arrow up

Podijelite vijest:

Ustaški pokolj u Velikom Palančištu oktobra 1942.god.

U prijepodnevnim časovima 20. oktobra 1942 godine , na dan svetih mučenika Sergija i Vakha (Srđevdan) , naišla je esesovska vojska na područje skoro cijelog sela Veliko Palančište , zatim većeg dijela sela Malo Palančište i dijela Jelovca koje graniči sa Velikim Palančištem i pokupila svo stanovništvo bez obzira na godine uzrasta i sakupila kod zaseoka Vučkovići u Velikom Palančištu.
http://jadovno.com/tl_files/ug_jadovno/img/stratista/ostala_stratista/dara_banovic.jpg
Dara Banović sa 29 ožiljaka od uboda nožem preživjela je ovaj ustaški pokolj,
ali njena djeca, četvorogodišnja Radoslavka i dvogodišnji Boško — nisu

U popodnevnim časovima istog dana došla je jedna jedinica ustaša koja je preuzela sav sakupljeni narod os esesovaca koji su se zatim povukli na front.

U predvečernjim časovima 20 oktobra , dakle, istog dana, ustašu su izvršile razdvajanje muškaraca preko 15. godina na jednu stranu , a žene i djecu na drugu stranu.

Ukupno je izdvojeno 82. muškarca preko 15. godina koji su u večernjim vima istog dana odvedeni u stočni tor Slavkana Vujičića.

Od navedenog broja muškaraca u toku noći između 20 i 21 oktobra 1942 godine samo su čupajući proštace ograde tora uspjeli da pobjegnu Đuro Babić i Rade Popović koji je umro prije nekoliko godina. Ostalih 80. muškaraca preko 15. godina poklani su u noći između 20 i 21 oktobra 1942 godine.

Način klanja i ubijanja bile su kame,sjekire, maljevi i vješala. Uglavnom puška se nije čula osim u slučaju pokušaja bjekstva Rade Brkića koji je se za vrijeme pokolja sam nekako uspio odvezati i bježao je sve do Banovića bara blizu bukvika Banovića gdje je i sahranjen.

Dvadesetog oktobra uveče , žene i djeca smješteni su u voćnjak i dvorište Ljubana Vujičića, malo dalje od smještaja muškaraca. Жene i djecu čuvao je uglavnom po jedan ustaša na smjenu tako da se jedan manji broj žena i djeceuspio izvući noću niz jarak između Stojanovića i Brkića od mjesta logora.

Dana 21. oktobra 1942 godine u predvečerje , ustaše od povezanih muškaraca koji su čekali suton pod famoznom oskorušom na Šaljevcu niže Vučkovića, uz lupu u razne predmete koji dobro odzvanjaju, vjerovatno da se manje čuje vriska ljudi , počeli da odvode grupu po grupu ljudi niže Vučkovića kod Mlinčića na rječici koja protiče kroz ovaj dio sela, i tu se uglavnom vršilo klanje tupim predmetima: nož,sjekire, maljevi, toljage…a jedne grupe su vođene na vješala koja su napravljena u voćnjaku Mare Banović zvane Mažarušić. Ovo je nadimak jer je većina mještana Palančišta nosila prezime Banović, pa je svako imao svoj dodatni naziv radi raspoznavanja o kojem se domaćinstvu radi.

Kada su ustaše završile pokolj muškaraca , počeli su sa odvođenjem grupa žene i djece uglavnom na istu lokaciju, ali i u zaseoke zvane Jezerine i ostale dijelove bliže okoline. Način klanja i ubijanja bio je sličan sa tim što su mlađe žene i djevojke bile prvo silovane a zatim su ubijena djeca stavljana na masakriranae dojke majki, a kod djevojaka, nakon divljačkog iživljavanja sječene su dojke i ostali djelovi tjela.

O načinu iživljavanja i klanja i ubijanja djece i majki zajedno nemoguće je opisati. Jedan mali broj žena iako sa desetine uboda ostale su žive u masi ubijenih i uspijele su da se spasu te su dodatno pričale o strahotama ustaškog divljačkog iživljavanja nad nedužnom djecom,ženama i starcima.

Ukupan broj poklanog stanovništva u ovom pokolju je 380 žrtava a izgleda ovako:

– Veliko Palančište 374

– Malo Palančište 39

– Gornji Jelovac 17

–  Međuvođa 8

U ovom pokolju takođe su stradali svi slučajni prolaznici iz okolnih sela koji su se zatekli u Velikom Palančištu dotičnog dana.

Nakon izvršenog masakra ustaše se nisu povukle iz sela za nekoliko dana , tako da preživjeli nisu mogli izvršiti sahrane poklanih ljudi,žena i djece. S obzirom da se radilo o relativno toplom oktobarskom danu , svinje i psi počeli su raznositi tijela unakaženih tako da je i to nanijelo dodatne bolove preživjelim mještanima .

U ovom genocidu bilo je mnogo porodica čiji su članovi svi poklani , tako da su ta ognjišta potpuno ugašena , a kod jednog većeg broja uglavnom su preživjeli ljudi koji su bili u borbi a žene i djeca su poklani.

Ovaj pokolj , Srba, mještana ovih sela, izvršile su uglavnom ustaše iz zapadne Hercegovine i ustaše iz okoline Prijedora.

Od ukupnog broja od 380 poklanih iz Velikog Palančišta, sve je to uradila ustaška ruka osim djevojke Milje(Jandre) Vučičević, koju je topovska granata raznijela na Kozari za vrijeme zbijega. U ovaj broj žrtava svakako nisu ušli aktivni borci sa puškom u ruci koji je poginulo 68 samo iz Velikog Palančišta, tako da je selo Veliko Palančište , kad se uzme u obzir da je neposredno prije rata brojalo nešto preko 1000 stanovnika skoro prepolovljeno.

Konačno je za sve ove žrtve pravilno reći da su to žrtve ustaškog genocida, a ne uopšteno žrtve fašističkog terora , iako su i ustaše u krajnjem slučaju fašisti ali mnogo genocidniji. Kod ustaša nije bilo ubijanja puškom već uglavnom nožem,sjekirom, maljevima,kopljem i ostalim hladnim sredstvima što je mnogo zvjerskije i genocidnije.Na ovom području je odmah u toku 1941 godine izvršeno paljenje većine stambenih objekata , zatim mjesne crkve i škole.

PAROH PALANČIŠKI

Jerej Vladislav Vučanović

Izvor: CRKVENA OPŠTINA PLANČIŠTE

Vezane vijesti:

Dara Banović

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

NAJNOVIJE VIJESTI

Rezime

Bez obzira na eventualna reagovanja na ovu knjigu, autor konstatuje jednu tragičnu či­nje­nicu

Vasilije Karan

Banja Luka Kazuje: Koračao sam u koloni koja je vodila u Jase­no­vac. Kolona

Branko Graonić

Rođen 23. novembra 1939. godine u selu Velika Жuljevica, Bosanski Novi Kazuje: Rođen

Danica Praštalo

Rođena 14. marta 1933. godine u selu Aginci, Bosanska Dubica Svjedoči: Davne 1933.

Miloš Ćirić

Rođen 9. aprila 1937. godine u Gornjim Podgradcima, Bosanska Gradiška Piše: Moja sjećanja

Đuro Savatić

Rođen 6. maja 1927. godine, Starčevica, Banjaluka Kazuje: Otac Todor, rođen 1902. godine.

Tomo Lučić

Rođen 1. marta 1931. godine u selu Bistrica, opština Жepče Kazuje: Moji roditelji

Stojan Stojaković

Banjaluka Svjedoči: Rođen sam u selu Slabinja, Bosanska Dubica 15. 11. 1929. godine

Zorka Delić-Skiba

Rođena 1937. godine u selu Kruharima, opština Sanski Most Svjedoči: Rođena sam 27.

Gojko Lovrić

Rođen 1934. godine u selu Klekovci, Bosanska Dubica, profesor Svjedoči: Ovu istinitu i

Svetozar Rubin

Rođen 20. jula 1940. godine u selu Gornja Omarska, Prijedor Svjedoči: Moj otac

Jovo Šarović

Prijedor, Aerodromsko naselje Svjedoči: Rođen sam 7. januara 1937. godine u okolini Foče.

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.

Donirate putem PayPal-a, kreditne
ili debitne kartice​