arrow up
neki-italijanski-vojnik.jpg

Dobrotvori

Da nije zlih ljudi, dobrotvorima bi se utro trag. Da nije poganstva i mržnje, dobrotvorstvo i ljubav bi poginuli za sva vremena. Nesreća je samo što čovjek sve to shvati i uvidi kad ga zlo skoli i nesreća pritisne, što dobročinstvu nauči cijenu tek kad ga obrva pakost i nemilosrđe. To najbolje znaju oni koji su preživjeli i prošli kroz pakao ustaškog zlotvorstva. Niko kao oni nije utvrdio da dobročinstvo nikad ne može poginuti, da dobro vazda ispliva, čak i ako se u more baci. Mnogi se od njih, tako, neće sjetiti detalja iz sopstvenog života, svih stradanja i muka koje su preturili preko glave, ali svi kao molitvu pamte

baba-visnja.jpg

ZABORAVLJENA HEROINA: Rat baba Višnje protiv Austrougarske

Među imenima zaboravljenih srpskih heroina sigurno se nalazi i baba Višnja Mosić iz višegradskog sela Gornje Dubovo koja je desetak godina pre Sarajevskog atentata i početka Prvog svetskog rata bila pripadnik organizacije Mlada Bosna. Ova visprena i pismena srpska seljanka, koja je 1906. godine ostala bez muža Pera, ne samo da se brinula o brojnoj familiji nego je preko uvek nemirne granice između Bosne i Hercegovine i Srbije, čija je granična linija prolazila na stotinak metara od njene kuće, prevodila sve one koji su je za pomoć zamolili. Austrougarske vlasti u predvečerje Prvog svetskog rata pojačale su kontrolu granice između sela Dubova u BiH i Zaovina u Srbiji, ali to

Veljko Đurić Mišina: Uredniku „Glasa koncila“ I. Mikleniću – počistite najpre svoje dvorište

Malo-malo pa neko iz Zagreba zatraži da se arhivska građa nastala na teritoriji Hrvatske (?) vrati i pri tom optuži vlast u Srbiji da opstruiše raspodelu imovine nekadašnje zajedničke nam Jugoslavije. Najnoviji zahtev napisao je Ivan Miklenić, glavni i odgovorni urednik „Glasa koncila“, nedeljnika Rimokatoličke crkve. Nije zgoreg da pomenem da sam do raspada SFR Jugoslavije redovno kupovao te novine u crkvi Svetih apostola Petra  i Pavla u beogradskoj Makedonskoj ulici. Sećam se da je tih godina Жivko Kustić, tadašnji glavni i odgovorni urednik, povremeno učestvovao na tribinama u Beogradu. Dva-tri puta pomenuti nedeljnik posvetio mi je dovoljno prostora naročito povodom knjige Ustaše i pravoslavlje – Hrvatska pravoslavna crkva (Beograd 1989) i

Handžar divizija

Cela BiH puna je srpskih Srebrenica!

Teritorija BiH prepuna je srpskih stratišta iz Drugog svetskog rata za koja, sve do unazad dve decenije, gotovo niko nije ni znao, izuzev retkih preživelih i rodbine nesrecćnika koji su tamo skončali od ustaške ruke! Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 2. avgusta 2017. godine. Prijatelji, rodbina i potomci poklanih Srba tek nakon pada komunizma počeli slobodno da posjecćuju mesta na kojima su stradali njihovi najbliži, istoričar Zoran Pejašinovicć ipak ističe da je pogrešno u komunističkoj represiji tražiti isključivog krivca za nedostojno obeležavanje lokacija na kojima je izvršen genocid nad srpskim narodom. – Krivica za takav odnos u najvećoj meri leži u nama

DANI(J)EL SIMIĆ: Proglašavam petokraku isključivo srpskim naslijeđem

Najnovija, malo netipična vaterpolo utakmica na rivi u Splitu, pokazala je da se crvena zvijezda sa pet krakova doživljava isključivo kao srpsko znamenje. Došlo je vrijeme da to ozvaničimo. Tako je to najmanje još od vremena kad je, u istom gradu 1991. godine, mirni građanin pokušao udaviti vojnika JNA na transporteru. Redov u sivomaslinastom dresu je spasio glavu umakavši u čelični oklop „srbo-komunističke četničke armade“, dok se vaterpolista Kralj, na posthumno zgražavanje dinastije Petrovića sa Cetinja, spašavao skokom u more i odricanjem od srpstva i crvenog dresa. Mnogi su se tada, sa nostalgijom sjetili Zvezdaša Deje Savićevića i njegovog „napušavanja Purgera“. No, Crnogorci se danas, više nego ikad, jasno razlikuju

Mračne tajne Savamale: Smrt beogradskih Jevreja u kamionu gasnoj komori u Drugom svetskom ratu

Od 8. decembra 1941, počela su pojedinačna ubistva jevrejskih žena, dece i starih u Beogradu, da bi od marta 1942. krenulo masovno uništenje svih 6.300 zatočenih u logoru Sajmište, u zloglasnom kamionu „dušegupki“ koji je polazio iz današnje Savamale… Bio je početak oktobra meseca 1953. godine kada je u Priboj, gradić na jugozapadu Srbije, iz Austrije stiglo troje ljudi u velikom kamionu. U grupi su bili vozač Numan Zekić, rukovodilac nove fabrike koja je upravo izgrađena u mestu, Vehbo Vrcić, i predstavnik austrijske kompanije Saurer Werke, Karl Eger, od koje je upravo kupljena licenca za proizvodnju novog vozila, modela „6 GGF-L“. Mesec dana kasnije, 30. oktobra iste godine, u 10.30

U Oslu predstavljena knjiga „Logor smrti”

Na ugostiteljsko-turističkoj manifestaciji „Krčma”, koju je u subotu u Oslu organizovalo Srpsko društvo „Ras”, predstavljena je knjiga „Logor smrti”, koju je napisala norveška novinarka i spisateljica Ingebjerg Jensen, a prevela Kristina Stamenković. U knjizi se na nijansiran način prati odnos norveških i nemačkih čuvara prema logorašima, ali i pokušaji lokalnog stanovništva da pomogne zarobljenicima i doturi im hranu. Čitalac ima priliku da se upozna sa stradanjem zarobljenika u nacističkom logoru u Norveškoj i sa činjenicom da su mnogi umrli od bolesti ili brutalno ubijeni daleko od svoje zemlje. Na prve dve stranice nalazi se skica logora sa rasporedom prostorija za logoraše i logorsku stražu, a u nastavku je ilustrovan boravak

vladimir_umeljic.jpg

Vladimir Umeljić: „Sveti“ Alojzije Stepinac i Srbi

Sasvim trezveni istorijski izvori sami po sebi vagaju Alojzija Stepinca. Pismo Vladimira Umeljića Episkopu slavonsko-pakračkom Jovanu Ćulibrku Preosvećeni Vladiko, Vaš intervju Nedeljniku, koji je – sudeći po Vašem sledstvujućem prigovoru – od strane novinara dodatno politički konotiran (instrumentalizovan?), pogodan je da izazove u najmanju ruku nedoumice i sumnje, neće sigurno i nažalost ostaviti dobre tragove iz zlog vremena. Dozvoljavam sebi kritički ton, jer složićete se, u svetosavskom pravoslavljanju Nebeskog Svedržaoca nema Bogu hvala mesta nepogrešivosti, kao u vatikanskoj hijerarhiji. Šaljem Vam donji tekst, koji svedoči da i bez pogrešnog i grešnog oslanjanja na komunističku „pravdu i pravo“, sasvim trezveni istorijski izvori sami po sebi vagaju Alojzija Stepinca, te da Vaše: 

Prof. dr Svetozar Livada

Svetozar Livada: Čitao sam dnevnik Alojzija Stepinca

Alojzije Stepinac je bio jedan od najužasnijih sveštenika u biskupijama pape Pija XII. Ja sam jedan od retkih koji je pročitao Stepinčev dnevnik koji, uzgred, nikada nije štampan, niti će ikada biti objavljen – kaže za „Vesti“ penzionisani univerzitetski profesor iz Hrvatske dr Svetozar Livada . Zašto je Stepinčev dnevnik i danas u rukopisu? Zato što je Stepinac njime sam sebe osudio. I zato nikada taj dnevnik neće biti objavljen jer bi time bio srušen mit o Stepincu kao prelatu koji je stradao zbog svojih hrišćanskih uverenja i žrtvovanja za veru. Navedite neke zanimljive detalje iz tog rukopisa? Čuvena je njegova izjava o Srbima: „Kada bi Srbina i Hrvata skuhali

Jedno pismo Jovana Dučića sa izvesnim napomenama prof. Radoja L. Kneževića

„Jednom mason, uvek mason“ – Prof. Radoje L. Knežević U „Glasu Kanadskih Srba“ objavljen je članak prof. Radoja L. Kneževića (1901 – 1983), pod naslovom „Jedno pismo Jovana Dučića“, i on glasi… Jedno pismo Jovana Dučića Pisac ove uvodne beleške nalazo se od 21 juna 1941 u Londonu, Engleska, kamo ga je posle Hitlerova napada na Jugoslaviju doveo razvoj ratnih događaja. Veliki srpski pesnik Jovan Dučić, koga je rat zatekao u Madridu kao jugoslovenskog poslanika pri Španskoj vladi, ubrzo se našao u Sjedinjenim Američkim Državama, gde će ostati kao Kraljevski poslanik na raspoloženju sve do svoje smrti, uproleće 1943. Potpisani je bio poštovalac J. Dučića, – koji je, uzgred, od

POLJA TIŠINE-poseta Jasenovcu i Donjoj Gradini

Danas se navršava tačno tri meseca kako sam posetio Jasenovac (Hrvatska) i Donju Gradinu (R.Srpska). Ujedno, danas je tačno i tri meseca kako ne znam kako svoje utiske da prenesem na papir. Još uvek i posle devedeset dana i noći sećam se jasno svakog pogleda, svake reči i koraka, svakog šapata… I te zaglušujuće bolne tišine. Nanese nas put u Jasenovac. Srpsko mesto sa leve strane Save, u Hrvatskoj. Putnici namernici. Znali smo gde idemo, ali nismo znali šta nas čeka. Došli smo sa uverenjem da znamo mnogo, a otišli sa osećajem da, u stvari, nismo znali ništa. Jednostavno o kompleksu logora Jasenovac se ne uči i ne saznaje kroz

Kusturica: Ne želim da molim za film kao Veljko Bulajić

Proslavljeni filmski reditelj Emir Kusturica i profesor Filološkog fakulteta Milo Lompar razgovarali su sinoć sa studentima Fakulteta političkih nauka o izostavljanju srpske tradicije i kulture u savremenom umetničkom stvaralaštvu u Srbiji. Kusturica je studentima kazao da ne želi da snima „prigodne“ filmove, nešto što je država odlučila. „Nema šanse da ja molim za film kao Veljko Bulajić. Mora neko da prepozna da je moj rukopis dovoljno valjan da prenese tako veličanstvenu temu kao što je Andrićeva ’Na Drini ćuprija‘, mada moram da priznam da se ministar kulture setio moje namere da snimim film o Jasenovcu“, rekao je Kusturica. Cenjeni reditelj je naglasio da istorijski filmovi epohe koje bi on snimao

Novak Dukić: DECA JASENOVCA

Prošle godine u januaru, u Njujorku, u sedištu Ujedinjenih nacija održana je kapitalna izložba pod nazivom “Jasenovac – Aušvic Balkana”. Istoimenu knjigu napisao je prof.dr. Gideon Grajf, jedan od najvećih stručnjaka za Holokaust, sa institiuta “Šem Olam”. Opštepoznata i često pominjana činjenica jeste da su se nad užasima koje su videli u logorima NDH zgražavali i najokoreliji nacisti, priradnici zloglasne SS divizije. O tome govori i Hitlerov ambasador pri tadašnjoj NDH, general fon Horstenau, koji je, tokom svog službovanja bio svedok bezbrojnih zverstava Ustaša, o čemu je, nakon završetka rata opširno pisao u svojim memoarima. Da se razumemo, Jasenovac nikako nije bio jedini logor smrti u NDH, ali o njemu

Zagreb traži od Beograda 1.396 osoba zbog ratnih zločina

Na spisku hrvatskih pravosudnih organa dostavljenom Srbiji nalazi se 1.396 imena osoba koje su optužene ili osuđene za ratne zločine, ali se ne navodi njihova nacionalnost, dok spisak srpskog tužilaštva sadrži samo 51 ime, piše „Politika“. List navodi da je ovaj spisak predat srpskom Tužilaštvu za ratne zločine u aprilu prošle godine i posljednji je ovakve vrste koji je dostavljen srpskim pravosudnim organima. Na osnovu spiskova se ne može precizno reći koliko ima Srba, a koliko Hrvata, jer su neka imena i prezimena identična kod oba naroda, ali je nesumnjivo da među njima ima i Hrvata, poput Mirka Norca i Branimira Glavaša. Za razliku od spiska hrvatskih pravosudnih organa, spisak

Kitarović: Nema dogovora sa Vučićem o „neprijatnim” terminima

Hrvatska predsednica Kolinda Grabar Kitarović izjavila je da ne postoji nikakav dogovor između nje i predsednika Srbije Aleksandra Vučića o tome, kako se to spekulisalo ovih dana, da on ne spominje genocid u NDH, a ona „velikosrpsku agresiju”. „Vidite da on sve vreme govori o genocidu u NDH. Nema nikakvog dogovora. Ne znam otkud takve insinuacije”, rekla je ona za hrvatski „Dnevnik”. Grabar Kitarović je to izjavila odgovarajući na pitanje novinarke da li postoji dogovor između nje i predsednika Vučića, a nakon što je nedavno njen bivši savetnik Mate Radeljić rekao kako ga je hrvatska predsednica svojevremeno pozvala, nakon posete predsednika Srbije Aleksandra Vučića i rekla mu je da ju

NAJNOVIJE VIJESTI

Tito i Stepinac

Malo je poznata jedna veoma zanimljiva i jako bitna epizoda iz istorije

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.