Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
Istraživače koji su radili na otkopavanju /manjeg/ dijela jasenovačkog kompleksa tokom šezdesetih godina prošlog vijeka najviše su šokirale brojne dječije čizmice za mališane predškolskog uzrasta. Ovi predmeti su pripadali ubijenim žrtvama i nabacani su na njih prije zatrpavanja jame zemljom…
Priredio: Nenad TADIĆ
U opštoj licitaciji brojem jasenovačkih žrtava, Srba, Jevreja, Roma, te antifašista, hrvatska strana nerado citira one koje su vršili iskopavanja tokom šezdesetih godina prošlog vijeka i koji svjedoče da je samo u /manjem/ dijelu koncentracionog logora u jame bačeno do 130.000 ljudi.
Uz ovu brojku, koju pominje vođa istraživanja Zdravko Marić, ugledni arheolog i nekadašnji direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu, treba napomenuti da 19 godina nakon rata nije bilo moguće odrediti koliko je tačno ljudi ubijeno.
Mnogi leševi su bačeni u Savu i na druga mjesta, pa nisu ni mogli biti uračunati u ukupan broj. Tako su ubrojani samo oni koji su završili svoje živote u jamama.
Ipak, postoji veliki broj svedočenja o masovnim egzekucijama i bacanju leševa u rijeku i na druge lokacije, koje tada nisu otvarane niti ispitivane.
Osnovana je pretpostavka da je, kada se uračunaju ubijeni i u većem dijelu logora na hrvatskoj strani, ta crna brojka mnogo veća. Mada ni tamo niko ne može da utvrdi koliko je ljudi zaista ubijeno zbog vremena koje je prošlo od završetka rata do iskopavanja u Jasenovcu.
Taj broj, prema računici istoričara i arheologa, iznosi više stotina hiljada ubijenih, i to samo onih koji su bačeni u jame.
Zdravko Marić i tim koji je predvodio, ostavili su svjedočanstvo i podatke o načinu rada i računanju broja žrtava, te njihovoj starosti, što daje jasnu sliku šta se u Jasenovcu zaista dešavalo.
Treba napomenuti da je rad na iskopavanjima prekinut, jer mnogi članovi tima, koji je bio sastavljen iz svih jugoslovenskih republika, nisu više fizički ni psihički bili u stanju da nastave posao nakon onoga što su u Jasenovcu zatekli.
Na osnovu izjava preživjelih logoraša, pa i uhvaćenih ustaša saznalo se da su ljudi ubijani i zakopavani i na brojnim, do tada, nepoznatim mjestima, da su ubijani i ubacivani u bajere, čija su dna očišćena bez proučavanja sadržaja mulja.
Takođe, žrtve su ukopavane i u „nasip smrti“ u logoru Ciglana, te u velikom broju ubijani na obali i bacani u rijeku Savu, izvođeni iz teretnih vagona kojima su dovoženi u logor. Koliko je u kompleksu logora Jasenovac zaista ubijeno ljudi vjerovatno se neće nikada tačno ni saznati.
Rijeka Sava je odronjavanjem desne obale 1981. i 1989. godine razorila dvije masovne grobnice u blizini nasipa na ovoj strani. Grobnica odronjena 1981. godine bila je dugačka 73 metra, a istraživanjima 1963. i 1964. godine otkrivene su 162 dugačke grobne jame.
Od toga, pedesetak njih bile su masovne. Utvrđeno je da se u nekim jamama nalaze dva sloja posmrtnih ostataka jasenovačkih žrtava. Na cijeloj Gradini, broj žrtava na metru kvadratnom grobnice mogao se sigurnije utvrditi jedino na grobnoj jami broj 112B.
Grobnica je bila dugačka 60 metara, a sondiran je samo jedan njen kraj veličine 6 sa 2,5 metara. Antropolozi su na ovom prostoru, površine 15 metara i dubine 1,80 metra, pronašli ostatke 13 ubijenih osoba na metru kvadratnom.
Međutim, ni ovi podaci ne mogu biti mjerilo za izračunavanje broja jasenovačkih žrtava. To ilustruju sondiranja iz 1989. i 1990. godine /26 jama/, koja su otkrila isključivo manje i pliće jame, što ukazuje na mogućnost otkrivanja do sada nepoznatih grobnih jama.
Uzorak dijela, odnosno samo kraja, grobnica 112B daje najužasniju sliku jasenovačkih zločina. U njoj je identifikovano 48 žrtva mlađih od 14 godina, 14 ubijenih bilo je starosti od 14 do 18 godina, 34 su bile stare do 25 godina, 32 žrtve imale su do 35 godina, do 50 godina bilo je 28 ubijenih, a ostali su imali iznad 50.
Neposredno ispod površine grobnice do dubine od oko pola metra, nađen je veliki broj grumenja i grumenčića kreča. Na dubini od jednog metra ispod površine pojavili su se ostaci odijela, neraspadnuta obuća i kišobrani.
Među ovim predmetima najviše su šokirale brojne dječije čizmice za mališane predškolskog uzrasta. Ovi predmeti su pripadali ubijenim i nabacani su na njih prije zatrpavanja jame zemljom.
Ispod dubine od 1,80 metara nalazio se sloj tvrđeg sterilnog naplavljenog riječnog pijeska, navodi arheolog Zdravko Marić.
Zbog dugotrajne vlažnosti ovog terena očuvalo se nešto mesa na ljudskim kostima, a u svim lobanjama očuvan je, malo dehidriran i smanjen mozak.
Na svim lobanjama u potpunosti je očuvana kosa, a prosijeda i sijeda dokaz je ubijanja staraca. Kod mnogih žena, pretežno kod djevojčica, kosa je bila spletena u pletenice. Riječ je, uglavnom, o osobama seoskog porijekla.
Većina ljudi, njih oko 90 odsto, ubijano je udarcem ovalnog čekića, dugačkog oko 12 centimetara, pljoštimice u glavu.
Žrtve su očigledno dovedene iz svojih kuća i na Gradini, bez prelaženja Save i ulaska u logor, ubijane. Najvjerovatnije je riječ o stanovnicima potkozarskih sela, zaključili su istražioci tokom djelimičnog iskopavanja dijela jasenovačkog kompleksa.
Jasenovački pakao trajao je od 20. avgusta 1941, kada su u Jasenovac dopremljeni prvi logoraši, pa sve do 22. aprila 1945. godine.
U cijeloj ovoj užasnoj priči jasno je da su u Jasenovcu vojnici, ustaše i dijelovi vojske dobrovoljaca Nezavisne Države Hrvatske masovno ubijali civile, nenaoružano stanovništvo – najviše Srbe, Jevreje i Rome, te one Hrvate i muslimane koji su sarađivali ili bili u bliskom srodstvu sa partizanima ili ilegalcima.
Elaborati o istraživanjima, sa kompletnom dokumentacijom, predati su u četiri primjerka Republičkom odboru Saveza boraca NOR-a u Sarajevu 1965. godine.
Predata je i sva originalna dokumentacija, sačinjena na terenu tokom istraživačkih radova.
Sve što su relevantne osobe koje su iskopavale Jasenovac ili bile upoznate o istraživanjima otkrile i naučno izračunale govori da je u Jasenovcu na najužasnije načine ubijeno više stotina hiljada ljudi – od male djece od starih lica.
Sve drugo su političke igre, pokušaji jednog velikog dijela političke javnosti u Hrvatskoj da izbriše svaki trag o genocidu u ustaškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, te da događaje iz ratova devedesetih godina prošlog vijeka izjednači sa masovnim rasnim i vjerskim egzekucijama koje je vršila ustaška soldateska.
Izvor: SRNA
Vezane vijesti:
Dr Predrag Ristić: Programska idejna skica za spomen obeležje Jasenovca
Bezdane jame stratišta logora Jadovno – Knjiga Jadovno 1 …
Jadovno u knjizi: Franjo Zdunić Lav: “Kotar Gospić i kotar …
Budo Simonović: Vađenje kostiju iz jame Ravni Dolac 1991. godine
