Tjentište – Čemerno, odakle skreću na Zelengoru“, navodi se u dokumentaciji. Policijske agencije informacije dobijaju od izvora koji često obilazi nomade na Zelengori, a koji im je otkrio da su na tu planinu prošle godine, i to od polovine juna, svakodnevno

Većinsko stanovništvo u ovoj republici, prema popisu iz 1991, činilo je samo 78 odsto ukupnog broja žitelja, da bi posle etničkog čišćenja taj procenat 2011. bio povećan na 91 odsto Branislav Radivojša Utihnule su rasprave o kvotama migranata u zemljama EU, ali dok su bile aktuelne, ostalo je zabeleže­ no da su se bivše socijalističke zemlje tim kvotama najviše protivile. U tome su prednjačile Poljska, Češka, Slovačka, ali slično su se ponašale i druge članice koje su odskora u EU, što je objašnjavano činjenicom da one ni ranije nisu bile imigrantske i da bi ove bliskoistočne kvote za njih predstavljale veliku demografsku novinu. Tada je uočeno da su neke od

Bošnjački član Predsedništva obišao mesto gde su sarajevski Srbi posle likvidacije 1993. bačeni u jamu Polaganje venca na Kazanima Od našeg dopisnika Sarajevo – Predsedavajući Predsedništva BiH Bakir Izetbegović je danas, kako je i najavio, došao na Kazane, mesto koje je bilo stratište sarajevskih Srba 1993, položio cveće i odao počast i dalje neutvrđenom broju srpskih civila koji su, nakon što su ih ubili pripadnici Armije RBiH, bačeni u tu jamu. Izetbegoviću su se na Kazanima, kako je rečeno, samoinicijativno pridružili i predsedavajući Saveta ministara BiH Denis Zvizdić, premijeri Federacije BiH i Kantona Sarajevo Fadil Novalić i Elmedin Konaković, te još neki visokopozicionirani članovi SDA, među kojima i Šefik Džaferović.