arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Nemanja Zivlak: Popadija

Dara, stamena i ponosita Ličanka, nije imala straha ni pred vukom, niti pred hajdukom. ENGLISH Početkom Drugog svjetskog rata donjolapački paroh bio je jerej Nikola J. Bogunović. Rođen je 03. januara 1908. godine u Zrmanji kod Gračaca. Skroman, miran, tih i bogougodan sveštenik koji je živio sa popadijom Darom i sinčićima Pavlom (Pajom) i Đorđem (Đokicom). Rat kao i svaki donosi veliko zlo jer je sam po sebi jedno veliko zlo. Početkom maja 1941. godine, sušto zlo će zakucati na vrata oca Nikole, zlo u crnim uniformama. Već nakon mjesec dana njega će odvesti prvo u Gospić a potom na Velebit gdje je bačen u neku od velebitskih jama sa

Saša Lončina: Djeca mučenici nisu samo brojevi, oni su zastupnici naši pred Gospodom

Ovo je slovo o narodu kojeg je preostalo u tragovima, ali koji će vječno ostati do poslednjeg da svjedoči. Kad se stišaju udari, moja kultura je još snažnija. Moj modus operandi postane životni izričaj, ako je tako jezički urednije. Ovim kulturno uzdižem sebe i pretke svoje i potomke svoje, ako mi ih daruje Gospod. I ovim odajem vječni pomen i vječno sjećanje na Njih kojih sam nedostojan! I ne, na ovom mjestu nije sahranjeno “samo” stotinu djece. Na ovom mjestu sahranjen je čitav jedan narod po brojnosti. Oni koji umanjuju ili licitiraju brojevima zlonamjerni su, ma iz kojeg kruga dolaze, a ima ih i u krugovima od kojih bi prije

Akademik Vasilije Krestić iizjava novinarima u Akademiji nauka i umjetnosti Republike Srpske /ANURS/, gdje je predstavljena njegova studija čiji je izdavač Udruženje za odbranu ćirilice "Dobrica Erić" iz Beograda.

Krestić: Demografija rekla da u Evropi nema naroda koji je postradao kao Srbi

Akademik Srpske akademije nauka i umetnosti Vasilije Krestić izjavio je da je broj od 700.000 ubijenih u koncentracionom logoru Jasenovac onaj ispod koga srpska istoriografija, nadležne institucije i države ne smiju ići, jer je svako drugo tumačenje sramotno trgovanje žrtvama. Krestić je upozorio da se žrtvama ne smije licitirati, te i istakao da uvijek stoji iza cifara koje su ostavili neprijatelji – njemački generali jer, kako kaže, „nisu imali razloga da obmanjuju bilo koga“. – U njihovim izvještajima se nalaze te ogromne cifre. Prema tome, smatram da bez ispitivanja i iskopavanja koje bi trebalo obaviti, moramo prihvatiti u načelu taj broj – rekao je on. Krestić kaže da ne razumije

Sta­ro saj­mi­šte iz 1945. godine

STARO SAJMIŠTE: IZ ISTORIJE SRPSKE LOGORAŠKE NACIJE ( PRIREDIO VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ )

SURA GROBNICA: USPOMENE DRAGOMIRA STEVANOVIĆA Dr Dragomir Stevanović bio je lekar, predratni član Demokratske stranke i kandidat za poslanika na poslednjim skupštinskim izborima u Kraljevini Jugoslaviji. Za vreme Drugog svetskog rata stao je na stranu Jugoslovenske vojske pod komandom đenerala Mihailovića. Uhapsili su ga Nemci tokom 1942. godine i ostatak rata proveo je po raznim nacističkim zatvorima i logorima. Najduže je bio na Sajmištu. Po Stevanoviću, Mađarski paviljon, u kome su vršene egzekucije, ličio je na katakombu:“Zbog toga je Gestapo odlučio da ga upotrebi za klanicu političkih krivaca, tu je dovodio ljude i ubijao. U samom paviljonu je ležao i alat koji se sastojao od obične motke i kamena do

Osvećen krst na mestu stradanja žrtava Pogroma u Bačkoj

U ponedeljak, 22. decembra 2025. godine, na obali Dunava kod Gardinovaca, osvećen je krst na mestu gde su, na Božić 1942. godine, mučenički postradali žitelji Vilova, Gardinovaca i Loka. Činom osvećenja krsta načalstvovao je protojerej-stavrofor Branko Ćurčin, uz sasluženje protojereja-stavrofora Radivoja Panića, paroha pri Hramu Svetoga Save u Beogradu, protojereja-stavrofora Vladana Simića, sekretara Eparhije bačke, protojereja-stavrofora Ivana Vačika, paroha u Gardinovcima, protonamesnika Pere Anđelića, arhijerejskog namesnika žabaljskog, i prezvitera Jovana Vačika, paroha u Tovariševu. Posle čina osvećenja, prota Branko se obratio prisutnima i tim povodom izrazio blagodarnost Gospodu što je na mestu stradanja svetih mučenika bačkih osvećen časni krst. „Danas smo se sabrali na ovom svetom mestu da se setimo

Bojan Vegara: RECI ĆAĆI DA TRAŽI KAMION

DESILO SE 21. DECEMBRA 1995. GODINE Ujutru, kad sam ustao da idem u školu, mama mi reče. -Kad dođeš danas iz škole idi kod babe i đeda, vidi kako su i donesi jaja i mlijeka! Klimno sam joj glavom i otišao u školu. U školi sam bio do velikog odmora i vratio se kući, čim je mami prošla pauza za doručak, da me ne bi zatekla kući. Od kraja novembra u školu idem samo da starcima zamažem oči. Selimo i nikako mi ne paše tišina na času. Donese mi neke crne misli o ponovnom izbjeglištvu. A takva bjeda me oneraspoloži. Znam kako je to i nikako ne želim ponovo da

Sjećanje na Gorana Miloševića – herojstvo koje vrijeme nije izbrisalo

Pripadniku Vojske Republike Srpske Goranu Miloševiću, koji je poginuo 1994.godine, u Jagodini je prošlog vikenda održan pomen, kome su prisustvovali njegovi ratni drugovi iz Republike Srpske i članovi jagodinskog udruženja ,,Oslobodioci“. Goran Milošević iz Jagodine, pripadnik Jurišnog bataljona Treće sarajevske brigade, poginuo je 7. aprila 1994. godine u rejonu Zlatna Glava, na pravcu Rogatica–Goražde. Ukazom tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića, Milošević je 28. juna posthumno odlikovan Srebrnom medaljom za hrabrost. Zahvaljujući višegodišnjem angažmanu i naporima pripadnika Udruženja Treće sarajevske brigade, porodica poginulog borca je pronađena, a odlikovanje im je uručeno 21. decembra. Istog dana, na gradskom groblju u Jagodini služen je parastos i održan pomen Goranu Miloševiću, u organizaciji

Komandant Crne Legije, pukovnik Jure Francetić u Starom Brodu, na obali Drine 1942.

Aleksandar Stevanović: Sekira za zlikovca Francetića

Petar Trbojević je iz starog karabina pucao na Francetića i pogodio ga u okvir automata. Onda je sa sekirom u rukama na Francetića poleteo Mile Trbojević. Ove godine se puno govorilo o Blagoju Jovoviću koji je konačno počeo da dobija mesto koje zaslužuje u srpskoj istoriji. Tu ipak nije kraj priče o srpskim osvetnicima. Jedan od vodećih Pavelićevih zločinaca i glavni njegov miljenik bio je Juraj Francetić, zvani Jure i Juka. Francetić je bio komandant po zlu čuvene Crne legije koja je uglavnom bila sastavljena od muslimana iz Istočne Bosne. Pod Francetićevom komandom, pripadnici Crne legije izvršili su bezbrojne monstruozne zločine nad srpskim narodom, naročito u Istočnoj Bosni. Hrvati su

Đurđica Dragaš: KA MEĆAVI

Rodila me bela tama,donela me snežna noć.Studenim me mlekom mećava podojila,međ’ borovima kolevku svila. Rasla sam k’o žito mlado,zeleno,ustalasalo,rosom okupano. Stasala k’o klasje zrelo,jedro,jako,suncem okaljeno. Posekla me ruka mračna.Nad ponorom dušu pustih.Neka leti,mlada,snažna.Nek’ se vrati kući našoj,zatvorenoj,ugašenoj. Nek’ otvori prozor k šumi,neka pusti jato ptica.Nek’ poleti ka mećavi,bela,snežna,jamom nebu obećana! Od istog autora: KOLUMNISTI – PRIJATELjI: Đurđica Dragaš

Olivera Šekularac: Preklali ste mi Božić, bor, jelku, dvorište, ugasili kovačku vatru i kućno ognjište

Dolaze Nove godine, nove jelke i borovi, daleko u ravnici kraj Severnog hladnog mora. Dolaze praznici, a nema tog Božića u kojem nisu moji baba i deda. O tim njihovim Božićima znam iz babinih priča koje ne blede. I ne, ovo nije tugovanka, nit beg, nit sećanja, nit neko zaboravljeno sukno na dnu škrinje izgorelo dok odelom postalo nije. U mojim Božićima su uvek Smiljana i Nikola i njihova deca za prazničnom večerom, zajednički izgoverenim Očenašem i badnjakom iz njihove šume, osveštanim u crkvi Pokrova Presvete Bogorodice u koju je deda redovno hodio. Ali tog Božića ’44. godine rekao im je za tom istom trpezom, na kojoj je uvek bila

Godišnjica masakra 1.446 Srba u Prkosu Lasinjskom i Dugom Selu Lasinjskom 1941.

U Prkosu Lasinjskom, Dugom Selu Lasinjskom, Stipanu, Kirinu, Sjeničaku i još nekoliko mjesta sjeveroistočnog dijela Korduna, 21. decembra 1941. godine, ustaše su na najmonstruozniji način pobili 1.446 Srba, među kojima bijaše 359-oro djece do 15 godina starosti. Usmrćivani su ne samo iz vatrenog oružja, već i najzvjerskijim iživljavanjima – noževima, premlaćivanjima, spaljivanjima, zlostavljanjima i na druge monstruozne načine.  Nakon usmrćivanja svih uhvaćenih žitelja, opljačkana su, a zatim i spaljena napadnuta sela. Cilj je bio uništiti bilo kakve uslove za dalji život na ovim prostorima. Nakon partizanskih akcija u dolini Kupe, Ante Pavelić je naredio svojoj vojsci ofanzivu na sjeveroistočni dio Korduna. Odlučeno je tada da se uništi sve srpsko stanovništvo

Parastos_zrtvama_u_Prkosu_Lasinjskom.jpg

Zorka Popov: Prkos na Kordunu

Naše duše, ma gde bili, tog dana osvanuće tužne, suzne i zatvorene, baš kao što je osvanula i nedelja 21. decembra 1941. godine u našem Prkosu. Selo Prkos, severni deo Korduna, desna obala reke Kupe – nedelja, 21. decembar 1941. Malo selo, „nepoznato” na geografskoj karti, ali je stvarno, i stalno, neizbrisivo iz istorijskih karata i karata naših duša već 80 godina. Obgrljeno maglom, snegom i zatvorenim nebom, kao da je i priroda slutila pogrom i umiranje, tužna što ne može da učini čudo, selo Prkos je opkoljeno. Pohapšeno je 478 nedužnih stanovnika, 477 Srba i jedna Hrvatica – jer je bila udata za Srbina. Više od polovine, 244, bila

DUŠAN BASTAŠIĆ: UMANjIVANjE ŽRTAVA JASENOVCA I JADOVNA JE NASTAVAK GENOCIDA

Gost nove emisije „Rubikon“ bio je dr. Dušan Bastašić, osnivač i predsjednik udruženja Jadovno 1941. – Jadovno 1941. koji je govorio o kulturi sjećanja, sistematskom zatiranju tragova zločina nad Srbima u NDH i opasnim trendovima revizionizma. Gospodin Bastašić posvetio je posljednjih 15 godina istraživanju i dokumentovanju stradanja Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Njegova lična motivacija potiče iz porodične tragedije – oba djeda i stric ubijeni su u kompleksu logora Jadovno-Gospić-Pag, dok je njegov otac kao dvanaestogodišnjak preživio Jasenovac. JADOVNO – PRETEČA JASENOVCA Bastašić je u razgovoru istakao da je Jadovno bilo prvi likvidacioni centar NDH, koji je funkcionisao od aprila do avgusta 1941. godine, prije nego što je Jasenovac počeo

Đurđica Dragaš: Ma kaži mi, molim te, šta znači maći

Da li je i zašto je važna „Tvrđava“?! Nasmeja me, al’ nekako i razneži pitanje koje mi pre neki dan postavi prijateljica, rođena Beograđanka. Znala bih otkud joj to i da mi nije objasnila. Seriju Tvrđava gledali su i oni kojih se tematika lično ne dotiče, oni koji domaće serije ne gledaju, što „iz principa“, što iz čiste nezainteresovanosti, ali i oni koji o Krajini, Kninu i koloni koja je odvela čitav jedan narod, ne znaju skoro ništa. Objasnih  prijateljici da je reč o detetu, najčešće  malom, ali da je bilo  i onih koje su roditelji, babe i dede, rođaci pa čak i prijatelji tako zvali čitavog života. Ostajali su „maći“

Olivera Šekularac: Prepolovljena je zemlja i prepolovljeni mi

E moj deda, procvetao mi je naš dren u tuđini. I njega sam krišom prenela, brat me je sa njim ispratio. Kažu da zemlja pamti. U osvit novog dana koji se lagano od noći odvaja, ovde na severu Holandije, gde su i jutra siva… Beli papir držim u ruci, svetliji od svitanja. Prvi dokument dedin, koji me svu noć suzama obavija… Smrtni list, deda i ja. Prvi put nešto opipljivo, njegovo. Javljam svima da sam to preko prijatelja dobila. Srećna kao da sam dedu zagrlila, a ne list hartije kao parče svetinje prigrlila. Pa ne znam vide li me oči njegove, neviđene. Sa smrti smo odrastali, uvek je bila blizu.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.