Жeljko Kresojević: VIDOVDAN – DAN VETERANA

PROMJENILA SU SE VREMENA … kažemo često. Samo nam se čini… LJUDI SE MJENJAJU…

Ne zaboravite porodice onih koji su pali, djecu njihovu, žene, majke i očeve, braću i sestre …Obiđite ih. Ako ništa drugo popričajte sa njima…

Ne zaboravite one koji sa posljedicama, sa ožiljcima žive. Ca gelerima i zrnima u sebi… Kreću se štakama, na protezama, pomoću kolica…

. . .

Al` tko te 1971. branio kao najsitnijeg u razredu… taj ulijeće 1981. bez mnogo pitanja u tuču na zabavi kod Vuje Crevara (a zna dobro da smo je mi zakuvali).

Takav će te izvući ranjena iz tenka koji gori u Podvožiću, početkom novembra, jeseni 1991…

Svratit će ti do matere 2001. Upitat će za zdravlje, treba li joj što jer si ti daleko. Natesati joj suvaraka za potpalu. Unijeti naramak suvih drva pod strehu…

Zapalit će ti voštanicu na zaraslom krajiškom groblju, prvih dana augusta 2011. Gledat će dugo u njezin plamen koji se bori sa vjetrom.

Na polasku će dotaći hladan kamen na kome već polako blijedi tvoj lik. Ali ne i u njegovim sjećanjima…

Naručit će piće koje si volio popiti, za šankom gdje je s tobom znao noći provesti…

Doći će 2021. Te godine će …

Ukratko, ne duljimo mnogo,

KO JE ČOJK BIO… TAJ JE ČOJK I OSTA !!!

Autor: Жeljko Kresojević

Od istog autora:

Жeljko Kresojević: Sa Svetim Vukašinom u Veljunu na Kordunu …

Жeljko Kresojević: Signali nad gradom | Jadovno 1941.

Dvije ruže za dvije crtice