U novosadskoj galeriji Zrno održana prjekcija filma o stradanju livanjskih Srba 1941. godine

Kao što je bilo najavljeno, u Klubu i galeriji „Zrno“ u Novom Sadu,u organizaciji Podružnice Novi Sad našeg udruženja, u saradnji sa Klubom i galerijom „Zrno“ i uz podršku Zavičajnog udruženja Livnjana i Grahovljana, kao uvertira u obilježavanje 75-togodišnjice od stradanja našeg naroda u Livnu i okolini početkom Drugog svjetskog rata, upriličena je projekcija dokumentarnog filma o tim stradanjima, a u formi svjedočanstava žrtava i opisa puta koji je prošao gospodin Budo Simonović pri prikupljanju podataka za knjigu „Ognjena Marija livanjska“. Zatim je, po planu, pokrenuta diskusija na temu neophodnosti gajenja kulture pamćenja.

Klub je sa oko 45 duša bio popunjen do svog kapaciteta za ovakve prilike.

Skup je na početku zajedničkom molitvom „Oče naš“ blagoslovio otac Belimir Vrućinić koji je član upravnog odbora Podružnice. Zatim se skupu ispred Kluba i galerije „Zrno“ obratio gospodin Dejan Perišić koji je prisutnima poželio dobrodošlicu u Klub i sa nekoliko rečenica opisao važnos gajenja kulture pamćenja. Nakon gospodina Perišića prisutne je pozdravio gospodin Zdravko Injac ispred Zavičajnog udruženja Livnjana i Graholjana i izrazio zadovoljstvo zbog započinjanja saradnje dva bratska udruženja, naročito što je u pitanju ovako bitna tema, i izrazio nadu o produbljivanje saradnje na narednim aktivnostima oba udruženja, čemu se svi iskerno nadamo. Predsjednik našeg udruženja Nikola Petrović je, pozdravivši sve prisutne, u nekoliko rečenica naveo glavne ciljeve udruženja Ognjena Marija Livanjska.

Poslije uvodne riječi pristupilo se projekciji filma, koji vidno nikoga od prisutnih nije ostavio ravnodušnim. Po završetku projekcije prisutnima se obratio gospodin Vlada Maljković, sin bake Milice koja je preživjela jamu Ravni dolac. On je prisutnima iznio lična osjećanja koja je doživio prilikom vađenja kostiju Mučenika iz spomenute jame 1991.godine. Zatim je odgovarao na pitanja prisutnih i na kraju se založio da dešavanja o kojim govorimo kao istorijska pouka treba da uđe u školske udžbenike. Ova ideja je podržana o većine prisutnih i još nekoliko puta spomenuta od više učesnika u diskusiji koja je uslijedila. Prisutni su pozvani da kroz diskusiju pokušaju da dođu do odgovora na pitanja:

Kakvi smo i šta da očekujemo ako zaboravljamo nevine žrtve?

Kakvi smo i šta da očekujemo ako zaboravljamo zločine i zločince?

Kakvi smo i šta da očekujemo ako češće spominjemo zločince nego nevine žrtve tih zločina?

Kako se postaviti prema svemu tome?

Diskusija je, na zadovoljstvo organizatora, bila veoma živa i trajala preko sat vremena.

Osnovni zaključci svih su da treba nastaviti sa aktivnim upoznavanjem društva sa događajima o kojim smo govorili, da treba na svaki način pokušavati uključiti zvanične institucije u očuvanje sjećanja na žrtve i pojačati angažovanje svih pojedinačno. Organizator je pozvao sve prisutne da dođu na pomen našim Mučenicima koji se organizuju po rasporedu koji se može pronaći na sajtu Udruženja.

U ime Udruženja Ognjena Marija Livanjska –podružnica Novi Sad zahvaljujemo se svima koji s uzeli učešće u opisanom događaju, a posebno se zahvaljujemo prof. Stevanu Šatorskom koji nam je poslao analizu događaja koju vam prenosimo u cjelosti kao zaključne odgovore na tematski koncipirana pitanja iz diskusije:

„Dana 9. jula 2016. godine u Klubu i galeriji ‘Zrno‘ u Novom Sadu pisustvovali smo događaju posvećenom kulturi pamćenja, koja je toliko potrebna, a toliko nedostajuća kategorija srpskog društva.

Organizatori, Udruženje Ognjena Marija Livanjska – podružnica Novi Sad i spomenuti Klub i galerija, sabrali su nas to veče da nam ukažu ( nekoga samo podsete ) na tragične događaje koji su zadesili srpsko stanovništvo u okolini Livna u Bosni i Hercegovini na početku Drugog svetskog rata, kao posledicu formiranja Nezavisne Države Hrvatske i na tim prostorima, i pozvali nas da diskutujemo o kulturi pamćenja i da zajedno pokušamo odgovoriti na pitanja:

Kakvi smo i šta da očekujemo ako zaboravljamo nevine žrtve?

Kakvi smo i šta da očekujemo ako zaboravljamo zločine i zločince?

Kakvi smo i šta da očekujemo ako češće spominjemo zločince nego nevine žrtve tih zločina?

Kako se postaviti prema svemu tome?

Šta o kulturi pamćenja reći u ovom trenutku nego da je nasušna potreba Srpskog naroda. Znanje je osnova svakog napretka, a pamćenje je čuvanje stečenog znanja.

Kulturu pamćenja možemo definisati kao čuvanje stečenih znanja i iskustava koja su nasleđe društva kao celine. Društvo koje ne gaji kulturu pamćenja, zaboravlja stečena znanja i iskustva, koje iznova ponavlja iste greške, u konkurenciji ostalih društava, pogotovo zlonamernih, osuđeno je na zaostajanje u svakom pogledu, a možda i postepeno nestajanje.

Tek posle izvesnog vremena, pošto su se slegle emocije posle pogledanog dokumentarnog filma kojeg su nam upriličili organizatori te večeri, a koji pokazuje strahote koje su zadesile žrtve ustaških zločina, posle obrisanih suza, iz jednog oka zbog saosećanja sa mučeničkim patnjama stradalih , a iz drugog zbog emotivnih pouruka preživelih , možemo se usuditi pokušati dati odgovore na gore postavljena pitanja:

Šta da očekujemo ako zaboravljamo nevine žrtve, ako zaboravljamo nevina Božija stvorenja koja postradaše mučenički samo zbog toga što se zvahu isto kako se i mi zovemo, da zaboravimo postradalu decu koja nemahu kad na svoju dušu nikakav greh da navuku, koji zasigurno imaju mesto sa desne strane slave Gospodnje… ako zaboravom teško sagrešenje saučesništva u zlodelima na sebe navučemo ,… Šta da očekujemo…?

Ne, zaboravljati nikako. Otići na pomen na koji smo pozvani, a koji se održava u više gradova uoči Svete Mučenice Marine – Ognjene Marije , pokajati se što smo kao društvo ipak jedan vremenski period bili zaboravili na ove Božije Mučenike i moliti se Gospodu za Njihove duše, a i Gospodu i Njima za naše duše, kako ove godine tako i naredne i u sve vekove.

Šta da očekujemo ako zaboravimo zločince?

Neljudi će uvek postojati u društvima i narodima. Oni su kao patogene bakterije u ljudskom telu. Zdrav i jak organizam ne dozvoljavlj da se razviju u velikom broju , a ako je imuni sistem slab, patogene bakterije se razmnože,telo oboli i izgubi kontrolu.

Imuni sistem kad jednom preživi tu bolest trebao bi da izgradi odbrambeni mehanizam u vidu antitela protiv njih. Ako društvo zaboravi na vrstu bolesti koja ga je napala jednom, samo je pitanje vremena kada će ga ta bolest napasti ponovo. Stoga nam je pamćenje i znanje gotovo jedina nada.

Istorija nas je na težak način naučila da neljudi (bolesni umovi) postoje i kakva su nedela sposobni da urade. Na nama, i na svim pokolenjimma koja dolaze, je da ne dozvolimo takvoj društvenoj anomaliji da se razmaše, kako u drugim društvima tako i u svom sopstvenom.

Šta da očekujemo ako češće spominjemo zločince nego žrtave tih zločina?

Pominjanje zločinaca uvek izaziva gnušanje, ljutnju, neku vrstu prezira,…duševni nemir. Pominjanje Mučenika, pogotovo u molitvi, kako za Njihove tako i za svoju dušu, poziva na kajanje, oprost, poziva na smirenje. Onaj ko počne nalaziti zadovoljsstvo u osećanju duševnog nemira bilo koje vrste na veoma pogrešnom je putu i potrebna mu je pomoć.

Uz svako do sada postavljeno pitanje ide i pitanje „kakvi smo… “. Eksplicitnog odgovora nema. Odgovor je u ličnim stavovima i delima koja ostaju iza nas. Ako se dovoljno često postavlja, ovo pitanje već ispunjava svoju svrhu. A svrha mu je da se svaki dan iznova preispitujemo , jesmo li dovoljno ljudi, a nikad neljudi, kako nas je učio i opominjao počivši patrijarh Pavle.

Na pitanje kako da se prema svemu tome postavimo, teško je uopštiti jedinstven odgovor, ali jedno je sigurno – kako se prema svemu tome postavimo, tako će nam biti“.

Stevan Šatorski

Izvor: Udruženje Ognjena Marija Livanjska

Vezane vijesti:

Imena žrtava ustaškog genocida u Livnu i okolini ljeta Gospodnjeg 1941.

Sećanje na stradale: Prve srpske žrtve iz grada Livna 1941. godine

Budo Simonović: Ognjena Marija Livanjska (VIDEO)

Krivi samo zato što su Srbi