arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

ŽIVOT ČOVEK NA BALKANU: SLUČAJ DR NIKOLE NIKOLIĆA

Ovih dana se, po ko zna koji put, kreće u akciju smanjivanja broja žrtava u Jasenovcu. Čelnik Muzeja žrtava genocida u Beogradu, Dejan Ristić, nikako da pređe cifru od sto hiljada, koja mu je odekud oktroisana ( valjda Srbi ne mogu da imaju „previše“ žrtava, jer su oni „genocidlije iz Srebrenice“, kako je odlučio gazda zvani Novi svetski poredak ). Piše: VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ SMEJU LI SRBI BITI ŽRTVE GENOCIDA? Ko god ima malo logike, i ko, bar malo, poznaje istorijske činjenice, ne može tek tako da se pomiri sa takvim revizionizmom. Dovoljno je, recimo, setiti se koliko je ljudi sa Kozare odvedeno u smrt, pa da sve bude jasnije. Nemačka

Predsednik UG "Jadovno 1941" Dušan J. Bastašić Foto M. Filipović

Bastašić: Ko nam i zašto preporučuje one koji poriču Pokolj

Kako se proteklih dana u javnom prostoru (opet) razvila polemika vezana za revizionističke izjave čelnika domaćih institucija u čijoj kompetenciji je razvijanje i očuvanje kulture pamćenja na Pokolj, zločin Genocida počinjen nad Srbima od strane NDH, smatramo aktuelnim i vrijednim da podsjetimo na prilog objavljen na našem portalu oktobra mjeseca 2020. godine Na zvaničnoj fejsbuk stranici Muzeja žrtava genocida iz Beograda, javnosti je, ne prvi put, preporučen intervju kontroverzne hrvatske istoričarke Nataše Mataušić. Ista preporuka je objavljena i na zvaničnoj fejsbuk stranici Odbora za Jasenovac SAS SPC. Riječ je o intervjuu pod naslovom „Mataušić: Očekujem dezavuiranje istine o Jasenovcu i Diani Budisavljević“ koji je za Radio slobodna Evropa uradio novinar

Dušan Bastašić – I Slana je Jadovno

Na područje nekadašnjeg ustaškog logora Slana sam prvi put došao 2006. Kao i tada 1941, i onda je na Slani pržilo sunce. Rekao bi naš narod „gori zemlja“. Ovdje nema zemlje, Slana je sami kamen. Jedini život koji se tu održava je biljka zelenih nazubljenih listova otrovnog sadržaja. English Kamen na Slani je oštrih ivica. Po njemu je i obuvenom teško hodati. Još uvijek su vidljivi ostaci kamenih ustaških nastambi i stražarskih grudobrana. Zatočenici su u teško zamislivim uslovima golim rukama kamenom u kamenu gradili te objekte i cestu koja vodi „od nikuda nikud“, a koja se još uvijek dobro vidi. Noću su se smrzavali pod improvizovanim nadstrešnicama. Pročitao sam

kalendar-genocida.jpg

Kalendar genocida: 10. avgust 1941. Zločini nad Srbima Rakovice, Blažuja, Smiljanskog polja i na Mehinom stanju

Sela Rakovica i Blažuj, pored Sarajeva. Ustaše ubile veći broj srpskih civila, uključujući žene i djecu, u selima Rakovica i Blažuj pokraj Sarajeva. Prema publikovanim podacima, u Rakovici je ubijeno 125, a u Blažuju 25 stanovnika. Grupa autora, Sarajevo u revoluciji, knjiga 2, Istorijski arhiv Sarajevo, Sarajevo 1977., str., 157-167 Izvor: Vikipedia.org – Hronologija ustaških zločina 1941. Pristupljeno 19. oktobra 2015. Mehino stanje,na granici slunjskog, vojnićkog i kladuškog kotara. Ustaše iz Kladuše i Osijeka na čelu sa zapovjednikom Baljkom su 10. avgusta 1941. godine iz sela Gejkovca, kotar Vojnić odveli Ranka Vuksana i njegove dve snahe sa osmoro djece. Svih 11 su najprije mučili, a onda na Mehinom stanju poubijali.

Zločin nad Srbima iz sela Krš bacanjem u jamu „Nezdravka“ u Donjem Kosinju (Lika)

 U znak sjećanja na 82-godišnjicu zločina nad žeteocima iz Krša  srpske nacionalnosti, koji su mučeni, klani i silovani  a nakon toga bačeni u jamu. Piše: Đorđe Pražić Jama „Nezdravka“nalazi se uz sami put koji vodi iz Vukelić Sela (Donji Kosinj), preko Majdana, Miletić vrha, Vrščića, pokraj Pištaline prema Brujinom vrhu. Ispod same Pištaline sa lijeve strane puta idući iz Vukelića, na oko deset metara udaljenosti od puta, tačna je pozicija jame „Nezdravka“. U nju je 10.08.1941. godine zaklano i bačeno 11 osoba srpske nacionalnosti iz Krša, koji su uhapšeni od strane ustaša na kosinjskom kamenom mostu u Kosinj- Mostu, kada su išli sa žetve. Naime, među preostalim srpskim narodom pročula

nikola_zutic.jpg

Nikola Žutić: Ličko krvavo ljeto 1941.

Rad dr Nikole Žutića, sa Instituta za savremenu istoriju, iz Beograda, predstavljen na Prvoj međunarodnoj konferenciji o kompleksu ustaških logora Jadovno – Gospić 1941. održanoj u Banjaluci 24 – 25. jun 2011. English Pored knjiga književnika Dušana Đakovića (Jadovnička žmižda, Beograd, 2011)  i publiciste Dane Lastavice o genocidu na prostoru Like objavljen je određen broj istraživanja o samom genocidu, izvršiocima, žrtvama, a postoje i brojni memoarski iskazi. Naročito su značajne knjige istoričara Đure Zatezala o Jadovnom i drugim stratištima širom NDH.[1] O Jadovnu je pisao episkop Atanasije Jevtić sa vjersko-istorijskog stanovišta (Od Kosova do Jadovna). Međutim, nedostaju radovi koji bi istakli uzroke genocidnih ponašanja većeg dijela rimokatoličke populacije, objedinjene u naciji hrvatstva. Zbog otkrivanja

visocica-divoselo.jpg

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj na Kruškovačama

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA GORSKI KOTAR I LIKA KRUŠKOVAČE KRUŠKOVAČE Genocid nad srpskim civilnim stanovništvom sela Divosela, Čitluka i Ornica u Lici kod Gospića izvršile su ustaše 5. i 6. augusta 1941. godine. Nečuveni masakr nad izbjeglicama izvela je ustaška vojska Nezavisne Države Hrvatske, poglavara Ante Pavelića, u uvali Kruškovače, jačine jedne bojna, ličkog zdruga, pod komandom Ivana Devičića Pivca. Tog ljetnog dana 5. augusta u samo svanuće srpske izbjeglice iz svojih spaljenih sela kuća, našle su se iznenađene, opkoljene zvijerima u ljudskoj spodobi. Čula se ustaška vika, urlikanje, vriska: „Koljite! Ne pucajte!

Vladimir Bursać: KORAK KA ISTINI O GARAVICAMA

Ne treba dozvoliti  bilo kakve dalje zloupotrebe sa brojem žrtava i identitetom stradalih, jer ih je do sada bilo i previše. Ne dozvoliti upotrebu ovakvih stratišta za dnevno političke potrebe, potrebe izbornih kampanja i dalje zaoštravanje odnosa između dva entiteta Bosne i Hercegovine i između komšija različite nacionalnosti. Na tradicionalnom pomenu žrtvama Pokolja za vreme Nezavisne Države Hrvatske na Garavicama sam bio 2016.g. Tada sam upoznao članove Zavičajnog udruženja “UNA“ iz Banjaluke, koji su 2010.g u Banjaluci organizovali Prvi okrugli sto “Garavice 1941.g“, izdali “Zbornik saopštenja, svjedočenja i dokumenata o Garavicama“[1] na 300 strana na srpskom i engleskom jeziku, obnovili i od 2010.g svake godine organizovali ovo tužno i svečano

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj u Glini na Baniji

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA BANIJA GLINA Jovan D. Obrenović, jerej, Veliki Šušnjar Ubijanje u masi bez suda i presude        10. aprila 1941. godine bio sam na pogrebu Stojana Bunčića iz Šušnjara. Vrlo ružno, blato i kiša sa snijegom. Teška muka na frontovima gonila me je da odem u Glinu (srez) da čujem za najnovije vijesti. U 6 sati popodne krenem iz Grabovca za Glinu. U vozu ratno raspoloženje iako je već dva sata prije toga izvršen prevrat i sramna izdaja. Nitko ništa nije znao osim slušača radija. U Glini se već na stanici

O OVOME SE NE PIŠE! Nekažnjeni zločini bosanskih muslimana nad Srbima u Sremu

Te 1944. godine, Trinaesta SS Handžar divizija (sastavljena od bosanskih muslimana) učinila je u sremskom selu Bosut zverstva od kojih se ledila krv u žilama. Piše: Milan MilivojevićU posleratnim predanjima i sećanjima preživelih ostalo je zapamćeno da su ti vojnici, koji su na svojim glavama nosili fesove sa plavim kićankama i koje je Hitler smatrao svojom SS elitom, a Hrvati ih svojatali nazivajući ih cvećem, za koje je Hajnrih Himler želeo da ponesu vojničku tradiciju starih austrijskih pukova iz Bosne, redom pretresali seoske kuće, ubijali sve što im je došlo nadohvat ruku, muškarce žive palili u buradima, uhvaćene žene mrcvarili i silovali, potom im odsecali dojke i solili rane, trudnicama

kalendar-genocida.jpg

Kalendar Pokolja: 31. jul 1941 i 1942, dan kada su počinjeni mnogobrojni zločini nad Srbima

Sadilovac, Kordun – Dana 31.07.1942. godine ustaški zlikovci su u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, pobili i zapalili 463 muškarca, žena i dece (od kojih 149 mlađih od 13 godina) iz Sadilovca, Bugara, Lipovače i okolnih sela. Jedini greh ovih nevino postradalih ljudi je bio to što su Srbi Pravoslavci. U ovom stravičnom zločinu u toku Drugog svetskog rata nestalo je oko 70% stanovništva ovog kraja. Izvor: Knjiga: Mile Zatezalo: Krik pod zvonikom Sadilovačke crkve Ključ. U noći između 31. jula i 01. avgusta 1941. godine u osnovnoj školi u Ključu i u potoku kod šumske uprave ustaše su ubile 542 lica. Najviše ih je bilo iz Kopjenice. Izvor: Strahinja Kurdulija,

krvavi-sid.jpg

Krvavo šidsko leto 1942. godine – podsetnik

Široko rasprostranjen nacizam/fašizam dostigao je svoj vrhunac u ustaškoj tzv. Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Ratne prilike u kojima nelogično postaje logično, potčinile su veru političkim ciljevima (ili obrnuto). Šid kao multietnička sredina sa većinskim srpskim pravoslavnim stanovništvom može se uzeti kao svojevrsni primer ratnog užasa Drugog svetskog rata. Sa jedne strane, Šid je dao velik broj žrtava (u odnosu na svoju populaciju), dok je sa druge strane pretrpeo relativno mala materijalna razaranja. Patnje protivnika nacističkog i ustaškog režima, prvenstveno Srba, Jevreja i Cigana, bile su na zenitu 1942. godine. Te godine, jedna za drugom, bile su organizovane velike racije – tokom juna meseca pohapšeni su Cigani, tokom jula meseca Jevreji a

Milenko_Jahura_001.jpg

Milenko Jahura: Prvi zločini ustaša u Klepcima

Izjava na saslušanju 1944, godine, Majić Ljube iz Drinovaca, srez Ljubuški, koji je svakog ljeta dolazio kod Dumilije, kao sin njegove sestre: Moj ujak dum Ilija Tomas bio je zakleti ustaša od 1932, godine, i uvijek je nastojao da i mene odgoji ustaški… Noću 22.juna 1941, godine u deset sati došli su u Klepca ustaše u 8 auta, i to iz Ljubuškog, Čapljine i Stoca. Mene su našli kod groblja gdje sam čekao ujaka don Iliju Tomasa, koga nisam našao kod kuće. Dvojica ustaša su me odmah uhvatili i odveli Franji Vegi, koji me je pitao da li znam koje su pravoslavne kuće u Klepcima. Ja sam im kazao da

Stradanje Srba Donje Hercegovine u genocidu NDH 1941-45. godine (2)

Aprilski rat, hrvatska izdaja i pobuna, proglašenje NDH u Čapljini, ogorčene borbe za grad, okupacija prve srpske žrtve, uspostavljanje hrvatske vlasti i pripreme genocida. Piše: Milenko Jahura  Za potpuno istrebljenje Srba idealna prilika posle Hitlerovog i Musolinijevog razbijanja Jugoslavije i uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske, mračne zločinačke tvorevine. Hrvatske mase su je dočekale sa euforičnim oduševljenjem. Muslimanske takođe, u nešto manjoj meri. O kakvom se raspoloženju radi govori i činjenica da je u Čapljini, pod vođstvom katoličkih sveštenika Jure Vrdoljaka i Ilije Tomasa, predratnih članova ustaške organizacije, proglašena Nezavisna još 8. aprila 1941.godine, dva dana pre nego je istu Kvaternik proglasio u Zagrebu! Opijene šovinističke mase napadaju i razoružavaju jugoslovensku vojsku,

Krst na kamenu koji je u okovima je delo arhitekte iz Beograda Predraga Ristića. Takav krst postoji još na grobu Hristovu a okovala ga je zbog propadanja carica Jelena. Simboliše spas naroda na kamenu.

Dan za istoriju – 6. jun 1941: Hercegovci započeli prvi ustanak u porobljenoj Evropi

Približava se šesti juni, značajan datum u srpskoj istoriji, posebno onoj koja se odnosi na Bosnu i Hercegovinu. Zamorili smo se različitim datumima kada su dizani ustanci u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji.., zvanično je u BiH i Hrvatskoj decenijama priznavan dvadeset sedmi juli! A da li je baš tako bilo? Ove godine se u široj javnosti prilično neopaženo šesti juni, u hercegovačkom kraju kao Dan srpskog ustanka ,,trećeg“ kako za zovu tamošnji seljaci. To mjesto zove se Brljevo, smješteno je u prelijepoj prirodi u istočnom dijelu opštine Gacko, između sela Kazanci, Vratkovići, Starih i Novih Dulića, Galešine i Zavodičja, na putnom pravcu Gacko-Krstac-Nikšić. Mještani navedenih sela

NAJNOVIJE VIJESTI

Pariz

Koliko god mi je bilo teško ostaviti Fritza, moram priznati da mi

Fritz

No sudbina je promijenila tijek ovih događaja. Otputovala sam, doduše, u Pariz,

Matura

Čak i najboljim đacima škola je uvijek pomalo “teret”, pogotovo ambicioznijima u

Mladost

Sve u svemu, imale smo sretno djetinjstvo, okružene ljubavlju i brigom, a

Predgovor

Prije nekoliko godina boravila sam u Americi i tamo upoznala jednu bibliotekarku

Prilozi uz knjigu

Knjiga Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991. Početna strana… Sadržaj poglavlja

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.