Vasilije Đ. Krestić: Gde stanuje genocidnost u hrvatskoj politici – 3. deo

PREPREKA STVARANjU VELIKE HRVATSKE

Dijete od rođenja treba naučiti tko mu je neprijatelj, a neprijatelj mu je na ovim prostorima Srbin, izjavio je ministar u drugoj vladi Republike Hrvatske Bosiljko Mišetić

Na sednici Sabora Hrvatske od 4. oktobra 1990. Srbi su „počastvovani” raznim epitetima. Tako je, između ostalog, rečeno da su „drumski razbojnici”, „pijana i drogirana, necivilizirana rulja”, „teroristi”, „osvajački divljaci” i „četnici”, pa da s njima, kako je rekao poslanik Ante Čevizović, Hrvati ne mogu da žive zajedno. Još pre ovog saborskog zasedanja, jedan od prvaka HDZ Slobodan Praljak napisao je u listu „Start” od 28. aprila 1990. da po ulicama „dečki već pevaju: Zaklat ćemo Srbe”. Ministar uprave i pravosuđa u drugoj vladi Republike Hrvatske Bosiljko Mišetić izjavio je: „Dijete od rođenja, dakle prije nego što ga se nauči čitati i pisati, treba ga naučiti tko mu je neprijatelj, a neprijatelj mu je na ovim prostorima Srbin. To znači da od početka života (kao što treba učiti čitati) tako ga treba podučavati da svo zlo, koje je učinjeno hrvatskom narodu učinili su Srbi.”

Ako se jedna sredina, u ovom slučaju Hrvatska, sistematski, smišljeno i u dužem periodu napaja ovakvim i sličnim ocenama, koje sam naveo, onda je prirodno što je ona, teško indoktrinisana, došla do zaključka da po svaku cenu Srbe treba uništiti. Nauka obiluje brojnim dokazima da je tako.

Među mnogobrojnim pitanjima koja su opterećivala, koja opterećuju i koja će opterećivati i remetiti odnose između Hrvata i Srba jeste i geopolitički položaj Hrvatske. Po opštoj oceni svih hrvatskih političara i geopolitičara, kako ranijeg tako i sadašnjeg vremena, geopolitički položaj Hrvatske je takav da liči, kako je napisao poznati hrvatski istoričar Vjekoslav Klaić, na „dobro raskrečenu kobasicu”.

Takva Hrvatska, po opštem uverenju svih politički mislećih Hrvata, uopšte nema uslova za opstanak i napredak. Antun Radić je objasnio da bi „ujedinjena Dalmacija sa Hrvatskom sličila na korice kruha, a ona sredina što biste ju izrezali, to ste iz hrvatskoga kruha izrezali Bosnu i Hercegovinu (…) a hoće li se najesti, treba nam i sredine, treba nam Herceg-Bosne”. Za Antunovog brata Stjepana Bosna je „kao utroba ostaloj Hrvatskoj. A izvadi čoveku utrobu i onda mu reci neka živi”. Po viđenju Frana Supila: „Hrvatska bez Bosne bila bi uvijek igračka u rukama onoga koji bi vladao u današnjim okupiranim pokrajinama”, u Bosni i Hercegovini. Da bi dobili trajnu privrednu i finansijsku samostalnost, hrvatski političari procenili su da moraju posegnuti za novim teritorijama. „Hrvatski dnevnik” iz 1940. godine o tome je napisao: „Hrvatska u svojem sadašnjem opsegu ne može trajno opstati, jer su joj potrebni još neki krajevi za vlastitu gospodarsku izgradnju.”

Najpoznatiji i najuvaženiji hrvatski geopolitičar dr Ivo Pilar zapisao je da „sa geopolitičkog gledišta trojednica bez Bosne i Hercegovine nema nikakvog izgleda da se narodnopolitički kao ni gospodarsko-politički održi”. Po oceni Pilara, „Hrvatska i Slavonija, odijeljene od Bosne i Dalmacije, svojih prirodnih sastavnih dijelova, jest u obće torzo nesposoban za život”. U brošuri „Svjetski rat i Hrvati. Pokus orijentacije hrvatskoga naroda još prije svršetka rata”, objavljenoj 1915. i 1917, Pilar je otvoreno i jasno stavio čitavoj javnosti na znanje šta je i šta mora biti strateški cilj Hrvata. U toj brošuri je napisao: „Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija sa svojim dugačkim uskim teritorijem vrlo male dubine, koji se proteže u dva smjera (Dalmacija mestimice samo nekoliko kilometara) same za sebe u obće nisu sposobne, da budu poprište ikakve državne i političke tvorbe, te u tom obliku kao narodno-političko tijelo u obće ne imaju nikakve budućnosti. Ovo spoznanje bilo je po našem uvjerenju uzrokom onom grčevitom traženju jednog šireg okvira za naš narodni razvoj prije godine 1878, bilo je zadnjim uzrokom oblikovanja Ilirstva i Jugoslovenstva. Trojedna kraljevina dobiva svoje elementarne uvjete života tek onda, kad joj se priključe Bosna i Hercegovina. Hrvatski narod na samom teritoriju Trojedne kraljevine ima malo nade, da se održi, i Bosna i Hercegovina prikazuju se kao jedan bitni uvjet za narodno održanje i politički razvoj hrvatskoga naroda. Ograničen na samu Trojednicu, hrvatski narod može samo životariti, živjeti može samo onda, ako ima Bosnu i Hercegovinu.”

Po oceni dr Pilara, Hrvatska, Slavonija i Dalmacija čine ljusku, a Bosna i Hercegovina jezgro Hrvatske. Stoga što su Srbi stajali na putu ostvarivanju geopolitičkih težnji Hrvata, što su bili prepreka stvaranju velike Hrvatske, u čiji sastav bi bile uključene Bosna i Hercegovina, oni su morali, po shvatanju znatnog broja najuglednijih hrvatskih političara, biti uklonjeni genocidom.

Nastaviće se

Vezane vijesti:

Vasilije Đ. Krestić: Gde stanuje genocidnost u hrvatskoj politici – 1.deo

Vasilije Đ. Krestić: Gde stanuje genocidnost u hrvatskoj politici – 2. deo

Vasilije Đ. Krestić: Gde stanuje genocidnost u hrvatskoj politici (4.deo)

Vasilije Đ. Krestić: Gde stanuje genocidnost u hrvatskoj politici (5. deo)

Vasilije Đ. Krestić: Gde stanuje genocidnost u hrvatskoj politici (6. deo)

Vasilije Đ. Krestić: Gde stanuje genocidnost u hrvatskoj politici (7. deo)

Vasilije Đ. Krestić: Gde stanuje genocidnost u hrvatskoj politici (8. deo)

Vasilije Đ. Krestić: Gde stanuje genocidnost u hrvatskoj politici (9. deo)