arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
zagreb-slike-17.jpg

Milan Bastašić: U SUSRET GODIŠNjICI PROBOJA JASENOVAČKIH ZATOČENIKA, APRILA 1945. GODINE

Postavka Jasenovca na Cvjetnom trgu u Zagrebu u režiji SNV – događanje se vezuje za datum proboja jasenovačkih logoraša aprila, 1945.godine. Ne mogu da shvatim, a vjerujem da me autori, organizatori i pokrovitelji tih događanja ne bi mogli uvjeriti u potrebu, da se nekakva proizvoljna i nekritička improvizacija logora Jasenovac postavlja van Jasenovca. Ne radi se ovdje o prezentaciji dokumenata pravne regulative NDH, o osnivanju, funkcionisanju i po njima o svrsi postojanja i djelovanja toga logora. Napomena: Ovaj prilog je prvi put objavljen na portalu Jadovno.srb , aprila mjeseca 2012. godine Ne radi se o prikazu – izložbi koljačkih noževa, maljeva, željeznih šipki, macola kojima su službene „postrojbe NDH“ kroz

ZEMA

Koliko treba biti nečovek i ubiti nenaoružanog vojnika od devetnaest godina na odsluženju obaveznog vojnog roka dok bezbrižno igra bilijar? – Druže poručniče… Okrenuh se da vidim ko je. Vojnik malo niži od mene, u tamno maslinastoj uniformi koju su u našoj jedinici nosili diverzanti, sa beretkom na glavi koju su tada nosili samo pripadnici vojne policije i specijalnih jedinica. Stajao je u stavu mirno i pozdravljao me desnom rukom prinetom slepoočnici. Mislim da nisam imao beretku na glavi jer smo se nalazili unutar zgrade pozadinskog dela Komande 2. vojne oblasti u Sarajevu, pa sam samo klimnuo glavom. Izvor: BUNARBLOG ; Autor: Željko Pantelić, 29. aprila 2013. NAPOMENA: Svi navodi

Obilježeno 78 godina od ustaškog pokolja Srba u Bijelom Potoku (FOTO)

U spomen-kompleksu u banjalučkom naselju Bijeli Potok služen je parastos i položeni vijenac povodom obilježavanja 78 godina od stradanja 54 Srba iz tog mjesta koje su na pravoslavni Vaskrs aprila 1942. godine svirepo ubile ustaše. Ove godine zbog suzbijanja širenja virusa korona u Repubici Srpskoj nije bilo većeg okupljanja građana na obilježavanju ovog događaja. Parastos je služio sveštenik Eparhije banjalučke, a vijenac su položili predstavnici Udruženja porodica, potomaka i poštovalaca žrtava ustaškog terora „Bijeli Potok“. Predsjednik Udruženja porodica, potomaka i poštovalaca žrtava ustaškog terora „Bijeli Potok“ Branko Milinković, čiji su članovi porodice ubijeni u Bijelom potoku, rekao je ranije da se svake godine, drugog dana Vaskrsa, u Bijelom Potoku okupe

Dubrovnik u NDH

Dubrovnik je bombardovan 6. aprila 1941. Grad je branila protivavionska baterija na Montovjerni. Veliki broj dobrovoljaca prijavljivao se ali ih vojska nije primila. Izvor: SLOBODNA HERCEGOVINA ; Autor: SAŠA NEDELjKOVIĆ ; april 2019. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Posle rasula vojske franjevac otac Toma Tomašić sa grupom domagojaca razoružavao je na gradskim vratima od Pila vojnike koji su išli svojim kućama. Oružje je prenosio u ustaške centre. Prve nemačke motorcikliste 17. aprila 1941.

Gospava Cijetić, udata Bošković, zvana Prndža: "Da prostiš, ja sam bila u drugom stanju kad me bacilo u jamu..."

Prndža

I ovaj zapis datira iz ljeta 1990. godine. Život joj je ponajviše prošao u samotinji i čamotinji. Sad samuje u Čaprazlijama. Suva kao grana i laka kao perce, a još se ne povija pod bremenom od sedamdeset i pet godina. Živi od dolaska do dolaska sina kojeg je život odavde ispod Drine odveo i udaljio. Krivo joj što unuka ne može češće viđati, ali se ne žali — navikla na patnju i odricanje. Dok govori, stalno je zagledana nekud u daljinu, dolje niz Livanjsko polje, niz samo njoj znane i vidljive drumove niz koje su toliki njeni, dragi i bliski, nepovratno otišli i nestali u krvavim tminama i životnim magluštinama:

Desa Đurić (79), majka heroj Republike Srpske

Poslije gotovo 25 godina otkako je nestao, 27. maja 1995. godine, na Ozrenu, u ofanzivi mudžahedina i takozvane Armije BiH, napokon, svoj grob i smiraj u rodnim Kokorima, kod Prnjavora, pronašli su posmrtni ostaci tada dvadesetogodišnjeg Nenada (Milovana) Đurića (1975), pripadnika Prnjavorske lake brigade Vojske Republike Srpske. Heroj majka, Desa Đurić (79), dočekala je da u zemlju položi i svog trećeg sina. A, Srpsku su branili svi njeni sinovi: Pero (1970), Nebojša (1973) i Nenad (1975). Trebalo je i treba to izdržati, tragediju za tragedijom. Gubitak za gubitkom. Četiri zaredom. Još prije rata, 1981. godine, iznenada, Desa je ostala bez životnog saputnika Milovana. Sa ovog svijeta otišao je u 42.

Zorica i Vukašin

Zorica Đoković: Na Krsnom putu

Hristos je znao za šta i za koga nevin umire. Nisam sigurna da su naši stari znali razlog svog strašnog umiranja govoreći i vjerujući da „neće krst na krst“. A udario je. Krst. Na Krst. Idući jadovničkom stazom, tim velebitskim Krsnim putem ili Ulicom suza, ali i svakom drugom od bezbroj staza i pruga srpskog mučeništva, pokušavamo zamisliti golgotsku pasiju naših predaka. Zamišljamo bol i jauke, žeđ i znoj, suze i krv. Pitamo se o čemu su razmišljali, čemu su se nadali, koga su se sjećali. Da li su znali da i On skupa s njima ide u tu strašnu smrt? Jer, išao je, naravno, dok su nas, od Njega

Sandra Blagić: Na Šušnjaru

O Đurđevdanu 1941. godine, došlo je do prvog oružanog obračuna između običnog srpskog seljaka i ustaša. Hrvati i Muslimani su upali u selo Kijevo, sa namjerom da prekinu obilježavanje krsne Slave. Nije im pošlo za rukom te su lažirali priču kako se veća grupa četnika okuplja i sprema otpor. Njemački izvještaji svjedoče da su Srbi, naoružani primitivnim vatrenim ali većinom hladnim oružjem, njih oko 1000 odbili njemačko-ustaški napad, ubivši tri njemačka vojnika i mnogo više ustaša. Kreće Pokolj nad Srbima! Kijevski zaselak Sjenokose nestao je u plamenu. Uhapšeno je 450 Srba, od kojih je 100 zadržano u zatvoru, a od tih je 27 streljano u zoru 9. maja. Njihova su

Ruševine karaule Košare nakon završetka rata

Danas 20 godina od početka bitke za Košare

Danas se navršila 21 godina od početka bitke za karaulu Košare na Kosovu i Metohiji u kojoj je poginulo 108 srpskih vojnika u neravnopravnoj borbi sa snagama terorističke OVK, regularne vojske Albanije, uz vazdušnu podršku NATO-a. Bitka za karaulu Košare na granici tadašnje SR Jugoslavije i Albanije smatra se najvećom bitkom u novijoj srpskoj istoriji u kojoj je nešto više od 1.000 golobradih srpskih vojnika, bez dovoljno municije, branilo domovinu od napada snaga koje su brojale između 5.000 i 6.000 Albanaca i njihovih pomagača. Najveći broj srpskih snaga na Košarama činili su vojnici na redovnom odsluženju vojnog roka, prosječne starosti između 19 i 20 godina, a borili su se i

Mirić: Reč Pokolj ne ostavlja ni trun zazora ili nedoumice šta se mahom dogodilo tadašnjem Srbinu

U Beogradu je 18. marta 2019. održana konferencija za medije udruženja Jadovno 1941. na temu: „POKOLj“ – Terminološka odrednica za genocid počinjen nad pravoslavnim Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske. Na konferenciji je govorio i Momčilo Mirić, predstavnik Udruženja za odbranu ćirilice „Dobrica Erić“. Transkript i video zapis njegovog izlaganja donosimo u celosti: Naše udruženje za odbranu ćirilice „Dobrice Erić“ u potpunosti i sa ushićenjem podržava ovaj predlog od onog momenta kada smo čuli za njega i kada ga je gospodin Bastašić izložio i otvorio sajt. Ta inicijativa, da se stradanje Srpskog naroda tokom Drugog svetskog rata na teritoriji Nezavisne države Hrvatske nazove imenom Pokolj dovela nas je u situaciju

Mare Petrović: Zaboravljena heroina Velikog rata

Mare Petrović je nagrađena sa čak dvanaest odlikovanja, koliko je zadobila i rana Dosad je u domaćoj istoriografiji tvrđeno da je čuvena Milunka Savić najodlikovanija i žena sa najvećim vojnim činom. Slučaj anonimne Mare Petrović to demantuje. Ova ratnica preuzima njen pijedestal. Bez obzira na to njihova nenadmašna i neponovljiva dela večno ih krunišu divljenjem i poštovanjem. Ostavši rano bez jednog roditelja, majčine nežnosti, solidarnosti, Mara se našla u okruženju muškaraca koji su i od nje očekivali podjednaka požrtvovanja. Ni teže poslove na njivi nije odbijala. Porodična harmonija izgubljena je odlaskom muških članova u četničke redove. Mara se suočila sa novim iskušenjem ostavši sama i bez podrške. Sve ove tegobe

Marija Tošović iz Merdara u bombardovanju izgubila ćerku i muža : Rođenje Anđelke kao uteha za bolne rane

Sećanje žena koje su 1999. godine bile trudne na strepnju gde će se i kako poroditi: Bila sam u sedmom mesecu trudnoće kada su mi ubili najmilije Nikom nije bilo lako te 1999. godine, kada su gotovo tri meseca našu zemlju zasipale NATO bombe, ali je ženama koje su u tom momentu bile trudne bilo još teže: brigu i strah za živote nerođene dece nikada neće zaboraviti. Umesto uz smeh i zvuke muzike, najlepši period u životu provodile su uz zvuke sirena, u podrumima, a ne u parkovima i šetnjama. Uz stravične vesti o smrti najbližih, prijatelja i komšija, dok su strepele kako će se i gde poroditi, hoće li

Ivo Anić: Djeca s Kozare

„U ovoj zemlji ne može nitko da živi osim Hrvata, a ko neće da se pokrsti mi znademo kuda ćemo s njim. Danas nije grehota ubiti i malo dijete koje smeta ustaškom pokretu. Svu srpsku gamad od 15.  godina pa naviše mi ćemo bez grižnje savjesti poubijati, a njihovu djecu smjestiti u obitelji koja će ih odgojiti kao dobre katolike. Uzmimo strojnice u ruke i tamanimo ih sve do kolijevke, sve ono što je protiv ustaške vlasti i države.“ Autor: Ivo Anić Izvor: tacno.net ; NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od

Masovna grobnica žrtava sela Kometnik i Dobrić, ubijenih 1942. u Voćinu

Zločinac Stier

Ustaški pukovnik Ivan Stier, djed Davora Ive Stiera, zapovijedao je jedinicama koje su počinile masovne zločine nad Srbima iz Slavonije. Pripadnici njegove bojne 1942. ubili su 229 mještana Dereze, od čega 75 djece, a oko još 300 otjerali u logore. Kao jedan od glavnih ustaških operativaca odgovoran je i za pljačku jevrejske imovine i hapšenje Srba iz Osijeka Izvor: PORTAL NOVOSTI 25. marta 2018. ; Autor:Milan Radanović NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Izjava

OBILjEŽENO 28 GODINA OD STRADANjA SRBA U SIJEKOVCU

U crkvi Svete velikomučenice Ognjene Marije u Sijekovcu kod Broda uz ograničen broj prisutnih danas su služeni liturgija i parastos povodom 28 godina od ratnog zločina nad 46 srpskih civila, koji su u tom selu počinile oružane snage iz Hrvatske i paravojne bošnjačko-hrvatske jedinice iz BiH. Liturgiju je služio protojerej-stavrofor Radojica Ćetković iz Dervente sa brodskim sveštenicima. Predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije Brod Zoran Vidić rekao je da ove godine organizovanog obilježavanja nije bilo s obzirom na aktuelnu epidemiološku situaciju. „Poštovali smo odluku Odbora za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova Vlade Republike Srpske, a na osnovu zaključka Vlade Republike Srpske od 10. marta u vezi sa epidemiološkom situacijom u Republici Srpskoj, da

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.