
Vreme propasti
Priča se među nama, a i šire, o našoj propasti kao naroda, ali takva tvrdnja je čista glupost. Ne možemo mi da propadnemo. Nismo ni blizu propasti. Da bi se propalo, mora se propasti kroz nešto, a mi nemamo ništa. Krov, sprat, prizemlje, pod, pa ni temelj nemamo. Raskopali smo ga i odrekli ga se darujući ga drugima da na njemu prepodignu našu kuću koju će posle nazivati svojom. Došli smo do toga da nemamo kroz šta propasti. Za propadanje treba imati nešto pod nogama, a mi pod našim nogama imamo samo vratove svojih sunarodnika i kulturu koje se odričemo. Ne može propadanje biti činjenica da pojedini studenti imaju veće












