arrow up

Obogaćivanje i objektivizacija znanja o Jasenovcu u režiji Muzeja žrtava genocida

Povesti srednjoškolce iz Srbije, organizovano od strane države u Jasenovac a ne posjetiti i Donju Gradinu, ne samo da nije lako objasniti, nego se može nazvati ozbiljnim grijehom prema žrtvama. Piše: Dušan J. Bastašić Posljednjih dana, mediji su bili preplavljeni najavama a sada i vijestima kako je Muzej žrtava genocida 26. oktobra ove godine, realizovao prvi studijski boravak grupe od stotinu učenika i nastavnika Osme beogradske gimnazije i Zemunske gimnazije u Jasenovcu i Pakracu počev od 1995. godine, odnosno od okončanja oružanih sukoba na kako kažu, području savremene Republike Hrvatske. Navodi se kako su učenici posjetili najmonstruoznije i najbrutalnije gubilište pripadnika svog naroda u Drugom svjetskom ratu. Ne komentarišući uobičajeno

Đurđica Dragaš: Ne može tako, nije civilizovano skrnaviti groblja i „dirati“ mrtve!

O kakvom pomirenju, sada između Srba i Albanaca, se može govoriti ako srpski spomenici, poginuli vojnici i junaci kojima su se divili francuski generali, nemaju mira, i to baš zahvaljujući nekadašnjim saveznicima?! Kada je, pre pet godina u Parizu, na obeležavanju stogodišnjice završetka Prvog svetskog rata, srpskog predsednika protokol „smestio“ daleko od prvog reda u kojem je trebalo da bude, mislili smo da ne može gore. Izvinjenja koja su usledila, a i kasnija veoma uspela poseta francuskog predsednika Srbiji, ulivali su nadu da slično poniženje od onih sa kojima smo, rame uz rame, ratovali u Prvom svetskom ratu, nećemo više doživeti. Nažalost, prevarili smo se! Kao da nije bilo dovoljno

Moramo biti glas nevinih žrtava Jasenovca

Glas stotina hiljada nevinih žrtava – muškaraca, žena i dece, brutalno i surovo ubijenih tokom „ustaškog konačnog rešenja” u zloglasnoj ustaškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koje je, uz blagoslov ustaškog vikara i nadbiskupa genocida Alojzija Stepinca, sprovodio ustaški firer poglavnik Ante Pavelić, zavapio nam je sa Zemlje molbom da ne budu zaboravljeni, niti da se zaboravi ko je počinio te strašne bestijalne zločine. Ekskluzivno za „Politiku” Prof. dr Gideon Grajf* Mi, koji smo ostali, moramo biti njihov glas. Plačimo glasno kako bi njihov glas mogao da se čuje po celom svetu. Zato su važni filmovi, knjige i izložbe. Oni bi trebalo da pomognu da se zločini počinjeni u Jasenovcu, Aušvicu i

Pale: Sjećanje na civile koje su ustaše ubile u Rakovcu 1943. godine (VIDEO)

Povodom 80 godina od svirepih ustaških zločina u Palama se održava manifestacija pod nazivom „Novembar – mjesec dugih noževa“. Za četiri godine Drugog svjetskog rata ubijena je gotovo četvrtina Paljana. Najmasovniji zločin počinjen je u novembru 1943. godine kada je za pet dana ubijeno 325 Srba iz naselja Rakovac, Jelovci i okolnih sela, od kojih je čak 143 djece do 14 godina starosti. 11. novembra 1943, samo u Rakovcu živo je spaljeno 59 mještana, među kojima čak 40 djece. Izvor: RTRS

Dr Đuro Zatezalo: Svjedočanstva o pokoljima na Kordunu

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN VOJNIĆ Dušan Šumonja, Vojnić Zatvorili su ih u Srpsku pravoslavnu crkvu i tamo mučili Dana 29. jula 1941. godine oko 9 sati prije podne nahrupio je u dva luksuzna auta i šest kamiona u Vojnić Božidar Cerovski, ravnatelj ustaškog redarstva (P.U.O.) sa oko 100 ustaša, uniformisanih ili poluniformisanih. Naredio je hapšenje ljudi bez ikakvog razloga i povoda. Na putu do Vojnića zatekli su seljake koji su tucali kamen i popravljali put. Čekićima kojim su tukli kamen ustaše su ih zlostavljali i tukli istim. Pucali su za onima koji

Tri razglednice iz Gospića

Davor i Snežana su sa djecom otišli kod prijatelja na doček nove godine u jedan stan kod „Arene“ na Novom Beogradu. Dušan je u novogodišnjoj noći ostao sam mjenjajući kanale na televiziji. Volio je narodnu muziku ali su mu već dosadili isti spletovi narodnih pjesama koji se već nekoliko godina ponavljaju na televizijama za novogodišnji program. Piše: Đorđe Pražić Sve je isto osim haljina pjevačica koje su svake godine kraće i sa većim razrezima,  naročito kod onih slabijih pjevačkih sposobnosti. Zaspao je sat vremena prije ponoći. Instiktivno se trgao na eksplozije petardi što su ih djeca bacala po naselju.  Ponovo je utonuo u san i narednog  jutra se probudio oko

Mladen Diklić o srpskim kostima koje je vadio kao brigadir iz reke Save

Za Srpsku istoriju govori Mladen Diklić, čovek koji je na radnoj akciji u Hrvatskoj vadio kosti stradalih Srba od ustaških koljača. Intervju vodi Đorđe Bojanić, glavni urednik sajta SRPSKA ISTORIJA –Mladene, recite nam nešto o dogaćaju iz 1983. gde ste vi bili učesnik na ORA Jasenovac, kao brigadir slovenačke brigade „Prežihov Voranc“ – Ravne na Koroškem, i kakva su iskustva iz tog perioda koji pamtite? Već na početku smo imali neprijatnih iskustva u Novskoj i okolini, gde su pojedini proustaški elementi, psovali srpskim brigadirima majku srpsku. Ali, sve se to zataškavalo zarad „Bratstva i jedinstva“, koje , vidi se iz navedenog, nikada nije zaživelo u tim hrvatskim krajevima. Jedino su,

Ustaški zločini u Dubičkim krečanama

Nijedna civilizacija nikad nije dozvolila takvu bedu niti je ijedno doba iznedrilo takvu generaciju moralno posrnulih, otkad je sveta. Jovo Bijuković iz „kaurske” Dubice imao je pre rata četiri peći za dobijanje kreča. U „kaurskim” brdima (Banija) bilo je dovoljno sirovine (krečnjak, drvo). Peći su bile smeštene tri kilometara iznad Dubice, prema Kostajnici, blizu reke Une. Jedan od najvećih zločinaca koga je iznedrila hrvatska nacija za vreme NDH (1941–1945), Vjekoslav Luburić, zvani Maks, osnovao je u Jasenovcu logor za likvidiranje Srba, Jevreja i Roma, da bi nešto kasnije formirao istureno odeljenje na krečanama u Dubici. Radnici za izradu kreča slati su iz Jasenovca i Stare Gradiške. Kreč je služio za

Obeležavanje 80 godina od stradanja u crkvi u Ležimiru: Naučna konferencija u Sremskoj Mitrovici

Ove godine, 27. novembra navršava se 80 godina od kako su ustaške i nacističke trupe u ležimirskom Hramu Svetog Velikomučenika Georgija ubile 100 meštana ovog sela, od čega 22 deteta, uzrasta od dve do 18 godina života. Ovaj zločin, po svojoj suštini jedan od najtežih koje su okupatori i njihove sluge u Sremu počinili nad srpskim narodom, došao je kao odmazda nakon sukoba koje su Nemci vodili sa partizanskim jedinicama u reonu Grgurevaca. Tim povodom, u nedelju 26. novembra, u Ležimiru biće služena Sveta Arhijerejska Liturgija i Parastos za ubijene Ležimirce i Grgurevčane koji su u Ležimir stigli tražeći spas od nemačko-hrvatske osvete, a nakon toga biće upriličeno otkrivanje i

Đurđica Dragaš: Svaki odlazak u Liku, dodatna je životna lekcija

U ovom strašnom vremenu u kojem je uništenje postalo merilo uspeha, ja se radujem što nisam u „trendu“, što pripadam lozi graditelja i stvaralaca, nizu onih koji su i meni i svetu ostavili samo dobro.  Obično pišem „u dahu“, u autobusu, na ulici, u sred noći, kad me probudi misao koja se prethodnog dana tek maglovito rađala. Grozničavo skupljam reči, ne dam im da umaknu i tako zauvek izbrišu trenutak u kojem dobijaju smisao, onaj sjajni trenutak kada se rađa novi tekst. Ipak, ponekad reči moraju da sačekaju, da se pokore mislima koje traže mir i blagoslov vremena. Nekad je, jednostavno, potrebno da se utisak slegne da bi uopšte ugledao

AUDIO: Miloš Jovanović i Ivana Krstić: Međunarodnopravni status NDH

U emisiji NAUČNI SKUPOVI, možete slušati izlaganja Miloša Jovanovića i Ivane Krstić „Međunarodnopravni status NDH“ s konferencije „Pravni poredak Nezavisne Države Hrvatske“ koja je održana 30. marta 2017. godine na Pravnom fakultetu u Beogradu. Miloš Jovanović i Ivana Krstić smatraju da pitanje da li je NDH bila država sa stanovišta međunarodnog prava, nosi sa sobom izvesne političke i pravne posledice. Naime, ukoliko se može smatrati državom, onda i aktivnosti preduzete tokom njenog postojanja povlače mnogo veći stepen odgovornosti. S druge strane, ukoliko se pokaže da je NDH bila samo instrument sila Osovine, u tom slučaju glavnu odgovornost za akte snosi okupator. Autori ističu da su dugo postojala dva oprečna mišljenja

pag2.jpg

Ustaški logor na Pagu (3) ЖIVI ZAKOPANI

English  Zagrebački „Večernji list“ srijedom, od 14.5.1975. do 4.6.1975. u četiri nastavka objavio je feljton autora Ive Palčića o logorima na ostrvu Pag. Feljton je nastao iz razgovora sa Antom Zemljarom u čijoj se knjizi „Haron i sudbine“, između ostalog, nalaze i podaci koji su pomogli pri pronalaženju ovih članaka. Veliki doprinos pomenutog Zemljarovog djela saznanju istine o ovom strašnom mjestu genocida nad Srbima i Jevrejima otjelotvoren je i u nastavcima koje vam predstavljamo. U dosadašnjnim smo nastavcima opisali mjesto umiranja – logor „Slana“ na Pagu. Ustaše su u tom logoru za samo tri mjeseca svoje vladavine otokom poubijali 10.000 do 15.000 ljudi. Nad tim zvjerstvima zgrozili su se i

img_0031.jpg

Ustaški logor na Pagu (2) IZVJEŠTAJ PORUČNIKA SANTA

Zagrebački „Večernji list“ srijedom, od 14.5.1975. do 4.6.1975. u četiri nastavka objavio je feljton autora Ive Palčića o logorima na ostrvu Pag. Feljton je nastao iz razgovora  sa Antom Zemljarom u čijoj se knjizi „Haron i sudbine“, između ostalog, nalaze i podaci koji su pomogli pri pronalaženju ovih članaka. Veliki doprinos pomenutog Zemljarovog djela saznanju istine o ovom strašnom mjestu genocida  nad Srbima i Jevrejima  otjelotvoren je i u nastavcima koje vam predstavljamo. Za svega tri mjeseca ustaške vladavine na Pagu 1941. godine u logoru „Slana“ poubijano je 10 do 15 tisuća ljudi. Talijani koji su nakon razgraničenja s Pavelićevom NDH okupirali Pag otkrili su nakon odlaska ustaša masovne grobnice nevinih ljudi. O

Bilogorci se sjetili svojih stradalih

U organizaciji Zavičajnog udruženja „Bilogora“ u Crkvi Svetog Marka u Beogradu, u subotu 28. novembra, služen je parastos i održan pomen stradalim Srbima od 1991. do 1997. godine u Grubišnom Polju i istočnoj Bilogori. Nakom pomena okupljeni su položili vijenac na spomenik u Tašmajdanskom parku, razmijenili sjećanja na stradale i izgubljeni zavičaj. Akcija hrvatske paravojske pod nazivom „Otkos-10“ počela je 31. oktobra 1991. napadom na Teritorijalnu odbranu Grubišino Polje, a cilj je bila likvidacija ili protjerivanje Srba sa područja istočne Bilogore. U egzodus je iz više od 30 sela krenulo oko 4.000 ljudi, a među njima je bilo i oko 250 pripadnika drugih nacionalnosti. Poslije povlačenja Srba iz istočne Bilogore,

PUT NAS DOVEO: Slobodan Trifković iz Doboja kao četvorogodišnjak preživio Jasenovac

Malobrojni preživjeli sjećaju se pakla na zemlji. Okolnosti gdje se ljudski život nije cijenio, nego je jednostavno bio bezvrijedan. Slobodan Trifković iz Doboja nosio je samo broj kao zatočenik Jasenovca. Svoje djetinjstvo proveo je u zloglasnom logoru. Još očekuje vrisak djece, koje ustaše odvajaju od majki. Slike koje ne blijede. Niti mogu, ikada. Majka koja bježi sa mlađim bratom. Otac Pejo i on i vagonu za Jasenovac. Djeca koja plaču. Vagoni. Vagoni smrti. Glad. Жeđ. Umor. Iscrpljenost. I na kraju, smrt. Ovo je potresni dio jedne životne istorije, kratka istina čovjeka koji pune dvije godine nije nosio zvučno ime, nije nosio ime čovjeka, jer to nije bio, ali ne svojom

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.