arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Miloš Ković: Jasenovac i „Oluja“ ključne su reči u istoriji dve Jugoslavije

Navršilo se 107 godina od proglašenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koju je proklamovao prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević u kući Krsmanovića na Terazijama u Beogradu, a Kraljevina SHS je 1929. formalno promenila ime u Kraljevina Jugoslavija. Svečanom proglašenju državnog jedinstva Srba, Hrvata i Slovenaca prethodili su zaključci Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba i odluke o ujedinjenju Vojvodine i Crne Gore sa Srbijom. „Danas se na to ujedinjenje najčešće gleda kao na krupnu istorijsku grešku. Oni koje su Srbi spasavali i prevodili na pobedničku stranu u dva svetska rata kasnije nisu pokazali ni zahvalnost ni lojalnost. Cenu takve greške platili su, naravno, Srbi. Jasenovac i „Oluja“ ključne su reči u istoriji

To su muke crne bile

‘Mi izišli na polje, kad vidimo, naše kuće gore. Dim puši, puca se’, priča za Novosti Marija Grubor (90), koja je imala sreću da se u trenutku zločina u Gruborima nije nalazila u selu, ali je neposredno nakon toga svjedočila posljedicama: ‘Oni su ubili dva čovjeka na krevetu, babu na krevetu, i Miću su ubili na krevetu, ležao je jadan na krevetu i ubili su ga’. Piše: Mašenjka Bačić U ljeto 1995. godine tada 65-godišnja Marija Grubor ostala je u Gruborima nakon ‘Oluje’. Njena snaha i dvoje unučadi otišli su s većinom u kolonu, dok je njen sin četiri godine služio u krajiškoj vojsci i nisu znali gdje se nalazi.

Program obeležavanja 30. godišnjice stradanja srpskog naroda u „Oluji“

Povodom 30. godišnjice najvećeg progona i stradanja Srba devedesetih godina uHrvatskoj u operaciji “Oluja“, Udruženje porodica nestalih i poginulih „Suza“ organizuje: Konferenciju za novinare, u petak, 1. avgusta 2025. godine u Pres centru Udruženja novinara Srbije (Kneza Mihaila 6/III) sa početkom u 11 časova. Tema konferencije: Sećanja koja bole i opominju – tri decenije od „Oluje“ Planirani govornici: Veljko Odalović, predsednik Komisije za nestala lica Vlade Republike Srbije;Nataša Stanisavljević, komesarka za izbeglice i migracije Republike Srbije;Denis Bojić, direktor Memorijalnog centra Republike Srpske;Radoslav Marjanović, predsednik Gradske opštine Stari grad;Dragana Đukić, predsednica Udruženja porodica „Suza“;Članovi porodica nestalih/poginulih lica u ,,Oluji“. Parastos poginulima služiće se u ponedeljak, 4. avgusta u 11 časova, u

Oluja nas donela na Kosovo i Metohiju, sada nam preti nova! Prelomni dani za Srbe u Leposaviću

Trideset godina čekam da ponovo imamo svoju kuću, dva rata i tri mesta boravka su iza nas. Tri decenije života u jednoj sobi po kolektivnim centrima. Sada kada mi je dete konačno proslavilo rođendan u pravom domu, žele da nam otmu ključeve našeg stana u Leposaviću. Doma koji smo godinama čekali, koji nam je dala naša država. Nemoćni smo. Ovo za Sputnjik priča Dragana Adžić, izbeglica iz Gline u Hrvatskoj, koja od Oluje živi na Kosovu i Metohiji: „Lično je njihov predsednik opštine Ljuljzim Hetemi pretio, rekao je mojoj majci da izađe iz stana koji je dobila i preseli se kod nas, ili će mene izbaciti sa troje dece iz mog stana“. Porodica

Krsta Žarković: Ta 1941. nikada im nije izašla iz glava

Hrvatska novim zakonom o grobljima, koji predviđa uklanjanje srpskih spomenika koji su postavljeni poslije 30. maja 1990. godine, a koje budu ocijenili kao uvredljive, sprovodi posljednji čin etničkog čišćenja Srba. U toj državi, jednoj od članica EU, ostali su, nažalost, samo starija srpska populacija i grobovi svih godišta, a sada je došao red i na njih. Piše: Vedrana Kulaga Simić Na to je upozorio predsjednik Udruženja Srba protjeranih iz zapadne Slavonije Krsta Žarković koji za „Glas Srpske“ ističe da je inicijativa za taj zakon potekla ni manje ni više nego iz tamošnje vlade i da nadležni i u Banjaluci i Beogradu moraju dobro da prostudiraju ovu situaciju i šta se

Oluja.jpg

Đorđe Pražić: Hrvatski san

„Ovo sam sanja cili život!”, uzviknuo je pre nekoliko godina za govornicom na proslavi „Oluje” u Kninu jedan penzionisani hrvatski pukovnik. Ovaj predratni radnik u nekoj dalmatinskoj firmi nakon jurišanja na kasarne JNA i Srbe u Krajini dočepao se visokog čina i nije skrivao svoje zadovoljstvo što u Kninu, kao i u celoj Hrvatskoj, gotovo da nema Srba. Hrvatska bez Srba je hrvatski san dvadesetog veka. Nakon genocida u Drugom svetskom ratu, posleratnih terorističkih dejstava, političko-ekonomskih pritisaka i etničkog čišćenja s elementima genocida 1995. godine, Hrvatska je snagom oružja rešila srpsko pitanje. Franjo Tuđman je na Brionima naredio Hrvatskoj vojsci da izvrši takav udar da Srbi nestanu. Pritom nije pominjao

Đurđica Dragaš: Delija se ne predaje lako!

Traktor! Džaba mu se smeju, džaba mu se rugaju… u njemu je više snage, ponosa, ljubavi i života nego što će oni ikada moći i da zamisle. Porodičnim konsenzusom dođosmo do zaključka da je kraj našeg „olujnog“ puta bio 11 i 12. avgusta 1995. Nisu datumi tad bili mnogo važni, vreme se merilo pređenim kilometrima i umorom, al’ nekako se saglasismo da su ova dva označila kraj. Posle 8 dana kiše, sunca, prašine i čemera, stigli smo u Vojvodinu, u ono što od tad zovem rezervnim zavičajem! Nismo imali ništa, ali imali smo sve jer smo bili zajedno. Dobro je da, opijeni srećom što se konačno možemo okupati i spavati

Đurđica Dragaš: I ja sam iz kolone

Mi, koji smo nepovratno izgubili deo života, mi koje je kolona „presekla“, uvek ćemo nositi njen žig. Naš život nikada neće moći da se nazove normalnim. Nedavno, na promociji moje zbirke pesama posvećene stradanju Srba u NDH, prišla mi je koleginica iz RTS-a. Predstavila se, rekla gde i šta radi, a onda me  pogledala u oči i onako, gotovo zaverenički dodala – i ja sam iz kolone. Tih par reči bilo je dovoljno da se prepoznamo i razumemo. I nije to prvi put. Za ovih 29 godina često sam, čuvši ih, do tada nepoznate ljude doživljavala kao svoje. Kao da nas je „pripadnost“ koloni činila prisnima i ujedinjenima. Taj surovi znak,

Veritas: Saopštenje povodom godišnjice stradanja Srba u agresiji hrvatske vojske na RSK u avgustu 1995. godine („Operacija Oluja“)

Četvrtog avgusta 1995. godine oružane snage Republike Hrvatske, uz odobrenje SAD-a i podršku NATO-a, u sadejstvu sa snagama Hrvatskog vijeća odbrane (HVO) i Armije BiH (A BiH), izvršile su agresiju na Srpsku autonomnu oblast Krajina (s. Dalmaciju, Liku, Kordun i Baniju),  u sastavu tadašnje Republike Srpska Krajina (RSK). Agresija je izvršena uprkos činjenicama da je ta oblast bila pod zaštitom UN-a, pod nazivom sektori “Jug” i “Sjever”, i da su predstavnici RSK dan prije u Ženevi i Beogradu prihvatili prijedlog međunarodne zajednice o mirnom rješenju sukoba. Protiv krajiških Srba (oko 230.000 žitelja sa oko 30.000 vojnika) angažovano je oko 200.000 vojnika, od kojih je direktno u operaciji učestvovalo 138.500 pripadnika

Program obeležavanja 28. godišnjice od stradanja srpskog naroda u „Oluji“

Povodom 28. godišnjice, najvećeg progona i stradanja Srba u Hrvatskoj, u operaciji hrvatske vojske tzv. “Oluja“, Udruženje porodica nestalih i poginulih „Suza“ organizuje konferenciju za novinare u petak, 4. avgusta, u 11 časova, u Pres centru Udruženja novinara Srbije (Kneza Mihaila 6/III). Tema konferencije: Nemamo pravo na zaborav – 28 godina od „Oluje“ Planirani učesnici: • Veljko Odalović, predsednik Komisije za nestala lica• Nataša Stanisavljević, komesar za izbeglice i migracije Republike Srbije• Dr. Milan Gulić, istoričar• Dragana Đukić, predsednica Udruženja porodica „Suza“• članovi porodica nestalih/poginulih lica u ,,Oluji“ Parastos poginulima služiće se na Dan sjećanja u subotu 5. avgusta u 11 časova, u Crkvi Svetog Marka u Beogradu. Pozivamo Vas, da nam

Odživljeni film: Zašto nisam plakala dok sam gledala „Oluju“

Odgledah „Oluju“. Čekala sam namerno da se malo slegne prašina, da prođe ona uobičajena euforija koja prati premijere ovakvih filmova. Čekala sam baš onako kako svake godine, na godišnjicu naše tragedije, čekam da prođu komemoracije, govori, parastosi, s jedne i slavlje i euforija s druge strane. Otišla sam u bioskop sama jer uvek mi je tako najlakše da se suočim s mukom i iskušenjem. A baš to sam očekivala od filma koji se bavi temom koja mi je obeležila život. Iako sam poslednjih dvadesetak dana pročitala i čula najrazličitije komentare (od osporavanja do divljenja) po glavi mi se „motala“ samo jedna rečenica Jove Maksića. Baš uoči premijere, Jovo, koji inače tumači

Biljana Kovačević: Olujni film Miloša Radunovića

Publika je bez reči pošla iz sale. Možda je ta tišina jedina istina o filmu ‒ da je Oluju nemoguće prikazati, ali da se to mora, da nas ova zemlja ‒ jednom ‒ ne bi progutala. Foto: Instagram Pribojavala sam se filma o Oluji. Kad sam pre nekoliko nedelja saznala da jedan reditelj ‒ od svih reditelja ‒ prvi put govori o ovom događaju, zapitala sam se zašto to radi: nas da podseti na ono sa čime živimo svaki dan i ne znamo da živimo, ili sve druge koji su u avgustu pre skoro dvadeset i osam godina igrali na plaži pikado i uspešnije tu pogađali metu nego što bi

U Hrvatskoj pretežno oblačno, mjestimično sa Olujom

Zamislite naciju koja slavi zločince! Ako možete, sada zamislite kako je ta nacija mezimče onih koji kažu kako se celo svoje postojanje bore protiv zločinaca. Možete li zamisliti državu u kojoj su ustaški i nacistički pozdravi nešto sasvim normalno, čak i poželjno. Zamislite čoveka koji kleči nad jamom sa svojom porodicom i plače, a ne zna da li više plače za decom ili za sobom. Ruke su mu žicom vezane na leđima, jer je onaj koji ih je vezao i njemu i njegovoj deci, očigledno veliki junak i u njima vidi ogromnu pretnju. Iznad tog čoveka stoji jedan u crnoj uniformi koji taj plač i plač dece prekida velikim maljem. Pored njega stoji

Objavljeni prvi kadrovi filma i serije „Oluja“, emotivne scene lede krv u žilama

Bez i jedne izgovorene reči, prve scene filma „Oluja“ uzdrmaće i najjače među nama. Film i serija „Oluja“, projekat koji obrađuje temu jednog od najvećih srpskih stradanja u novijoj istoriji, dobio je svoj prvi tizer video sačinjen od potresnih scena koje će nesumnjivo izazvati naboj emocija kod svakoga ko ga pogleda. Prvi kadrovi prožeti strahom, tugom, neizvesnošću i hrabrošću potvrđuju nameru reditelja i scenariste Miloša Radunovića da kroz ovaj film i seriju oda počast sudbinama „običnih“ ljudi koji su kroz istoriju najviše propatili, a zbog politike ostali zanemareni. Da je Radunović napravio dobar izbor kada je kasting glavnih uloga u pitanju, jasno je već iz ovog prvog najavnog videa. Glumci

Konzulat Republike Srbije: Zaboravljeni pogrom nad srpskim narodom u Hrvatskoj

Za nekoliko dana neravnopravne borbe slomljen je otpor Srpske vojske Krajine jer je protiv krajiških Srba (oko 230.000 žitelja sa oko 30.000 vojnika), angažovano oko 200.000 vojnika, od kojih je direktno u operaciji učestvovalo 138.500 pripadnika Hrvatske vojske, MUP-a i Hrvatskog veća odbrane. Narod zapadne Krajine, njih više od 220.000, u kolonama na traktorima i drugim poljoprivrednim vozilima, izložen čestim napadima hrvatskih snaga kreće u povlačenje na istok, u pravcu Republike Srpske (BiH) i Srbije. Područje zahvaćeno hrvatskom ofanzivom napustilo je gotovo cjelokupno srpsko stanovništvo, navode u Konzulatu Republike Srbije. Postavlja se pitanje, zašto ovako veliko stradanje jednog pravoslavnog naroda ostaje nemo pred svedocima istorije? Zašto danas poslije masovnog egzodusa

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.