arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Anđelija Simin: STRADANjE SRPSKIH CIVILA U VELIKOM RATU

Danas smo svedoci sve većeg pominjanja srpskih civilnih žrtava iz Drugog svetskog rata, posebno onih stradalih u logorima NDH, međutim srpski narod imao je podjednako velike civilne žrtva i u Velikom ratu, koji su isto tako stradali u logorima, živi spaljivani ili sakaćeni, žene silovane,… Međutim o njima se ništa ne zna, ne uči se u školama, niti se pominju u medijima. Ko su dakle te žrtve? Fridjungovi dokumenti i rat pre rata Da bi povela rat protiv Srbije, Austrougarska je morala svom narodu da objasni njegovu neophodnost, ovaj posao prepušten je propagandnom odeljenju ministarstvu spoljnih poslova Austrougarske. To je rađeno raznim aferama u društvu, preko Carinskog rata i afere

PROŠLOST NE SMEMO DA ZABORAVIMO: Kako su „braća“ preko Drine u Srbiji ubijala s mržnjom i za to dobijala titule i odlikovanja

Mnogi i najdobronamerniji prijatelji Srbije iz celog sveta skloni su da povremeno upozore da zaboravimo prošlost. Da zaboravimo šta nam se događalo u prošlom i pretprošlom veku, da zaboravimo istoriju, da se okrenemo budućnosti i da gradimo novu i drugačiju Srbiju. Ne sumnjajući nimalo u njihove dobre namere ponekad im je teško objasniti da nažalost Srbi i Srbija ne mogu da pobegnu od istorije, da je ona isprepletena sa svim onim što nam se i danas dešava. Susrećemo se sa njom na svakom koraku naše svakodnevice. Međutim, mnogo toga što se dešava u našem okruženju ne da samo podseća na prošlost, nego nagoveštava i povratak na neke odnose koje smo

Nemanja Dević: Srpska majka

Radojka Ristivojević je u životu, pogledom savremenog čoveka, izgubila sve u Velikom ratu. Pre rata imala je pet sinova. Srpska majka – Radojka Ristivojević iz sela Kusadak, srez Jasenički, okrug Smederevski. U sutonu života. Sa buketom cveća u rukama. I osmehom na licu. Sećamo li se ovakvih naših baka, koje su nas jednostavno učile šta se u životu sme a šta se ne sme? Šta je dobro, a šta nije? Pre nego što nam je sve postalo relativno… I, promislimo o tome kako će izgledati bake naše dece i čemu će ih učiti. Radojka Ristivojević je u životu, pogledom savremenog čoveka, izgubila sve u Velikom ratu. Pre rata imala je

SRBI TRPELI STRAŠAN TEROR, UBISTVA I LOGORE! Odredi zločinaca imali odrešene ruke da reše „srpsko pitanje“

Kratki dokumentarno-edukativni filma iz serijala „Minijature“ može se pogledati na Jutjub kanalu Ministarstva odbrane i Vojske Srbije. Stradanja Srba u Austrougarskoj bila su prisutna od prvih pa do poslednjih dana Velikog rata, a kakva je sve zverstva pravila austrougarska vojska tema je kratkog dokumentarno-edukativnog filma iz serijala „Minijature“ koji se može pogledati na Jutjub kanalu Ministarstva odbrane i Vojske Srbije. Uz svaku od minijatura, a biće ih ukupno 60 u produkciji „Zastava filma“, na sajtu ministartva se može pročitati i propratni tekst, poput ovog koji je sročio potpukovnik dr Dalibor Denda, naučni saradnik beogradskog Institut za strategijska istraživanja.Kako navodi, stradanja Srba u Austrougarskoj otpočela su odmah nakon Sarajevskog atentata. U

Milunka Savić ispred svoje kuće na Voždovcu

Zabranjena reportaža o Milunki Savić

Na ispucalim zidovima jedine sobe ima samo nekoliko fotografija. Na jednoj Milunka Savić kao mladi vojnik sa raspletenim kosama, na drugoj u uniformi sa ordenjem. Zatim su tu još dve slike sa vojnih svečanosti i u jednom ramu nekoliko porodičnih fotografija. Na zidu se vide tragovi odnetih ramova. U aprilu 1971. godine, novinarka Ljiljana Banićanin posetila je Milunku Savić u njenoj kući na Voždovcu, tom prilikom napisala je reportažu koju će stopirati uredništvo koje je procenilo da je tekst nacionalistički i da veliča srpskog heroja. Članak će biti objavljen dvadeset i četiri godina kasnije, 9. decembra 1995. godine pod naslovom „Milunka Savić iz Gvozdenog puka“. Da li je reportaža bila

Đurđica Dragaš: Ne može tako, nije civilizovano skrnaviti groblja i „dirati“ mrtve!

O kakvom pomirenju, sada između Srba i Albanaca, se može govoriti ako srpski spomenici, poginuli vojnici i junaci kojima su se divili francuski generali, nemaju mira, i to baš zahvaljujući nekadašnjim saveznicima?! Kada je, pre pet godina u Parizu, na obeležavanju stogodišnjice završetka Prvog svetskog rata, srpskog predsednika protokol „smestio“ daleko od prvog reda u kojem je trebalo da bude, mislili smo da ne može gore. Izvinjenja koja su usledila, a i kasnija veoma uspela poseta francuskog predsednika Srbiji, ulivali su nadu da slično poniženje od onih sa kojima smo, rame uz rame, ratovali u Prvom svetskom ratu, nećemo više doživeti. Nažalost, prevarili smo se! Kao da nije bilo dovoljno

OVDE POČIVA NIKOLA JOVIĆ – ALI ŽIVI KROZ MENE 

Hajde da, nadam se, makar danas, jednom za svagda, dam odgovor na brojna, sama po sebi besmislena, tendenciozna pitanja tipa: „A što ti voliš Rusiju? A šta ti imaš sa Rusima? Kakve veze imaju Srbija i Rusija?“ I to sve na primeru jedne lične, porodične priče i ove slike što je pred vama. Dakle samo ovo što ćete pročitati je dovoljno da zauvek budem neodvojivo vezan za Rusiju i Ruse.  Kao što vidite, na ovom nadgrobnom spomeniku, kamenom krstu, piše da tu počiva Nikola Jović – Udovičić (drugo prezime kao dodatak i znak raspoznavanja među rođacima i granama istog prezimena).  Taj čovek je bio moj čukundeda i imenjak. Mi smo

Bojan Vegara: Ja se moj prađede i sad borim

Niko se ko ti moj Jovice nije borio i zbog tvoje pobjede u Velikom ratu, ni mi se do dana danas brukali nismo. Tukao vas je Jovica, pogani ljudske, sa braćom Rusima na Dobrudži i gonio od Soluna pa sve do Beča. Kući došao godinu nakon rata i to u onaj dan kad su mu četrdeset dana davali i svoje na groblju našao. Plakao je pijan ko malo djete, sa ratnim ordenom u ruci i to od neke ratne muke, kad su stvorili Jugoslaviju i zvao je Strmoglavija. Nije se ni u njoj sa komšijama mirio i krili su mu pištolj i svako jutro kamenje iz džepova bacali. Imao je

Trojna invazija na Kraljevinu Srbiju 1915. godine

Na današnji dan otpočela je Trojna invazija na Kraljevinu Srbiju 1915. godine, koja predstavlja jedan od ključnih momenata u Prvom svetskom ratu. Nakon uspešne odbrane i velikih pobeda Srpske vojske 1914. godine na Ceru, Drini (Mačkovom kamenu) i Kolubari, nadmoćnoj, poraženoj i poniženoj austrougarskoj vojsci u četvrtom napadu na Srbiju pridružuju se i Nemačko carstvo, a koji dan kasnije i Bugarska. Tri velike, nadmoćne i mnogoljudne armije napadaju sinhronizovano Srbiju koja se, uz pomoć crnogorskih trupa, sama nosi sa takvim napadom. Najveću katastrofu u ovom napadu predstavlja bugarsko presecanje kičme Kraljevine Srbije, a to je moravsko-vardarska dolina i veza sa savezničkom Grčkom i lukom Solunom odakle je dolazilo snabdevanje municijom

KO DANAS PLjUJE PO PREKODRINSKIM SRBIMA?

Jasna je i nedvosmislena činjenica da su Srbi prečani činili većinsku udarnu snagu u konačnom proboju Solunskog fronta i oslobođenju, a među njima je bilo 37% Srba sa „čudnim prekodrinskim prezimenima“. Piše: Ranko Radelić Onomad se na internet portalima pojavio tekst KO DANAS PLjUJE PO SENIMA VITEŠKOG KRALjA, čiji je autor izvjesni Rade Velizarov Erac, sa staništem, kako sam navodi – „srez Kraljevski“. Tekst je uglavnom korektan i na više od 90 procenata njegovog sadržaja se ne može staviti ozbiljna primjedba, a sa velikim dijelom sadržaja koji čine opšte i široko poznate činjenice o istorijskoj ulozi Aleksandra Karađorđevića u 1. svetskom ratu se možemo složiti. Tekstopisac u nekoliko navrata sugeriše

Dečak – junak bitke za Beograd je Dragoljub Jeličić (12) iz Nikšića

Posle jednog veka konačno poznat identitet srpskog vojnika u Prvom svetskom ratu. Enigmu otklonio unuk Đorđe Njunjić. DRAGOLjUB Jeličić (12), sin izbeglice sa Korduna, zapravo je dečak koga je francuski fotograf ovekovečio u borbama za odbranu Beograda, a na slici se vidi kako puca iz puške. Dugo se mislilo da je to Momčilo Gavrić iz Loznice, takođe golobradi mališan, koji se obreo u redovima srpske vojske tokom Velikog rata. Ovu enigmu otklonio je upravo Dragoljubov unuk Đorđe Njunjić iz Nikšića, koji za „Novosti“ kaže da u porodičnoj arhivi poseduje dedine slike, a neke od njih, uz ovu već poznatu – kako puca iz rova, ustupio je „Novostima“. – Uspeo sam,

U Bitolju održana komemoracija srpskim vojnicima

Dan primirja u Prvom svetskom ratu obeležen je komemoracijom na Srpskom vojničkom groblju u Bitolju. Ispred Uprave za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu, venac je položio Đorđe Aleksić. Komemorativnoj ceremoniji prisustvovali su ambasadorka Srbije u Severnoj Makedoniji Nevena Jovanović i izaslanik odbrane Vojske Srbije potpukovnik Vujica Vukobratov. Na groblju je sahranjen 1.321 vojnik srpske vojske iz Balkanskih i Prvog svetskog rata. Veliki broj njih je poginuo u borbama na Kajmakčalanu 1916. godine. Izvor: Ministarstvo spoljnih poslova / Uprava za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu

Bojanić: ISPRAVNIJE JE REĆI DAN POBEDE, A NE DAN PRIMIRJA… mi smo pobedili, nismo izgubili rat

U Velikoj Britaniji, Kanadi, Australiji i Francuskoj, 11. novembar je dan sećanja na veterane iz Prvog, ali i Drugog svetskog rata. U Americi se ovaj praznik zove Dan veterana. Na Zapadnom frontu 11. novembra 1918. vojnici su slavili pobedu (primirje) i završetak Velikog rata, slavilo se i u Beogradu. Ali, srpski ratnici su još vodili borbe protiv okupatora s mađarskim trupama za Bačku i Baranju, ali protiv hrvata, koji su ratovali na austrogarskoj strani,  borbe su se vodile i sa bugarskim komitama i albancima u Južnoj i Staroj Srbiji… i to moramo da znamo. Pre tri godine kada je bio jubilej stogodišnjice 2018. od završetka Velikog rata, taj sraman čin

Pavle i Stjepan Radić, vođe Hrvatske seljačke stranke

Dan kada su Srbi spasli Hrvatsku; Čak je i veliki ustaša govorio: „Ujedinjenje je neizbežno“

Na današnji dan, 1918. godine, pobednička italijanska vojska u Prvom svetskom ratu zauzela je veliki deo hrvatskih primorskih područja. Hrvatska je tada pripadala gubitničkoj Austro-Ugarskoj, koja je bila u raspadu. Italijanska vojska okupirala je tada Rijeku, Zadar, Vis, Hvar, Korčulu, Mljet i Lastovo. Italija je želela da što pre zauzme prostor koji joj je obećan kad je ušla u rat na strani Antante. U tom kontekstu treba razumeti žurbu hrvatskih saborskih zastupnika koji su se odlučili da se udruže s Kraljevinom Srbijom. Naime, smatrali su da samo na taj način mogu sprečiti da Italijani ne otmu veći deo hrvatske obale. Srbija je takođe bila pobednica u ratu, pa bi udruženje

Ko su Surdulički mučenici?

Priča o stradanju srpskog naroda u Prvom svetskom ratu od strane bugarskog okupatora posebno se aktuelizuje od kako je Srpska pravoslavna crkva u red svetih uvrstila Surduličke mučenike i odredila im datum praznovanja. Novija istorija počinje da se detaljnije bavi stradanjima jednog od strane drugog pravoslavnog naroda, a mnogi istoričari ovaj rat definišu kao genocid.  U poslednje vreme više se i temeljnije govori o stradanjima srpskog naroda u Prvom svetskom ratu na prostoru u i oko Surdulice. Ova opština okupirana je od strane Bugara u jesen 1915. godine, a o zverstvima koja su ovde počinjena dugo se nije znalo. Kanonizovanjem Surduličkih mučenika u red svetih počinje aktivnija priča o značaju

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.