arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Prof. dr Svetozar Livada: Ne znam da li sanjam, da li se budim, ili doista ludim, ali znam da nemam zavičaja

Moj zavičaj i ja živjeli smo dugo kao ranjene zvijeri. Međutim, ja još vegetiram – društveno mrtav, biološki živ, na kraju puta. Primišlje – moj zavičaj, kojeg mi oduzeše, oteše – bi ubijeno istog dana kad ubiše cijelu Krajinu, kolovoza mjeseca 1995. godine. To zovu oslobođenjem. Ja oslobođenje krajeva od ljudi razumijem kao historijski poraz – zločin. Tim više što nisu samo pobijeni i prognani ljudi nego su razoreni svi njihovi antropogeni sadržaji i znamenja, da je tu nekada davno i skoro živio mukotrpno obični seljački svijet. Uskoro će uslijediti prenominacija toponima upisanih u sve geografske karte i historijske sadržaje. Neki već pola  milenija, a  neki stoljećima. Onomastika je već dobrano zatrta. U mojoj osobnoj karti ne piše da

Moramo biti glas nevinih žrtava Jasenovca

Glas stotina hiljada nevinih žrtava – muškaraca, žena i dece, brutalno i surovo ubijenih tokom „ustaškog konačnog rešenja” u zloglasnoj ustaškoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koje je, uz blagoslov ustaškog vikara i nadbiskupa genocida Alojzija Stepinca, sprovodio ustaški firer poglavnik Ante Pavelić, zavapio nam je sa Zemlje molbom da ne budu zaboravljeni, niti da se zaboravi ko je počinio te strašne bestijalne zločine. Ekskluzivno za „Politiku” Prof. dr Gideon Grajf* Mi, koji smo ostali, moramo biti njihov glas. Plačimo glasno kako bi njihov glas mogao da se čuje po celom svetu. Zato su važni filmovi, knjige i izložbe. Oni bi trebalo da pomognu da se zločini počinjeni u Jasenovcu, Aušvicu i

„Pedeset mrtvih razreda spava“: Đorđe Đurić

Banija ga je i prije građanskoga rata u Hrvatskoj potpuno zaboravila. A bio je jedan od najpoznatijih i najpopularnijih njenih pjesnika, proznih pisaca, pisaca epitafa na spomen-obilježjima po Baniji. I pisaca za djecu. Pisaca i poezije i proze. Gostovao je po školama, u selima, gradovima… Sa svima dobro, sa svima dobar.  Težak je život imao Đorđe Đurić (Kinjačka, 1929 – Zagreb, 1991, sahranjen je u Sisku). Školovao se u rodnom selu, Križevcima, Zagrebu i Rijeci. Oca su mu početkom Drugog svjetskog rata odvele ustaše u Jasenovac i tamo likvidirale. U maju 1942. odvode majku, starijeg brata i njega u logor Stara Gradiška, a odatle u logore na sjeveru Njemačke. Još

Dr Đuro Zatezalo: Svjedočanstva o pokoljima na Kordunu

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN VOJNIĆ Dušan Šumonja, Vojnić Zatvorili su ih u Srpsku pravoslavnu crkvu i tamo mučili Dana 29. jula 1941. godine oko 9 sati prije podne nahrupio je u dva luksuzna auta i šest kamiona u Vojnić Božidar Cerovski, ravnatelj ustaškog redarstva (P.U.O.) sa oko 100 ustaša, uniformisanih ili poluniformisanih. Naredio je hapšenje ljudi bez ikakvog razloga i povoda. Na putu do Vojnića zatekli su seljake koji su tucali kamen i popravljali put. Čekićima kojim su tukli kamen ustaše su ih zlostavljali i tukli istim. Pucali su za onima koji

Mladen Diklić o srpskim kostima koje je vadio kao brigadir iz reke Save

Za Srpsku istoriju govori Mladen Diklić, čovek koji je na radnoj akciji u Hrvatskoj vadio kosti stradalih Srba od ustaških koljača. Intervju vodi Đorđe Bojanić, glavni urednik sajta SRPSKA ISTORIJA –Mladene, recite nam nešto o dogaćaju iz 1983. gde ste vi bili učesnik na ORA Jasenovac, kao brigadir slovenačke brigade „Prežihov Voranc“ – Ravne na Koroškem, i kakva su iskustva iz tog perioda koji pamtite? Već na početku smo imali neprijatnih iskustva u Novskoj i okolini, gde su pojedini proustaški elementi, psovali srpskim brigadirima majku srpsku. Ali, sve se to zataškavalo zarad „Bratstva i jedinstva“, koje , vidi se iz navedenog, nikada nije zaživelo u tim hrvatskim krajevima. Jedino su,

Dr Đuro Zatezalo: HRVATSKI BLAGAJ – VELjUNSKI POKOLj

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA KORDUN HRVATSKI BLAGAJ – VELjUNSKI POKOLj OD 6. DO 9. MAJA 1941. 6. maj – Đurđevdan, godina 1941. Osvanuo je lijep sunčan dan. Toga dana Srbi se svečanije odijevaju, idu jedni drugima na Krsnu slavu u goste, razgovaraju o uspjesima u obavljanju proljetne sjetve. Vesele se i raduju. Sve je razdragano i svečano. Nitko ni u pomisli nije mogao slutiti da će to biti dan nečuvenog  zločina – genocida nad nevinim seljačkim stanovnicima Korduna. Jedan od prvih masovnih zločina nove hrvatske vlasti poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, dr. Ante Pavelića.

dara_banovic.jpg

Ustaški pokolj u Velikom Palančištu oktobra 1942.god.

U prijepodnevnim časovima 20. oktobra 1942 godine , na dan svetih mučenika Sergija i Vakha (Srđevdan) , naišla je esesovska vojska na područje skoro cijelog sela Veliko Palančište , zatim većeg dijela sela Malo Palančište i dijela Jelovca koje graniči sa Velikim Palančištem i pokupila svo stanovništvo bez obzira na godine uzrasta i sakupila kod zaseoka Vučkovići u Velikom Palančištu. U popodnevnim časovima istog dana došla je jedna jedinica ustaša koja je preuzela sav sakupljeni narod os esesovaca koji su se zatim povukli na front. U predvečernjim časovima 20 oktobra , dakle, istog dana, ustašu su izvršile razdvajanje muškaraca preko 15. godina na jednu stranu , a žene i djecu

ABOLIRALI USTAŠE I UZIMALI SRPSKE ZEMLjE: Sukobi između Srba i Hrvata u rukovodstvu Hrvatske obeležili su prve poratne godine

Da Srbe ne čeka svetla budućnost u SR Hrvatskoj postalo je jasno već po oslobođenju, sa pristupanjem rešavanja ustavnog položaja Srba u Hrvatskoj. Autori: Momčilo Diklić/Rade Dragović Rukovodstvo ove Republike, brojnim vidljivim i nevidljivim nitima povezano sa Titom, nizom poteza pokazalo je jasnu težnju da Srbe u Hrvatskoj minorizuje, a njihov politički uticaj svede na simboličnu meru. Međunacionalnih konflikata nije nedostajalo ni u partizanskom pokretu tokom rata, da bi posle 1945. bili sve vidljiviji. Većina poteza novih vlasti bila je na štetu srpskog naroda, što nije prolazilo bez sukoba sa Srbima u partijskom i armijskom vrhu Hrvatske. Gotovo šokantno je bilo za srpske ministre iz Hrvatske kada se na proslavi

Jelena Kovačević: Mrak iz sokolskog doma

Pokolj Srba u Jajcu i Jezeru Sokolski dom napunila je tama.Mrak se po njemu vije i tišina dubokapropada sve dublje i dublje u otvorena ždrela.Zver se diže, zver prilazi bliže.Ista ona zver iz Glamoča i Livnakoja je kidala grla i noževe ljubila,krv sa njih uz rakiju pila. Pada noćas kiša i ulica je puna blata.Ljudi jure, poludeli, i viču imena raznaoca, muža, brata.Na ulici ništa sem mraka.Nema uhvaćenih, nema hvatača. U sokolskom domu iste noći tišina se udarcima kida,udara zver u glavu sve dok uhvaćenom lobanja nije prslai pod se uleže pod težinom telaod vrata do prozora, napred i nazadza mošnje zver je uhvatila čoveka i zubima kida. Idućeg dana

Ljuba i Milja Karan, Crkveni Bok ratne 1942. god.

Svedočenje o stradanju Ljube Karan iz sela Strmen

Prema svedočenju, Ljuba je u blizini sela Puska silovana, mučena i na kraju nabijena na kolac. Majka Milja je također ubijena. Ljuba (Mile) Karan je rođena 1928. godine u selu Crkveni Bok, srez Kostajnica, kao jedino dete oca Mile, zemljoradnika i majke Milje, rođene Dokman, domaćice. Detinjstvo je provela u rodnom selu, gde je pohađala osnovnu školu i postepeno stasavala u pravu ljepoticu. Početkom rata i stvaranjem NDH započinju stradanja njene porodice. Otac Mile je zarobljen kao pripadnik Kraljeve vojske, interniran u Nemačku, gde je u zarobljeništvu boravio do kraja rata. U tako teškim vremenima, majka i ćerka ostaju same. Prvo su naterane na prekrštavanje iz pravoslavne u katoličku veru

Žrtve nema ko da prebroji

Još od završetka Drugog svetskog rata, s vremena na vreme, i to od onih od kojih se to ne bi moglo očekivati, pokušava se dovesti u pitanje veličina ogromne žrtve i stradanja srpskog naroda od ustaša, posebno u Jasenovcu. Sramno i višestruko umanjen broj žrtava u Goldštajnovoj knjizi tim više boli jer dolazi od predstavnika naroda nad kojim je u tom ratu sproveden genocid, a Jevreji su stradali masovno i u Jasenovcu. Velika je sramota što posle 75 godina ne postoji spisak stradalih. Zna se da su dokaze o stradanju srpskog naroda uništavali zločinci u vreme Nezavisne države Hrvatske, ali je neshvatljivo da ni sačuvani podaci nisu obrađeni i dostupni

Kustos Muzeja žrtava genocida: Mogao bih da zaključim da je u Jasenovcu život izgubilo između 122.000 i 130.000 osoba (2013.)

PAMTIMO!! Na tribini organizovanoj još maja mjeseca 2013. godine u Zagrebu, o žrtvama Jasenovca govorio je Dragan Cvetković, viši kustos Muzeja žrtava genocida u Beogradu. Prenosimo dio intervjua koji je tom prilikom dao novinaru srpskog tjednika NOVOSTI, Nenadu Jovanoviću. Koliki bi mogao biti konačan broj jasenovačkih žrtava? Na osnovu dosadašnje revizije – koja je najobuhvatnija u slučaju Jevreja, a najgora u slučaju Roma – i iskazanom trendu u obrađenim podacima, mogao bih da zaključim da je ondje život izgubilo između 122.000 i 130.000 osoba. Naravno, to nije neoboriva procena, ali je najrealnija u ovom trenutku. Iskreno, sumnjam u neke drastične promene, više je reč o relaciji od nekoliko hiljada, dva-tri

Ništa to „prebiranje“ ne može nauditi nevino stradalim Srbima u logorima smrti NDH

Kaže naš narod: Gori poturica od Turčina! Ništa to „prebiranje“ ne može nauditi nevino stradalim Srbima u logorima smrti NDH. Oni su Sveti pred Gospodom. Ali, mi, današnji Srbi, teško ćemo postradati kukavički ćuteći pred zlom koje hoće sve da izobliči, da opravda koljače i njihovu bolesnu, potpuno demonizovanu svest. Ipak, Bog je među uspavanim Srbima ostavio mali, ali dovoljan broj onih koji misle, veruju i ne boje se laži zapakovane u „prefinjene“ oblike i izrečene kroz usta raznih „autoriteta“. Kada laži o Jasenovcu i drugim logorima iznose pokatoličeni Srbi – nažalost najuporniji zastupnici ustaške ideologije i zlodela – jasno je da se radi o teškom kompleksu i sprženoj savesti

Otišao je Arie Livne, prijatelj udruženja Jadovno 1941.

Prošlo je tri godine kako se upokojio Arie Livne. Čika Arie je bio učesnik i dobrotvor Prve međunarodne konferencije o Jadovnu održane juna mjeseca 2011. godine u Banjoj Luci. ENGLISH Bez njegove, presudne pomoći, ne bi bilo ni naše konferencije. Bio je naš prijatelj koji nas je sa puno razumijevanja savjetovao i kada je to trebalo, dobronamjerno kritikovao. Prenosimo transkript njegovog obraćanja učesnicima konferencije: „Duboko poštovani učesnici ove istorijske i važne konferencije, dame i gospodo, imam izuzetnu čast da u ime predsednika Republike Srpske, gospodina Milorada Dodika, pozdravim ovu konferenciju. Stojim pred vama duboko uzbuđen. Ja sam, mislim, kako vidim ljude, možda jedini preživeo čovek holokausta, kojem je cela porodica

Sedam decenija prikrivanja istine o krvavom stratištu

Ne pamtim oca, nemam nijednu njegovu fotografiju. Zato sam uvek volela da mi oni koji su ga poznavali pričaju kakav je bio… I da nalaze detalje po kojima podsećam na njega. To mi je pomagalo da u mašti zamišljam njegov lik, drhtavim glasom priča Mara Grkinić, rodom iz Donjih Gata u Cazinskoj Krajini, čiji su otac, dva strica i deda, inače invalid bez noge, jula 1941. stradali od ustaša na mestu zvanom Garavica, na putu od Bihaća prema Ličkom Petrovom Selu. – Odveli su ih na dan kada je rođena moja sestra. Zajedno sa hiljadama nedužnih civila na najsvirepiji način ubijeni su i bačeni u masovne grobnice na Garavici. Imala

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.