arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

LjUBA

Da li je ovaj sunčani dan naš kraj? Ova svjetlost i plavo nebo nad nama da li će zauvek sjati nad našim počivalištem? Beskraj i kraj, konačnost i vječnost, smrt i besmrtnost, sve je slilo u jednu tačku i stalo u ovaj trenutak. Da li se čovak zato rodi, zato muči, zato poguri pod teretom svake nevolje – zato da u jednom ljetnjem danu sagleda kraj svega – kraj muke i kraj ljepote? Muka za mrvu kruva i ljepotu rađanja, ljepota u oku i osmijehu i onda kraj sa pitanjem kuda sve odlazi. Kraj u srijedu! Možda je tako pisano. Ja sam mislila da nijesam ni na sredini života, a

Ranko Radelić: Odnos prema Jasenovcu je kalibrisan kao mjera ljudskosti

Uporedimo li dostupne tragove preostale iz prošlih epoha sa onim što nam kao predložak pruža 20. vijek, jasno je da su naši davni preci bili biološki prilagođeniji ovoj planeti, nesumnjivo inteligentniji i moralno superiorniji od današnje populacije, koja je biološki, ali i na mnogo drugih planova, na putu ubrzane devolucije. Izvor: Još neobjavljena knjiga autora Ranka Radelića – april 03, 2020. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Iako je Jasenovac jasan znak tog propadanja,

Srpsku decu obavezno odgajati na ustaškim načelima i u katoličkoj veri

(Odlomci iz knjige „U mučilištu – paklu Jasenovac“ Đorđa Miliše, reprint piščevog izdanja iz 1945, izdavač Politika, Beograd, 1991.) Nadasve je bio svirep, tragičan udes srpske djece okolnih kotareva Kozare i Prosare. Tu su sva djeca od dojenčadi do 12 godina bila pohvatana i istrebljena prema ustaškim krvničko-ubilačkim metodama. Kotarevi, koje je zadesio taj najteži udes, jesu: Bosanska Gradiška, Bosanska Dubica, Bosanska Kostajnica, Prijedor, Hrvatska Kostajnica i ostali susjedni kotarevi. Na taj je način bilo sakupljeno ispod Kozare oko 100.000 srpske djece nad kojom su vršena nepamćena zvjerstva… Dojenčad su otimana s majčinih grudi, silom otrgnuta i odvađana od svojih roditelja. Odraslija djeca, koja su se grčevito držala majčine suknje,

tesla_smiljan.jpg

Grobnica bez obilježja u Smiljanu – sjećanje na zločin 5. marta

Grupa od 30 Srba na zvjerski je način mučena i dotučena 5. marta 1945.g. u Smiljanu, rodnom mjestu Nikole Tesle. Ustaše su iz kaznionice u Gospiću izvukle 30 osoba i odveli ih u Smiljan, te ih povješali po drveću. Žrtve su bile sahranjene na mjestu smaknuća, u jednom dijelu Smiljana, a 1977.g. rodbina ih je eshumirala i njihove kosti položila u kosturnicu pored pravoslavnog groblja u Smiljanu, gdje se ujedno nalazi i spomenik svim Smiljančanima, žrtvama ustaškog terora. Obilježje je porušeno 1991. godine. Svake godine 02. augusta, na Sv. Iliju, u znak sjećanja na prva stradanja u Smiljanu koja su započela tog dana 1941.g., i trajala  sve do 1945.g.,  preživjela rodbina i prijatelji okupljali su se oko

VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ – Poricanje Srbocida nekad i danas: Povodom izlaska jedne knjige

Pred čitaocima je nova knjiga potpisnika ovih redova, „Kuća u našoj krvi: Jasenovac i srpski logoraški zavet“. KUĆA U NAŠOJ KRVI U prvom poglavlju ove knjige, „Srbocid ili Pojam kao sredstvo svesrpskog progledanja“ ponuđeno je izlaganje pojma srbocida, značajnog za razumevanje genocidnog zločina koji se  u NDH desio od 1941. do 1945. godinne. U tekstu „Sedamsto tisuća svedočiće žrtvi“, data je analiza Službe novomučenicima srpskim Svetog vladike Nikolaja, gde je, između ostalog, izloženo pravoslavno učenje o mučeništvu, čiji je Prvomučenik Hristos, kao i o smislu našeg stradalništva u doba NDH. Zatim su u knjizi data dva, nama nova, svedočenja o srbocidu u NDH – francuskog novinara Žana Husara, koji je

DOKUMENT IZ ARHIVA VOJVODINE: Svjedočenje o ustaškim zvjerstvima u Hercegovini

Arhiv Vojvodine je 2020. godine objavio veoma vrednu knjigu pod nazivom ”Ustaška zverstva: zbornik dokumenata (1941–1942)”. ENGLISH U ovom zborniku je objavljeno 165 odabranih dokumenata i 63 fotografije, zajedno sa iscrpnim i korisnim uvodnim tekstovima i objašnjenjima. Priređivač zbornika je naš ugledni istoričar dr Milan Koljanin. Dokumenti objavljeni u zborniku su deo dosijea nemačkog okupacionog Zapovednika policije bezbednosti i službe bezbednosti u Beogradu. Dosije se nalazi u sastavu fonda Arhiva Vojvodine F.562, Lični fond Slavka Odića (1915–2006), 1909–1983, u kome se čuva deo zaostavšine ovog nosioca Partizanske spomenice 1941, obaveštajca, diplomate i publiciste. Sam dosije se pretežno sastoji od dokumenata na nemačkom jeziku, nastalih tokom 1941. i 1942. godine, a

Spomenik srpskoj deci u selu Noskovačka Dubrava

Godine 1964, na mesnom groblju u selu Noskovačka Dubrava u opštini Čađavica, Virovitičko-podravska županija (na desnoj obali Drave), podignut je ovaj spomenik deci srpskoj deci iz Potkozarja koja su stradala u ustaškom logoru za žene i decu koji se nalazio u štalama vlastelinskog imanja grofa Draškovića. U periodu rada logora, od avgusta do decembra 1942. godine, preminulo je 69 deteta starosti od 4. meseca do 4 godine. Do 1990. godine obavljane su redovne komemoracije uz učešće predstavnika matične Bosanske Dubice, a obnovljene su 5. decembra 2014. godine. Spisak dece stradale u ovom logoru: Vuković Milja, 4 meseca Bošlić Rade, 18 m. Miljević Gina, 3 godine Vujčić Ratko, 10 m. Vujković

Milenko_Jahura_001.jpg

Pokolj srpske djece i žena u selima kod Stoca u decembru 1943. godine

Selo Bitunja gornja, nalazi se 6 km istočno od Stoca. Selo je teško postradalo 22. decembra 1943, od hrvatskih i muslimanskih ustaša u njemačkim uniformama.  Zločinci su 22. decembra 1943. upali u Bitunju i prikupili svo srpsko stanovništvo, koje su zatekli u selu. Njih 17, isključivo djece i žena zatvorili su u jednu od srpskih kuća i zapucali u njih. Potom su kuću zapalili. Od metaka i vatre stradalo je njih 16, a preživjela je petogodišnja djevojčica Nada Perišić. Istog dana jedna žena od Perišića je izvršila samoubistvo davljenjem u čatrnji da ne bi pala zločincima u ruke. Iz ovog sela, znaju se imena 18 žrtava genocida NDH. Sve su

Dr Đuro Zatezalo

Đuro Zatezalo: Ustaški zločin u Prkosu i šumi Brezje kod Lasinje na Kordunu

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN USTAŠKI ZLOČIN U PRKOSU I ŠUMI BREZJE KOD LASINjE Dugo Selo, selo u općini Vrginmost na Kordunu, imalo je po popisu stanovnišva 1931. godine 210 domaćinstava i 1.243 stanovnika srpske narodnosti. Za vrijeme Nezavisne Dražve Hrvatske, 1941, 1945., život je izgubilo 552 stanovnika od kojih 36 palo u borbi protiv fašizma dok su ih 516 pogubile ustaše. Od njih 516, samo u jednom danu, u nedjelju 21. decembra 1941. godine, ustaše su u šumi Brezje kraj Lasinje usmrtile 460 Srba: muškaraca, žena i djece. Selo Prkos, također u

MASOVNA GROBNICA I STRATIŠTE „RADULOVAC“

Oružane snage Nezavisne države Hrvatske iz garnizona u Prnjavoru, 4. decembra 1941. godine oko podneva, upadaju u sela zapadno od Prnjavora: Čorle, Paramije, Mlince i Lišnju. Jedna grupa ustaša i domobrana upada na imanje Nikole Čornog u selu Lišnji, te zarobljavaju one Srbe koji su to jutro došli da cijede ulje iz sjemenki. Zarobljene Srbe su tada potjerali do Simića brda uzdignutih ruku, gdje su ih postrojili, pretresli i oduzeli sve dragocjenosti koje su imali po džepovima. Sredoje Vasić o ovom događaju svjedoči:„Druga grupa vojnika je iz Čorli i Paramija gonila prema nama dvije kolone pohvatanih ljudi. Tada sam gledao kako su jednog starijeg čovjeka iz Čorli, koji nije mogao

DA LI STE ZNALI: Kako su Srbi opraštali svojim dželatima?

„Narod naš, zbilja, u gnevu može da kolje, ruši i pali; ali mi nismo oni što smišljeno tlače, mi ne smatramo da je svet celi naše polje; mi ne bismo podneli ni urođenik prašumski da zbog nas plače; duša nam je prostrana, iako smo brojem mali.“ – Desanka Maksimović, Balkanac. Pod nebom Balkana srpski čovjek je naučio da strada u svakom većem sukobu, da bude živa brana svim tiranskim bujicama koje su brazdile reljef ovog dijela Evrope. Istorija nas je naučila da su najveći krvnici bili ljudi našega jezika, otrgnute grane našega stabla. Kao što stihovi Desankini zbore, Srbi su u gnjevu itekako znali da se svete, ali nikad nismo

Dr Dušan J. Bastašić fotografija: Frontal.SRB/DHS

Šta mogu a šta neće moći naučiti srpski učenici u Hrvatskoj iz karte koju im servira Srpsko narodno vijeće

Zašto je srpskim učenicima u Hrvatskoj kao dodatni materijal za upotrebu u nastavi na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, od strane Srpskog narodnog vijeća ponuđena ova i ovakva karta, jasnije može biti samo onima koji pažljivije prate srpsko – hrvatske odnose u susjednoj nam državi i već više od četvrt vijeka dug period vladavine Milorada Pupovca i njemu bliskih saradnika tamošnjom, brojčano sve skromnijom srpskom nacionalnom manjinom. Piše: Dušan Bastašić Srpsko narodno vijeće iz Hrvatske, izradilo je istorijsku kartu “Izabrana mjesta sjećanja i kulture Srba u Hrvatskoj”, na kojoj se, po izboru Čedomira Višnjića nalazi 110 odabranih mjesta i spomenika, kao i ličnosti i događaja koji su obilježili istoriju i

Prof. dr Svetozar Livada: Ne znam da li sanjam, da li se budim, ili doista ludim, ali znam da nemam zavičaja

Moj zavičaj i ja živjeli smo dugo kao ranjene zvijeri. Međutim, ja još vegetiram – društveno mrtav, biološki živ, na kraju puta. Primišlje – moj zavičaj, kojeg mi oduzeše, oteše – bi ubijeno istog dana kad ubiše cijelu Krajinu, kolovoza mjeseca 1995. godine. To zovu oslobođenjem. Ja oslobođenje krajeva od ljudi razumijem kao historijski poraz – zločin. Tim više što nisu samo pobijeni i prognani ljudi nego su razoreni svi njihovi antropogeni sadržaji i znamenja, da je tu nekada davno i skoro živio mukotrpno obični seljački svijet. Uskoro će uslijediti prenominacija toponima upisanih u sve geografske karte i historijske sadržaje. Neki već pola  milenija, a  neki stoljećima. Onomastika je već dobrano zatrta. U mojoj osobnoj karti ne piše da

Moramo biti glas nevinih žrtava Jasenovca

Glas stotina hiljada nevinih žrtava – muškaraca, žena i dece, brutalno i surovo ubijenih tokom „ustaškog konačnog rešenja” u zloglasnoj ustaškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koje je, uz blagoslov ustaškog vikara i nadbiskupa genocida Alojzija Stepinca, sprovodio ustaški firer poglavnik Ante Pavelić, zavapio nam je sa Zemlje molbom da ne budu zaboravljeni, niti da se zaboravi ko je počinio te strašne bestijalne zločine. Ekskluzivno za „Politiku” Prof. dr Gideon Grajf* Mi, koji smo ostali, moramo biti njihov glas. Plačimo glasno kako bi njihov glas mogao da se čuje po celom svetu. Zato su važni filmovi, knjige i izložbe. Oni bi trebalo da pomognu da se zločini počinjeni u Jasenovcu, Aušvicu i

„Pedeset mrtvih razreda spava“: Đorđe Đurić

Banija ga je i prije građanskoga rata u Hrvatskoj potpuno zaboravila. A bio je jedan od najpoznatijih i najpopularnijih njenih pjesnika, proznih pisaca, pisaca epitafa na spomen-obilježjima po Baniji. I pisaca za djecu. Pisaca i poezije i proze. Gostovao je po školama, u selima, gradovima… Sa svima dobro, sa svima dobar.  Težak je život imao Đorđe Đurić (Kinjačka, 1929 – Zagreb, 1991, sahranjen je u Sisku). Školovao se u rodnom selu, Križevcima, Zagrebu i Rijeci. Oca su mu početkom Drugog svjetskog rata odvele ustaše u Jasenovac i tamo likvidirale. U maju 1942. odvode majku, starijeg brata i njega u logor Stara Gradiška, a odatle u logore na sjeveru Njemačke. Još

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.