Znanjem protiv fašizma

Sjećanje na žrtve utkano je u mene od djetinjstva. Moja majka Mileva, divna i hrabra žena, preživjela je sa 14 godina užase pokolja u Prkosu – kaže karlovačka profesorica istorije Tatjana Protulipac.

---

Izvor: Izvor: Portal Novosti Autor: Milan Cimeša – mart 30, 2020.

NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima.

---

Republika Hrvatska je odavno na velikoj povijesno-ideološkoj raskrsnici. S jedne strane desnica negira zločine počinjene u Drugom svjetskom ratu i tvrdi da je NDH bila izraz volje hrvatskog naroda. S druge strane su ne odviše bučni pripadnici nacionalnih zajednica i antifašisti. Njima u korist ne idu sadašnji školski kurikulumi u osnovnoj ali ni u srednjim školama.

Fašistički zločini se zanemaruju i relativiziraju, a fašisti i okupatori se pretvaraju u pozitivne likove. O svjetskoj vrijednosti antifašizma hrvatski učenici uče vrlo malo i zanemarivo.

No, na svu sreću, još uvijek ima profesora – volontera koji svojim učenicima žele pružiti pravu istinu što se na prostorima bivše Jugoslavije događalo u Drugom svjetskom ratu. Jedna od takvih je profesorica istorije i geografije u karlovačkoj Ekonomsko-turističkoj školi Tatjana Protulipac (1965.).

Otkud joj motiv za to?

– Sjećanje na žrtve utkano je u mene od djetinjstva. S pokojnima majkom i ocem sam vrlo često odlazila u majčino rodno selo Prkos. Posjet bi uvijek bio vezan uz odlazak do kamenog spomenika gdje su pokopane kosti moje bake Marije, tetaka Smilje i Slavice, ujaka Milića i drugih članova majčine porodice Korać te brojnih drugih obitelji tog kordunaškog sela; njih 478 i više od hiljadu žrtava iz okolnih sela tog dijela Korduna.

Velik dio žrtava bila su djeca. Moja majka Mileva, divna i hrabra žena, moj heroj, preživjela je sa 14 godina užase tog strašnog zločina. Uspjela je pobjeći na Petrovu goru i spasiti se. U Prkos sada odlazimo moja ćerka i ja, a nadam se da će odlaziti i djeca moje kćeri kad mene više ne bude.

Mi, potomci preživjelih i proganjanih ne smijemo nikad zaboraviti svoje mrtve i njihove žrtve. Moramo mlade generacije učiti toleranciji, razumijevanju, poštivanju različitosti drugih vjera i kultura – pojasnila je svoje motive Tatjana Protulipac.

Ističe da se njena majka odlučila na brak sa suprugom hrvatske nacionalnosti. Kaže da takvih integrativnih činova pojedinaca ima i danas, ali ovaj proces nakon devedesetih ipak ide znatno sporije.

Tatjana ima trideset godina profesorskog staža, a niz godina se stručno usavršavala putem Ministarstva znanosti i obrazovanja te Agencije za odgoj i obrazovanje o temi holokausta i zločina protiv čovječnosti. Sudjelovala je tako na seminarima u Jerusalimu (u Jad Vašemu), Parizu, Beogradu, Trstu, Koprivnici, Dubrovniku, Puli, Slavonskom Brodu i Mariboru.

Organizirala je brojne izložbe i predavanja u svojoj školi i Knjižnici za mlade – pod nazivima: Djeca u holokaustu, Holokaust u Karlovcu, Umjetnost u holokaustu i Ostale žrtve holokausta. Pripremila je brojne radionice u školi – Dječji dnevnici u vrijeme holokausta, Priča o djevojčici Hannaleh i Priča o Lei Deutsch.

Tu su i filmovi sa svjedočanstvima karlovačkog ginekologa židovskog porijekla Ive Navratila te film Priča o Davidu Meiselu, voditelju Prvog karlovačkog društva Zora 1941. ubijenim sa sinom u Jadovnu.

Zatim je prikupila priče i svjedočanstva sa svjedocima zločina Drugog svjetskog rata Ankom Bućan, Dušanom Krivokućom, Svetozarem Mihajlovićem, Ljubicom Radović i Dušanom Vujičićem. Među brojne aktivnosti treba navesti predavanje održano početkom ove godine u Slavonskom Brodu, pod naslovom Stradanje Srba na Kordunu u NDH, na državnom seminaru o holokaustu i zločinima protiv čovječnosti. Tamo je predstavila projekt ostvaren zajedno s učenicima njene Ekonomsko-turističke škole i kolegicom Valentinom Orehovec iz karlovačke Osnovne škole Dubovac. Predstavljeni su također geografski prostor Korduna, naseljavanje Srba na ovaj prostor te stradanje tokom Drugog svjetskog rata.

– U ovim projektima sudjeluju učenici drugih i trećih razreda. Niz godina posjećujemo Festival tolerancije u Zagrebu. Posjetili i pogledali smo brojne izložbe i filmove kao što su Ako tebe zaboravim, Ana Frank i Dnevnik Diane Budisavljević, posjetili smo Jasenovac, Petrovu goru i sinagogu u Novom Sadu. Učenici sudjeluju na predavanjima, izrađuju plakate, crteže, postavljaju izložbe, snimaju filmove i slično. U projektu posvećenom stradanju Židova sudjelovale su Maja Lukić i Valentina Orehovec te Tena Bunčić, praunuka dirigenta Davida Meisela. U proučavanje stradanja Srba uključeni su samo učenici naše škole, uglavnom drugih razreda kao i snimatelj ‘Svjedočanstava 3’ Bruno Lukić i kazivačica Tara Vuletić – kaže naša sugovornica.

– Učenici vrlo rado sudjeluju u projektima i vrlo su zainteresirani za nova saznanja o događajima vezanima uz Drugi svjetski rat, holokaust i zločine protiv čovječnosti. Pokazuju veliku empatiju i razvijenu građansku svijest o potrebi osuđivanja takvih događaja. Učenici imaju vrlo razvijenu svijest o vjerskoj, nacionalnoj toleranciji i prihvaćanju različitosti – ističe Tanja.

Tokom ove godine bit će snimljeno još nekoliko kratkih filmova koji će biti predstavljeni građanima Karlovca, kao i projekt o Židovima u Karlovcu. Plan je sudjelovati na obilježavanju Dana Evrope i Dana pobjede nad fašizmom, 9. maja, kada će biti obilježena 75. godišnjica pobjede.

Tom bi prilikom bile postavljene izložbe i trebalo bi održati nekoliko predavanja. Nakon lanjske prezentacije o stradanju Židova, ovogodišnje o stradanju Srba, sljedeće godine projekt bi se odnosio na stradanje Roma u NDH, posebno na području Karlovačke županije.

Tanja sa svojim saradnicima, kolegicama profesoricama kao i s učenicima, zaslužuje svaku pohvalu i poštovanje.