Zločin i kazna banjalučkog stožernika (9): Komunisti angažovani u istragama o Gutiću

Uporedo sa saslušanjima glavnih osumnjičenih i njihovim suočavanjima, radilo se na sakupljanju izjava oštećenika i dokumentarnog dokaznog materijala.

Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 20. novembra 2017. godine.

Uz policiju, sudove i organe Tužilaštva, angažovane su paralelno i organizacije Komunističke partije Jugoslavije, čiji su ljudi u institucijama podsticani na određenu koordinisanu aktivnost. Okružni komitet za Banjaluku 1. jula 1946. pisao je svim sreskim i mjesnim komitetima: „U najkraće vrijeme treba da bude izveden pred Narodni Sud ratni zločinac i narodni neprijatelj zloglasni dr Viktor Gutić, organizator i rukovodilac masovnih terorističkih mjera i masovnog pokolja Srba Bosanske Krajine u godini 1941.“ Radi što uspješnije istrage, navedeno je osam zadataka. Pod prve dvije stavke napisano je sljedeće:

„Treba pronaći i preslušati svjedoke, očevice ustaških svečanosti, parada i ostalih manifestacija na kojima je uzimao učešće dr Viktor Gutić, kao stožernik ustaškog stožera u Banjaluci. Naročito treba obratiti pažnju, da se preslušaju i pronađu svjedoci o putu dr Gutića po Bosanskoj Krajini, koji su čuli Gutićeve bjesomučne i harangerske govore protiv Srba, koje je on održavao gotovo po svim mjestima Bosanske Krajine, odnosno bivše Vrbaske Banovine, na javnim zborovima, svečanim banketima itd., kakva je bila sadržina ovih govora i kakvo je njihovo dejstvo bilo na sakupljene mase. Treba pronaći i preslušati svjedoke, očevice mnogobrojnih masovnih terorističkih mjera izvršenih nad Srbima Bosanske Krajine, hapšenja, logorisanja, raspisivanja kontribucija, prisilnih iseljavanja, pljačkanja imovine, a naročito masovnog pokolja Srba gotovo na cijelome području Bosanske Krajine. Pri tome treba obratiti naročitu pažnju, da se dobije stvarna slika, kako je pokolj organizovan i izveden i koliko je bilo žrtava.“

Napominje se da pri odabiru svjedoka treba tražiti one najpouzdanije, prvenstveno žrtve, koje i dalje nose na svojim tijelima tragove zločina, posebno one koji su pukom srećom, iako izvedeni na gubilišta, preživjeli i sada mogu svjedočiti o svom stradanju. Tu se ubrajaju i žene, majke i udovice, čiji su muževi na najsvirepiji način oteti od svojih porodica i ubijeni. „Naročito pažnju obratiti“, naglašava se, „da svjedoci ne budu isključivo Srbi, nego da budu zastupljeni i muslimani i Hrvati, koji bi kao očevici mogli mnogo štošta da kažu, a naročito oni, koji su poslije izvršenih pokolja vršili zakopavanje žrtava, odnosno prevozili ih radi bacanja u vodu.“ Očekuje se od partijskih aktivista da sa ulaganjem „mnogo truda i samoprijegora“, uz diskusiju i koordinaciju, učine sve na svom terenu, da bi se posao izvršio što efikasnije i što brže, a da se pritom sakupi dovoljno dokaza, štaviše, „sva ta zvjerstva“ da „budu evidentirana i osvjetljena“ pred sudom. Kao primjer svakako može da posluži nedavno suđenje Dragoljubu Mihailoviću. Napominje se, takođe, da suđenje Gutiću ima „i veliki politički značaj“, kojim se stavlja tačka, kako na lokalnu reakciju, tako i na poraženu mačekovsku politiku. Isto tako, rezultati ovog suđenja će pomoći u daljim naporima za ekstradiciju ratnih zločinaca, na čelu sa Antom Pavelićem, koji se danas nalazi „na slobodi pod okriljem međunarodne reakcije“.

Na ovom mjestu, prije opisa sudskog postupka, nameće se još jedna digresija. Čitaoci su do sada sigurno mogli primijetiti, a to će primijetiti i prilikom čitanja optužnice i presude, kako su stvari uglavnom nazivane njihovim pravim imenom. Konkretno, ljudi koji su ubijeni samo zato što su bili Srbi i u dokumentaciji i u štampi nazivani su upravo Srbima. Kao što se moglo na više mjesta iščitati, osnovna kvalifikacija uz Gutićevo ime bila je organizacija masovnog pokolja srpskog stanovništva. Zašto je ovo važno? U načinu razmišljanja srpskog istoriografskog revizionizma postalo je opšte mjesto da se komunisti optuže za odnarođavanje žrtava, ako su o žrtvama uopšte i pričali. Nedavno smo se u lokalnim okvirima susreli sa jednom ezoteričnom tvrdnjom da je u sklopu realsocijalističkog „antipamćenja“ vršena „racionalizacija“ ustaškog nasilja nad Srbima, i to čak „nerijetko“. Ne ulazeći sada u nijansirane kompleksnosti sjećanja u bivšoj Jugoslaviji, ali ni u ideološke emfaze revizionista, napomenućemo samo ono što je iz svega priloženog očigledno: iz priče o ustaškom stožeru nikada nije diskvalifikovana njena suština, naime da se radilo o udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je glavni cilj bio političko, ekonomsko i fizičko uništenje srpskog i jevrejskog stanovništva u Bosanskoj Krajini.

(Nastaviće se)

Autori: Vladan Vukliš, Verica M. Stošić

Izvor: Glas Srpske

Vezane vijesti:

Ustaški zločini na području Banjaluke: Iz tame izašli, u tamu vraćeni

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (2): Zavjerenici gospodari života i smrti

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (3): Komisije prikupljale dokaze protiv Gutića

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (5): Britanci izručuju Viktora Gutića

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (6): Krivična odgovornost župnika Bilogrivića

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (7): Krivična odgovornost podžupana Neđelskog

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (8): Stožernik Gutić pred isljednicima

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (10): Devet dana suđenja Gutiću, Neđelskom i Bilogriviću

Zločin i kazna banjalučkog stožernika (11): Iz tame izašli, u tamu vraćeni