arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Štokholmski sindrom predstavlja ozbiljan psiho-socijalni poremećaj. Kada je nastao i šta predstavlja?

Štokholmski sindrom definiše se kao naizgled teško shvatljiva pojava zbližavanja, razvijanja određenih osećanja, pa čak i specifičnog oblika ljubavi između žrtve i agresora. Termin je promovisao Nils Bejerot, švedski psihijatar i kriminolog, nakon neuspele pljačke banke 1973. godine u gradu po kojem je pojava dobila ime. Inspiraciju i podstrek za dalja istraživanja pružili su mu slučajevi emocionalnog vezivanja talaca za sopstvene otmičare, koje se, između ostalog, manifestovalo opravdavanjem njihovih postupaka i odbijanjem svedočenja i saradnje sa policijom nakon oslobađanja iz zatočeništva. Ovo, naizgled neobjašnjivo, psihičko savezništvo psihijatri i kriminolozi objašnjavaju urođenom potrebom razvijanja specifičnog mehanizma preživljavanja u uslovima egzistencijalne ugroženosti. Osim kod talačkih situacija, primeri sindroma pojavljuju se u praksi

Blizanci, srpski junaci, poginuli su istog dana

Samo onaj ko ima blizance može da razume tu sudbinsku, doživotnu vezanosti braće rođenog istog dana i sata. A ovi blizanci, srpski junaci, su ne samo rođeni, već su i poginuli istog dana (29. oktobra), sata i minuta. Goran i Zoran Orelj (prezime koje asocira na rusku reč za orla) su bili zajedno u svemu, od samog početka pa do zajedničkog im kraja. Od rođenja u Slavonskom Brodu (odakle su morali da odu, u Inđiju, proterani od svojih sugrađana Hrvata, u trećem razredu gimnazije), preko vojnog roka u Somboru i Prištini, pa do odlaska, po komandnoj zapovesti, u vojsku Republike Srpske Krajine (kao instruktori za korištenje minobacača) i, zatim, u Banjaluku,

Parastos za stradale Bilogorce 30. oktobra u Beogradu

U crkvi Svetog Marka u Beogradu u subotu 30. oktobra sa početkom u 11,00 časova biće služen parastos poginulim borcima Teritorijalne odbrane opštine Grubišno Polje u građanskom ratu u Hrvatskoj 1991. godine, kao i civilima sa tog područja stradalim u periodu od 1991. do 1997. godine. Inicijativu za obeležavanje stradanja Srba iz ovog kraja pokrenulo je Zavičajno udruženje „Bilogora“ sa sedištem u Beogradu. Na području istočne Bilogore, smeštene na severozapadu Hrvatske u trouglu između Bjelovara, Daruvara i Virovitice, tokom i posle rata, od 1991. do 1997. godine, koliko je do sada utvrđeno život je izgubilo 76 osoba, većinom srpske nacionalnosti i onih koji su bili u rodbinskim vezama sa srpskim

OPET ME PROGANjAJU „NATO“ ISTORIČARI: Prof. dr Miloš Ković tvrdi da pojedine kolege planiraju da ga izbace sa fakulteta

Nakon osam tužbi zbog povrede časti i ugleda, koje je protiv njega podnelo četvoro kolega – Nikola Samardžić, Dubravka Stojanović, Vlada Stanković i Radoš Ljušić istoričaru i profesoru Milošu Koviću preti – izbacivanje sa Filozofskog fakulteta. Kako Ković tvrdi, grupa profesora predvođena Samardžićem čini sve da on ne bude izabran u zvanje redovnog profesora, iako za to ispunjava sve uslove. I to se ne dešava prvi put, jer su Kovića i pre četiri godine prilikom izbora u zvanje vanrednog profesora hteli da proteraju sa ovog fakulteta Univerziteta u Beogradu. – Ovo je politički obračun i to zna svako ko prati istoriju ovog sukoba, moj javni rad i delovanje Nikole Samardžića,

Danas je Sveta Petka: Svetiteljka koja pomaže bolesnima i siromašnima

Srpska pravoslavna crkva raznuje dan Prepodobne mati Paraskeve – Svete Petke, zaštitnice žena, svetiteljke koja je pomagala bolesnima i siromašnima. Kult Svete Petke neguje se vekovima u jugoistočnoj Evropi, a poštuju je i neki nehrišćanski narodi na istoku. Vernici joj se obraćaju molitvom za pomoć i spas od bolesti i drugih životnih nevolja. Pored hramova Svete Petke često se nalaze izvori lekovite vode koju ljudi uzimaju verujući da će im zalečiti rane i zaštititi ih od bolesti. Paraskeva je rođena u Epivatu, kod grada Kalikratije u Maloj Aziji, pri kraju desetog ili početkom 11. veka. Po predanju, sveta Petka je mnoge godine provela u pustinji, u postu i molitvi i

Episkop Irinej Ćirić

Spasao decu, a skojevci ga izboli nožem

Navršilo se 66 godina od smrti Irineja Ćirića, jednog od najznačajnijih arhijereja SPC u prošlom veku. Iz zloglasnog mađarskog koncentracionog logora Šarvar spasao 2.800 dece, a umro od batinanja U godini koja je na izmaku navršilo se 66 godina od upokojenja episkopa Irineja Ćirića (1884-1955), jednog od najznačajnijih i najtragičnijih arhijereja SPC ne samo svog doba, već celog prošlog veka. Na čelu Eparhije bačke Ćirić je, naime, bio tokom Drugog svetskog rata, kada je ona, okupana u nevinoj srpskoj krvi, bila pod mađarskom okupacijom. To će ga, docnije, praktično koštati života. – Posle rata, komunističke vlasti su ga zbog navodne saradnje sa okupatorom 17 meseci držali u kućnom pritvoru. Liturgiju

Hrvatski zakon o ratnim civilnim žrtvama

Kao čovek koji već pedesetak godina tumači i u praksi primenjuje razne propise, moram priznati da su se autori ovog zakona zaista potrudili da postave mnoge „zapreke” srpskim stradalnicima i članovima njihovih porodica, posebno onima koji su stradali na području bivše RSK, na putu do priznavanja statusa ratnog stradalnika, bez kojeg se ne može ostvariti nijedno od predviđenih prava. Od kada je Hrvatski sabor u julu ove godine usvojio Zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, kancelarijama „Veritasa” u Beogradu i Banjaluci svakodnevno se obraćaju Srbi iz Hrvatske i bivše RSK s pitanjem da li se odredbe ovog zakona odnose i na njih. Radi ilustracije navodim nekoliko primera. Dana 25.

Epska bitka Srbina iz Like: Spasava zemne ostatke ustaških žrtava – pre velikog potopa

Tri srpska i tri hrvatska sela u Lici, u dolini podno Velebita, kuće, crkve i grobove, potopiće akumulaciono jezero. Dok katolička crkva vodi uzaludnu kampanju kako bi spasila imovinu, jedan Srbin spasava kosti svojih sunarodnika koje su ustaše bacile u jame, ali i tela američkih avijatičara, koje su ubili meštani Hrvati. Autor: Senka Miloš Kosinj, tako se zove dolina između Gospića i Otočca, kroz koju protiče reka Lika, na jednoj obali su hrvatska, a na drugoj srpska sela, Mlakva, Gradina i Poljan. O izgradnji brane govori se još od 1912. godine, a priprema za realizaciju projekta oko koga se ovih dana digla bura u Hrvatskoj počela je 2010. godine. Srbin

Prof. dr Svetozar Livada

Svetozar Livada: Svedočim, ovako je bilo!

Mnogi su me stranci pitali: „Kako je ratovanje počelo?“. Nevoljko sam odgovarao: „Organizirano i veoma agresivno, šovinistički , a neki su svoj integralni nacionalizam dizali na rasizam, da su superiorniji, inteligentniji, prosvećeniji, kulturniji. „Što južnije to tužnije!“ Posebno se licitiralo: ko koga eksploatira, otima devize, pljačka, itd. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 15. oktobra  2016. godine. Neki manuskript srbijanskih akademika pod naslovom „Memorandum“ bio je proglašen uzrokom rata u Hrvatskoj. Zaredaše osnivanja kriznih ratnih stožera na čelu sa ustašoidima povratnicima, udbovcima, komunjarama prebjeglim u HDZ. Međutim, rat je dogovoren, između kovača rata, Miloševića i Tuđmana, ali ne i objavljen. Vodio se za

Sozercanje (2)

Čitanka srpskog stradanja od ustaša je teško štivo. Užasni pokolji, stravični, monstruozni zločini, demonski karakteri dželata… Piše: Zorica Đoković Ondašnji krici i plač ponekad nadjačaju sadašnju svakodnevnu gradsku buku. Slike nasilnog umiranja promiču pred očima umjesto zgrada i prolaznika. Treba to nositi. Kao i niz pitanja koja izviru iz toga, pitanja bez odgovora. Treba sve to nositi kroz dan i dalje kroz život. Teška literatura koju je nemoguće svakodnevno čitati. Kalendar je prepun datuma kada umiranje za Srbe nije bilo svakodnevni, uobičajeni odlazak dostojan čovjeka na kraju svog zemnog života. Spoznali su nepojmljivo tešku, mučeničku smrt, kojom su prešli preko, ostavivši svoje krvnike i nas, potomke, na ovoj strani. Između

TRAGIČNA SUDBINA DR DIVNE VEKOVIĆ: Prvu žena ljekara u Crnoj Gori komunisti brutalno ubili na Zidanom mostu

Dr Divna Veković, iz vasojevićkog sela Lužac, studije medicine završila je na Sorboni 1909. i bila prva žena lekar u Crnoj Gori. Kao dobrovoljac bila je uz Srpsku vojsku tokom Velikog rata i proboja Solunskog fronta. Dobila najviša srpska i francuska odlikovanja. U Beogradu doktorirala književnost. Prva prevela „Gorski vijenac” na francuski. Objavila važne radove iz filologije, lingvistike, etnografije… Bez suđenja i obrazloženja, u noći 17/18. maj 1945, komunisti su je ubili na bestijalan način. Piše: Milica Kralj U izbegličkim kolonama koje su se 1944/45. kretale putem smrti nije bila samo jedna poražena i izdana vojska koja je do poslednjeg daha branila otadžbinski zavet „Za krst časni i slobodu zlatnu”.

Torpedni čamac-prvo Duškovo radno mjesto

Prokletstvo bojovnika Duška

U građanskom ratu devedesetih Duško nije bio jedini hrvatski vojnik ili policajac srpske nacionalnosti, kojem su hrvatske oružane snage ubili članove najbliže porodice. Duškov slučaj je izišao u javnost zahvaljujući odvažnosti i pismenosti njegove ćerke Sanje. Ostali ćute i pate očekujući povećanja braniteljskih privilegija. PIŠE: Đorđe Pražić Duško Knežević je rođen u Karlovcu. Nakon razvoda roditelja u četvrtoj godini sa majkom se vratio u Gospić. Njegova majka Dušanka Vraneš je brinula o njemu i nastojala mu pružiti svu roditeljsku ljubav. Duško nije bio srećno dijete i pritiskali su ga mnogi kompleksi. Problem je pokušao „rješiti“ odlaskom u vojnu školu. Teško da bi se normalno upisao u vojnu školu da nije

Raport kaplara Gavrića

Rat je državni posao. Vode ga armije i mase. U njemu nema mesta za pojedinca, za njegove razloge i sudbinu. Sa druge strane, ratovi se pamte i kao pojedinačne tragedije i herojstva. Sudbina, ratna i životna, osmogodišnjeg dečaka Momčila Gavrića iz sela Trbušnica kod Loznice, objedinila je sve paradokse i apsurde rata. Jedan, za velike državne razloge, nebitan mali život spojio je u svom trajanju bol i nesreću, hrabrost i rešenost da se stigne do časnog kraja.  Leopold fon Berthold, ministar spoljnih poslova Austrougarske, izdao je nalog da 28. jula 1914. telegram o objavi rata Srbiji bude poslat običnom poštom u Beograd. Kako su sve državne ustanove bile evakuisane, telegrafisti

SRPSKI ZID PONOSA u Nišu

Verovatno jedan od najvećih i istorijski najdetaljnijih murala u Nišu i šire, jeste upravo mural koji je nazvan SRPSKI ZID PONOSA. Ništa neobično, za one koji ga znaju, inicijator izrade murala, po čijoj idejnoj zamisli motiva je izrađen mural, jeste general Simović. Poznato je da je u Nišu zaživela kultura murala. Nešto nesvakidašnje, što se dogodilo nedavno, jeste izrada murala u dvorištu Komande Kopnene vojske. Verovatno jedan od najvećih i istorijski najdetaljnijih murala u Nišu i šire, jeste upravo mural koji je nazvan SRPSKI ZID PONOSA. Ništa neobično, za one koji ga znaju, inicijator izrade murala, po čijoj idejnoj zamisli motiva je izrađen mural, jeste general Simović. Mural je svojevrsno

Petar V. Šerović: Uostalom, smatram da se zločini komunista nad srpskim narodom ne smeju više prećutkivati

Obezglavljenje Srbije i njene prestonice došlo je kao kulminacija planski sprovođene terorističko-zločinačke aktivnosti vrha KPJ. Spomen obeležje žrtvama komunističkog terora u Lisičijem potoku (Foto: Mondo) Evo nam još jednog 20. oktobra. Evo nam najave još jednog u dugom nizu tradicionalnih obeležavanja datuma oslobođenja Beograda od nemačke okupacije tokom Drugog svetskog rata. Evo nam i još jedne projave višedecenijskog zaglušujućeg muka srpske javnosti, pre svega i iznad svega predstavnika nadležnih državnih institucija Srbije kao i brojnih domaćih nevladinih organizacija za promociju i zaštitu ljudskih prava, a u pogledu njihovog odnosa prema notornoj činjenici da su u Beogradu upravo od tog 20. oktobra 1944. do marta 1945. godine (i u celoj Srbiji

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.