arrow up
Ivanji.jpg

Kako sam preživeo »novosadsku raciju« – Ivan Ivanji

Ivan Ivanji rođen je 1929. godine u Zrenjaninu. Književnik je i prevodilac. Roditelji, oboje lekari, Jevreji, ubijeni su 1941. godine, a on se spasao bekstvom kod rođaka u Novi Sad. Tu je uhapšen u martu 1944. godine, posle čega je bio zatočen u koncentracionim Logorima Aušvic i Buhenvald do aprila 1945. godine. ZA VREME „NOVOSADSKE RACIJE“ POLICAJCI SU DOLAZILI I U STAN MOG STRICA, GDE SAM TOG JANURA 1942. GODINE BORAVIO. POLICAJCI SU UGLAVNOM BILI UČTIVI, A ЖANDARI UBICE. PITALI SU KO TU SVE ЖIVI, POGLEDALI LEGITIMACIJE, ZA DECU – STRIČEVE SINOVE I MENE – BILA JE DOVOLjNA ĐAČKA KNJIЖICA. KAD SU DRUGI PUT DOŠLI, ZAVIRILI SU I U PONEKI

Pripreme za novosadski pokolj

Feketehalmi-Cajdner je drugog dana Božića 1942. od vladike Ćirića zahtevao da potpiše pripremljen proglas kojim bi narod pozvao na mir i pokornost. Vladika je to, međutim, odbio U Šajkaškoj se za vreme racije ponovilo ono što se već dogodilo u toku vojne akcije čišćenja u aprilu 1941. godine: precenjena je, s jedne strane, snaga onih koji su učestvovali u otporu, a sa druge, dogodili su se kolektivno pozivanje na odgovornost mesnog stanovništva i masovna odmazda. Ovo, u delu svoje knjige „Mađari u Vojvodini 1918 – 1947“, u kojem analizira krvave događaje iz januara 1942, konstatuje poznata istoričarka dr Enike A. Šajti, profesorka Univerziteta u Segedinu i vodeći mađarski istraživač događanja

NAKON VIŠE OD 30 GODINA ZAЖIVJELA TESLINA CRKVA: Ogromna čast i odgovornost za oca Dragana koji služi u rodnom mjestu naučnika

Crkvena zvona u Hramu Svetih apostola Petra i Pavla u Smiljanu oglašavaju se i tokom ovih božićnih dana, slaveći rođenje Hristovo. Tako je već šest godina, od kada je za parohijskog sveštenika postavljen otac Dragan Mihajlović, koji je oko crkve sabrao ono malo preostalih pravoslavaca ovog kraja. Na Božić se u Smiljanu prisećaju Nikole Tesle, koji je u ovom selu rođen, a umro je 7. januara 1943. Danas u Smiljanu slovom i brojem živi dvoje vremešnih Srba, u obližnjem Gospiću ima osam pravoslavnih kuća iako su nekada Srbi činili polovinu stanovništva tog kraja. POMEŠANA OSEĆANJA Kako je za Srpski telegraf ispričao otac Dragan, on je prvi pravoslavni sveštenik koji je

Kravica: Još jedna tužna godišnjica stradanja Srba na Božić (VIDEO)

U Kravici kod Bratunca u srijedu je služen parastos za 158 Srba iz ovog mjesta i susjednih zaselaka, nastradalih u Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Njih 49, muslimanske snage iz Srebrenice ubile su na pravoslavni Božić 1993. godine. Muslimanske jedinice iz Srebrenice upale su u srpsko selo Kravica na Božić 1993. godine. Zapalili su 688 kuća i ubili 49 mještana. Жeljko Lazić, koji je u ratu izgubio brata, tog dana bio je na na prvoj borbenoj liniji. – Pojedina mjesta kao što su Mandići i Marići već su bili zapaljeni, nastao je haos i panika… Oko 8 i 9 sati se znalo da se Kravica neće spasiti… Bilo je ljudi koji nisu htjeli

Episkop bački Irinej: Licitiranje brojem jasenovačkih žrtava – nastavak posleratne apologije ustaštva

Da li Jevreji mogu da navedu imena svih šest miliona žrtava? Naravno da ne mogu! Da li to znači da je i cifra od šest miliona „napuhana”? Naravno da ne znači! U Božićnom intervjuu Episkopa bačkog dr Irineja za magazin „Pečat”, tema je bila i licitiranje brojem jasenovačkih žrtava. Kako objasniti to da broj jasenovačkih žrtava, odnosno broj Srba, kao i drugih naroda stradalih u logoru Jasenovac, ne samo da do danas nije tačno utvrđen već da se u našem vremenu događa snažno i produbljeno „licitiranje” brojevima, uz nesumnjivu koliko i nečovečnu manipulaciju ovim tragičnim činjenicama? Kakav um upravlja time, i koji su ciljevi iza anticivilizacijske, a moglo bi se

Heroji koji su dali živote da bi spasili Dražu od Nemaca

Dve beogradske ulice odnedavno nose imena Aleksandra Mišića i Ivana Fregla i na taj način barem delimično je ispravljena velika istorijska nepravda. Piše: Predrag Savić, advokat i pisac Onome ko zna čekati, vreme otvara vrata. Ova mudra izreka pokazala se pre desetak dana kao tačna u slučaju svih onih koji su se zalagali za ispravljanje velike istorijske nepravde učiinjene iz ideoloških razloga dvojici junaka koji su se svesno žrtvovali – Aleksandru Mišiću i Ivanu Freglu. Odlukom Skupštine Grada Beograda Ulica Ljudevita Posavskog na Voždovcu preimenovana je u Ulicu majora Aleksandra Mišića, sina vojvode Жivojina Mišića. Odlučeno je i da u opštini Zvezdara Šibenička ulica bude preminovana u Ulicu majora Ivana

Grajf o opozivu dodele odlikovanja zbog stava o Srebrenici: Klevetnička kampanja organizovana u BiH

Izraelski akademik i stručnjak za Holokaust Gideon Grajf izjavio je, povodom odluke prethodne nemačke vlade da opozove odlikovanje koje je trebalo da mu bude dodeljeno ove godine, da su klevetničku kampanju protiv njega kao negatora genocida organizovale „organizacije Islamske braće“ u Bosni i Hercegovini, kao i da je to crna mrlja za Nemačku. Grajf je to rekao za izraelski dnevnik Harec i dodao da je pre nekoliko dana nezvanično obavešten da neće dobiti odlikovanje koje mu je bilo namenjeno. „Činjenica da sam Jevrejin i izraelski istoričar je razlog za takve nasilne, okrutne lične napade“, rekao je Grajf. On je otrkio da su „organizacije Islamske braće“ u Bosni pokrenule klevetničku kampanju

Đurković: Zbog jugoslovenstva se Srbi još nisu konstituisali kao zaokružena nacija

REČ NA TRIBINI „REPUBLIKA SRPSKA – VRAĆANJE OTETIH USTAVNIH NADLEЖNOSTI“ * Stvarno strateško i kontinuirano objedinjavanje srpskih prostora još ne postoji i otuda Srpska sa ovom značajnom inicijativom uglavnom ostaje sama, bez potrebne podrške Beograda i Podgorice.  To naravno ne znači da običan narod ne prati i ne podržava svaku ideju jačanja Srpske * Crna Gora je o svom jadu zabavljena. O usmerenju nove vlade dovoljno govori to što su dozvolili da turski Dijanet postane zadužen za stanje muslimanske zajednice u toj zemlji, a nedavno je napravljen sporazum po kome će Turska u više od dvadset konzulata obavljati poslove u ime Crne Gore. Dakle Turska, a ne Srbija ili BiH.

Đurđica Dragaš: Beograd suzama ne veruje

Mrak je prekrio okićene beogradske bulevare. Mrak, težak, tužan, memljiv… Kraj decembra! Beograd trepti, guši se u beskrajnim kolonama automobila i nervozi skrivenoj ispod prazničnih osmeha. Kafane su prepune, jede se, pije, peva… kao da sutra ne postoji! Beograd… pun života, a opet tako surov i hladan. U tom sjajnom, blještavom, prazničnom Beogradu jedna žena je uzalud, verovatno i poslednji put, tražila pravdu, saosećanje, suzu i bratski zagrljaj. Onaj zagrljaj  kojem se predajete, u čiju snagu bezrezervno verujete. Onu suzu koja boli, ali leči i pročišćava. Ono saosećanje koje hrabri. Onu pravdu koja daje snagu. Nije ih dobila! Beograd suzama ne veruje!!! Nije ni srpski parlament „poverovao“ Smilji Tišmi! Nisu

Đurđica Dragaš: Kako su raseljeni Ličani oživeli svoje lokalno groblje

Pre nekoliko meseci odlučila sam da napravim Fejsbuk grupu koja bi okupila moje zemljake, Ličane, Divoseljane rasute po svetu. Prvobitno mi je želja bila da ih podstaknem da se uključe u akciju čišćenja groblja u rodnim selu mojih Dragaša, Divoselu. Da, to je ono groblje o kojem sam pisala letos, a koje su polako, ali sigurno gutali šuma i zaborav. I uspeli smo u onome što je izgledalo kao nemoguća misija. Očistili smo ga! Grobovi naših predaka ugledali su svetlost dana i sada možemo, kao sav normalan svet, da ih posetimo i zapalimo sveću za njihove duše. Iako često i sama kritikujem društvo u kojem realnost oblikuju internet i društvene

Smilja Tišma: Nemojmo po drugi put da ubijamo žrtve odbijanjem Rezolucije o osudi genocida u NDH

Kao dete sam bila logoraš samo zato što sam Srpkinja, i ja i cela moja familija. Od 1941. do 1945. stradalo je oko milion ljudi, žena i dece samo zato što su bili Srbi, to je genocid. Izlaganje narodnog poslanika Smilje Tišme (92) na sednici Skupštine Srbije 23. 12. 2021. Ja sam Smilja Tišma, preživelo dete logoraš Jasenovca, osnivač udruženja logoraša Jasenovca, najstariji poslanik ovog saziva Narodne skupštine Republike Srbije. Molim predsedavajućeg za dopunu dnevnog reda tačkom koju smo sačekali i čekali 80 godina, a to je: Predlog rezolucije o ustaškom genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima u Drugom svetskom ratu od 1941. do 1945. Imam moralno pravo da kažem da

Uskoro obnova spomenika u selu Dračevo kod Čapljine (VIDEO)

Cijela je Hercegovina „zasijana“ spomenicima srpskog stradanja iz prošlih ratova, a naročito iz Drugog svjetskog rata. Mnogi su više puta rušeni i devastirani. Jedan od njih, spomenik žrtvama ustaškog zločina u selu Dračevo kod Čapljine, trebalo bi da uskoro bude obnovljen, a incijativu je pokrenula crkvena opština u Čapljini. Pogledajte prilog: Izvor: RTRS

- Bio bi se obrijao za fotografiranje - kaže Nikola (foto TRIS/G. Šimac)

Srpska porodica Pokrajac, u ličkom Mazinu: Borili smo se za hrvatsku državu, a ona nam je okrenula leđa

Nikola Pokrajac je rat dočekao s 19 godina. Жivio s roditeljima u Zagrebu i studirao, obožavao životinje, klanjao se prirodi, volio ljude. Danas ima 45 godina, i dalje živi s roditeljima, ali ne više u Zagrebu nego u ličkom Mazinu, tridesetak kilometara od Gračaca. I dalje nepatvorenom iskrenošću voli životinje i ljude, simbiotički je povezan s netaknutom prirodom i moćnim zelenilom Like, ali zarobljen sjećanjima koja ga, ma koliko ih potiskivao, danomice progone. Između predratnog Nikole i ovog današnjeg, osim godina, su i traume rata, pregaženih ratišta, lica poginulih prijatelja i znanaca, strahovi i na kraju, sve nepravde ovog svijeta… Jer, Nikola i njegov otac Novica, iako srpske nacionalnosti, cijeli

„RATKO MLADIĆ JE VELIKI ČOVEK!“ Glavna medicinska sestra VMA u penziji o generalovoj poseti ranjenicima

Potpukovnik i glavna medicinska sestra VMA u penziji Jerina Aničić napisala je autorski tekst za list „Politika“ o generalu Ratku Mladiću. Kada sam nedavno pročitala tekst „Triptih iz Njegoševe”, u kojem je autor, misleći na Ratka Mladića, napisao „generalu je mesto tamo gde se nalazi”, mnogo sam se uznemirila. Jer ja znam kakav je general Mladić, provela sam sa njim ceo dan na VMA u doba najprljavijeg rata koji je izbio na Balkanu, odnosno na području Jugoslavije. Taj prljavi rat nametnule su svetske sile, počev od SAD i nekih zemalja Evrope. Kada sam čula za suđenje i presudu Ratku Mladiću, u meni se rodila ideja da se prijavim da svedočim

srdjan-cvetkovic.jpg

SKORO 30 ODSTO SVIH RATNIH ЖRTAVA PALO NAKON OKTOBRA 1944. GODINE

Zajedno sa stradanjem na Sremskom frontu i žrtvama „divljih čišćenja“ po Srbiji, gotovo 30 odsto svih ratnih žrtava u Srbiji palo je poslije oktobra 1944. godine, ističe istoričar Srđan Cvetković. Cvetković u feljtonu „Čišćenje Srbije od `narodnih neprijatelja` 1944-1953“, koji je objavila „Politika“, naveo je da je na nivou Jugoslavije taj procenat znatno niži i kreće se od 15 do 20 odsto, odnosno oko 150.000 od ukupno oko milion žrtava, koliko se procjenjuje. Broj stradalih u različitim akcijama „čišćenja“ po oslobođenju Srbije tokom 1944. i 1945. godine je veći od 70.000. Жrtve su u Srbiji ubijane na različite načine, likvidacijama, osudom na smrt, umirale su u logorima, ubijane u potjerama

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.