Zločini katoličkog klera kao podsjetnik biskupima

Izjava banjalučkog biskupa Franje Komarice kojom poredi Banjaluku i Blajburg predstavlja vrhunac licemjerstva, posebno što je izgovorena iz usta jednog visokog vjerskog velikodostojnika u mjestu velikog srpskog stradanja samo nekoliko dana nakon obilježavanja godišnjice ubistva vladike Platona i hiljada nedužnih Srba.

Biskup bi trebao bos da hodi od Banjaluke i Dubice do Gradiške i Jasenovca i moli za oprost umjesto što služi pomen zločincima u Blajburgu. Umjesto odgovora, biskupe Franju Komaricu, Vinka Puljića, Juraja Jezerinca, Ante Ivasa, Mile Bogovića i ostale čelnike katoličke crkve i ultra-desničare koji pravdaju i minimiziraju ustaške zločine, treba podsjetiti na samo neke od velikih zločina katoličkog klera počinjenog nad nedužnim srpskim civilima tokom 20-og vijeka.
Zagrebački nadbiskup Alojzija Stepinca imao je važnu ulogu u stvaranju i funkcionisanju zloglasne NDH, te je pružao otvorenu podršku Anti Paveliću i ustaškom pokretu. Aprila 1941.

Stepinac je javno izjavio da je NDH „Božijih ruku djelo“, i redovno se do 1945. sastajao sa Pavelićem, Kvaternikom, Artukovićem, te bio jedan od ideologa i pokrovitelja nove vlasti. Umjesto da se od njega ogradi, katolička crkva sada nastoji da Stepinca proglasi blaženim i svetim što je veliki šamar u lice stotinama hiljada nedužnih Srba koji su mučeni i ubijani u stratištima NDH.
Ogromna većina katoličkih biskupa i sveštenika otvoreno ili prećutno podržavala je ustaški pokret, prisilno pokatoličavanje Srba i masovne svirepe zločine kakvi nisu viđeni na ovim prostorima od najezde Huna. U tome je prednjačio Vrhbosanski nadbikup Ivan Šarić, jedan od promotora ustaškog pokreta na prostoru današnje BiH, poznat po veličanstvenom pozdravu i dočeku ustaša „oslobodioca“ u Sarajevu aprila 1941. godine.

U crkvenim novinama objavio je svoju pjesmu „Kad sunce sja“ koju je napisao u čast svog poglavnika Ante Pavelića. Šarić je tokom cijelog Drugog svjetskog rata podržavao, opravdavao pa čak učestvovao i u organizovanju velikih zločina nad sarajevskim i drugim nedužnim Srbima u NDH. Bio je blizak saradnik i prijatelj sa ustaškim zapovjednikom u BiH Jurom Francetićem.

Uz pomoć Vatikana uspio je krajem aprila 1941. pobjeći iz Sarajeva u Madrid gdje je živio mirno do 1960. godine i nikada nije odgovarao za počinjene zločine. Umjesto zaslužne kazne, zloglasni biskup Šarić dobio je počasti, pa su njegove kosti prenesene u crkvu Svetog Josipa na Marindvoru u Sarajevu.

Banjalučki biskup franjevac fra Jozo Garić nije bio puno bolji od Šarića, ali je bio mudriji i veći diplomata i nije tako zdušno, emotivno i javno učestvovao u promociji ustaškog pokreta i zločina. Fra Garić je uz zloglasnog Viktora Gutića jedan od najodgovornijih za smrt banjalučkog episkopa Platona i većeg broja sveštenika Srpske pravoslavne crkve.

Nakon sloma NDH skupa sa svojom braćom ustašama krenuo je na tzv „križni put“ i pobjegao u austrijskih Grac gdje nakon kraće bolesti umire 1946. godine. U zločinima na području Banjaluke između ostalih isticao se i njegov saradnik monsinjor Nikola Bilogrivić.

Autor: Nebojša Vukanović

Izvor: Vidovdan.org

Vezane vijesti:

Moj put kroz Jasenovac

Spisak pobijene dece u logoru Jasenovac

Borba protiv „velikosrpskog mita“, ili šta danas Hrvatima znači Jasenovac