arrow up

Pogledajte: “Krst nad jamom” dokumentarni film

Film u kome ne može da se uživa, ali čija priča može da se prenosi sa kolena na koleno, „Krst nad jamom“ govori nam upravo o nasušnosti nezaborava. Dugometražni dokumentarni film “Krst nad jamom” snimljen je u produkciji udruženja građana “Jadovno 1941.” iz Banjaluke. Bez ijedne nasilne scene ili fotografije, ovaj dokumentarac o stradanju srpskog naroda sa područja Nezavisne Države Hrvatske tokom Drugog svetskog rata, pun je emocija. „Ovaj film je drugačiji od onih slične tematike. 95% materijala snimljeno je na terenu, na mestu stradanja. Tragali smo za mestom zločina i od 32 registrovane jame, pronašli smo njih 11, kao i dve masovne grobnice. Jedna, najveća od njih je na

Ković: Posjećivati Srbe u Hrvatskoj, srpske svetinje i stratišta

Istoričar Miloš Ković rekao je da je srpski narod najstrašnije stradao u Hrvatskoj i da je za preostale Srbe veoma važno da njih i tamošnje svetinje posjećuju sunarodnici iz Srbije i Republike Srpske. – Da biste razumeli prošlost morate da dođete na lice mesta da vidite sopstvenim očima. Mi se i dalje nalazimo pred velikim zadatkom tumačenja, razumevanja genocida koji je na tim teritorijama pogodio srpski narod od 1941. do 1945. godine – objasnio je Ković, koji je tokom ljeta obišao mnoga mjesta u Hrvatskoj. Ković je rekao Srni da je dugo odbijao misao da bi trebalo da dođe u krajeve iz kojih su Srbi protjerani jer čovjek po prirodi

JA SAM TI, DIJETE, ЖIVI SPOMENIK STRADANJA I PRKOSA: Draginja Balać, rođena u selu Jasenovac, preživela je logor

Idite do kraja puta koji vodi do logora i spomenika. Poslednja kuća je baka Dragina. Potražite je. Saslušajte je. Ima mnogo da kaže. Piše: Srđan Mišljenović Ovako nas je mati Marija, igumanija manastira Jasenovac, uputila prema kući bake Draginje Balać (92) rođene Kukić, jednog od poslednjih živih svedoka ustaške fabrike smrti, pre 80 godina devojčice odvedene u zloglasni logor koja je preživela i upamtila sve njegove strahote. Ali, ona je istovremeno i žena rođena u mestu Jasenovac, odrastala u njemu, sprovedena u logor petstotinak metara od rodne kuće, preživela svu njegovu surovost i posle rata vratila se da u Jasenovcu živi. Krenuli smo prema njenoj kući, jasenovačkim sokakom koji je

Zavjera hrvatskih komunista protiv Srba u Lici

Srpski narod u Lici, doživio je veliku tragediju za vrijeme krvavih pohoda ustaških bandi utoku rata. Možda bi ta tragedija bila umanjena da se hrvatski komunisti nisu umješali u srpske redove i u srpski pokret otpora protiv Nezavisne Države Hrvatske. Hrvatski komunisti su činili sve da se taj pokret razbije i da se Srbi razjedine. Kako je moglo to da se dogodi? Kako to da je lička tragedija postala još veća i to u vrijeme kad su srpski krajevi bili oslobođeni od ustaša? O tome postoje mnogi dokumenti koji sve objašnjavaju i oni će ovdje biti obnarodovani. Ako je poslijeratna hrvatska istorijografija skrivala ustaške zločine, na drugoj strani se potrudila

Hronika temeljno pripremanog zločina

Jasenovac je mesto koje je postalo sinonim nacionalne traume. Ali bez sećanja i na žrtve na ostalim stratištima, buduće generacije neće moći da sagledaju tragediju i razmere zločina nad Srbima u NDH Piše: Marko Lakić Jasenovac je najstrašnija srpska reč. To je bila fabrika smrti na balkanski način. Brutalna i primitivna. Potpuna suprotnost nemačkoj industriji smrti koja je bila pedantna, administrativna i hladna. Jasenovac je bio sušta suprotnost. Tamo je sve bilo lično. Zločine su vršili pojedinci. Oni su žrtve gledali u oči. Takmičenja u klanju, maljevi, budaci, bajoneti… Zbog toga je to mesto postalo sinonim nacionalne traume. Ali, baveći se Jasenovcem i odbranom obima tragedije na tom mestu, koju

Đurđica Dragaš: Ne pitajte koliko nas ima

Naša je krv na klasju što zri u kasno leto, na kućnim pragovima gde nas nađoše zveri.Naš pepeo samuje na zgarištima. Pitate koliko nas ima…Ima nas više nego vas!!! Sa nama spavaju nerođena deca i presahle majčine grudi. Iza nas ostaše pusta sela, izgubljena stada i neuzorane njive.Iz naših kostiju raste trava po kojoj gazite.Iz naših očiju pobeže nebo pod kojim hodate. Naša je krv na klasju što zri u kasno leto, na kućnim pragovima gde nas nađoše zveri.Naš pepeo samuje na zgarištima. U svakom smo drvetu, listu, cvetu, vetru što vam miluje lice.U svakoj smo kapi mirisne kiše, u pahulji što se ledi na prozoru. Naša duša je u

Zlatko Vajler

Pobegao iz Jasenovca pa pravo u šumu

Zlatko Vajler je sa nepunih šesnaest godina predstavljao Kraljevinu Jugoslaviju na Svetskom prvenstvu u stonom tenisu koje se 1931. godine održavalo u Budimpešti, a nekoliko godina kasnije je postao i državni prvak. Pored toga, bio je Jevrejin. 21. juna 1941. počeo je njegov lični pakao, a tako i naša priča. (Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 6. septembra 2017. godine.) Zlatko Vajler se rodio u Sušaku 1914. godine, a sa nepunih šesnaest predstavljao je našu zemlju na Svetskom prvenstvu u stonom tenisu održanom u susednoj nam Mađarskoj. Bio je takođe i prvak Kraljevine Jugoslavije u ovom sportu, a bavio se i gimnastikom. Zlatko

Đurđica Dragaš: NEIZBROJANI

Mnogo nas je… mnogo više nego vas!! Pitate koliko nas ima,tražite nam imena…. Mi smo neizbrojani, bezimeni.Sa nama spavaju nerođena deca i presahle majčine grudi.Iza nas ostaše pusta sela,izgubljena stada i neuzorane njive.Iz naših kostiju raste trava po kojoj gazite.Iz naših očiju pobeže nebo pod kojim hodate. Naša je krv na klasju što zri u kasno leto, na kućnim pragovima gde nas nađoše zveri.Naš pepeo samuje na zgarištima. U svakom smo drvetu, listu, cvetu,u proleću što nas probuditi neće.U svakoj pahulji što se ledi na prozoru. Naša duša je u kamenu što ga bacate na nas,u svakoj gruboj reči,u zaboravu kojim nas ubijate ponovo. Al’ mi vas pratimo, nevidljivi, lagani,

Pomen žrtvama svirepog zločina u selu Čavaš

U selu Čavaš u Popovom polju služen je parastos za 101 žrtvu ustaškog zločina iz 1941. godine, kada su žene, starci i djeca na svirep način ubijeni i bačeni u jamu. Riječ je o jednom od najvećih stratišta srpskog naroda u ovom dijelu Hercegovine. Pomenu je prisustvovao veliki broj zvaničnika, potomaka i mještana, koji su poručili da se taj zločin nikada ne smije zaboraviti. – Tu je ubijen naš 101 mještanin, od čega čak 60 odsto djece mlađe od 15 godina. Ti zlotvori su bacili bebu od devet mjeseci u vazduh i dočekali je na bajonet. Ovo je jako bitno, i gledamo da u što većem broju dolazimo i da

Dušan Lj. Kašić: Srpska crkva u tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

Prema podacima s kojima je Sveti sinod raspolagao 1943, približan broj do tada pobijenih Srba u NDH iznosio je oko 700.000. Manhatan uzima da je poginulo 850.000 ljudi, žena i dece Autori: Zoran Čvorović, Vladimir Dimitrijević Umesto uvoda Pred čitaocima se nalazi tekst uglednog srpskog crkvenog istoričara, pokojnog prote Dušana Kašića, koji je, na osnovu crkvene dokumentacije i vrednih istoriografskih poduhvata, napravio sintezu o stradanju SPC i naroda u ustaškoj NDH. Ovaj sintetički tekst je izvrsna brana savremenom revizionizmu, koji se, pod izgovorom „naučne objektivnosti“, podmeće srpskom narodu, a koji zagovaraju (O, tempora! O, mores!) čak i pojedinci u samoj SPC. Oni novim istraživanjima pristupaju kao da je u pitanju

Malo ko zna da je Jadovno preteča Jasenovca

Prvi logoraši Jasenovca, doveženi iz Gospića preko Jastrebarskog u marvenim vagonima 21. avgusta 1941, bili su preživjeli logoraši kompleksa logora Gospić – Jadovno – Pag. Oni koje hrvatske ustaše nisu stigle pobiti zbog italijanske reokupacije. Bili su prvi logoraši logora I i II, Krapje i Bročice. Velika većina njih je pobijena već do polovine decembra. Donosimo dio zapisa dr Đure Zatezala. Zatočeni u kaznionici Okružnog suda su osjetili znatnu uznemirenost i užurbanost ustaša i kaznioničkih stražara, ali nisu znali šta se dešava van zatvorskih zidova. U zoru 18. avgusta, njih 1.100 su počeli da svrstavaju u već uobičajene kolone i vezuju žicom i uzdužnim lancem. Sve do jedan sat poslije

crkva.jpg

Tragedija sela Tribanj-Šibuljine

Ovdje već pominjani, starina Pavle Babac, koji je proučavao podvelebitsku tragediju, donio je vrlo potresnih stranica u vezi uništenja njegovih mještana iz područja Tribanj-Šibuljine. Pokojni Babac sabrao je ta svjedočenja u knjižici »Velebitsko Podgorje, 1941-1945«, Beograd 1965. Ovdje ćemo se koristiti dijelovima njegovog teksta da bismo šire čitaoce obavijestili o nesreći koja se survala na živote siromašnih stanovnika ovog sela odvedenih i pogubljenih uglavnom na Slani. Poznavao sam čika Pavla kao čovjeka odgovorna za svaku riječ, a ovdje, u ovoj knjižici susrećem se kako bdije nad svakom svojom rečenicom sa sto provjera. Zato ga i uzimam kao da je svjedok koji je i sam proživio put u kamenu pustinju Slane.

Sandra Blagić: Napokon znam gdje počivate

Kroz Travnik, Nijemci su prošli 14. aprila 1941. godine, a ubrzo zatim vlast uspostavljaju ustaše i zavode teror. Nastade istrebljenje Srba, Jevreja i Roma. Sistem Genocida je bio ozakonjen, te su određene Smrike kod Pucareva ( današnjeg Novog Travnika ) za glavno ustaško gubilište. A kada nije bilo mjesta u Smrikama onda su logoraši, odvedeni u Gospić, Jadovno, Pag i druge logore, tadašnje NDH.Ustaše tako započinju ubistva, kako u Travniku tako i u okolnim selima, Turbe, Goleš, Bijelo Buće, Korićani, Komar, Vakuf, Dolac, Karaula, Dubravice, Vitovlje.Prvo odvode, uglednije Srbe i Jevreje, doktore, sveštenike, advokate, činovnike. Najozloglašeniji od svih ustaša bio je Viktor Gutić koji je i u Sanskom Mostu izvodio

Nalog Ravnateljstva ustaškog redarstva NDH u Zagrebu velikim župama za hapšenje i otpremanje Srba, Jevreja i komunista u koncentracioni logor Gospić

RAVNATELjSTVO USTAŠKOG REDARSTVA NEZAVISNE DRЖAVE HRVATSKE U ZAGREBU Broj: tajni: 1/1941.                             Zagreb, dana 23. srpnja 1941. Predmet: Pritvaranje i otpremanje u zbiralište, Srba i Жidova – komunista – okružnica. Osobno! ЖUPAMA 1 – 22.[1] USTAŠKOM POVJERENIŠTVU ZA BOSNU I HERCEGOVINU – SARAJEVO – G. FRANCETIĆ[2] Poziva se naslov, da odmah izda shodnu odredbu područnome Redarstvenom ravnateljstvu, Ravnateljstvu ustaškog redarstva u koliko su već takva osnovana u sjedištima Жupa, Predstojništvima redarstva i kotarskim oblastima u mjestima gdje nema Redarstva, da se najnužnije izvrši pritvaranje svih Жidova i Srba – pravoslavaca, koji su bili poznati već kao komunisti, bilo pak da su i malo sumljivi, da su skloni tome pokretu. Iste mjere

Kalendar genocida: 02. avgust 1941. – Krvavi Ilindan za Srbe širom NDH

Krvavi Ilindan 1941. za Srbe širom NDH Šušnjar kod Sanskog Mosta. Na Ilindan 1941. godine ustaše i lokalni muslimani su na Šušnjaru kod Sanskog Mosta ubile oko 5.500 Srba i 50 Jevreja. Izvor: TREĆI OKRUGLI STO „ŠUŠNJAR 1941.“ Vrhpolje, srez Ključ. Na željezničkom mostu u Vrhpolju, 02. avgusta 1941. godine, pobijeno je 50 Srba iz sela Pištanica. Izvor: Strahinja Kurdulija, Atlas ustaškog genocida nad Srbima 1941-1945, Privredne vesti “Europublic” D.O.O., Istorijski institut SANU, Beograd 1993., str. 32. Selo Kljevci, srez Sanski Most. Nakon pokolja Srba iz sela Kljevci 28. jula 1941. godine, nekoliko dana kasnije uslijedio je novi, ovog puta veći pokolj srpskog stanovništva ovog sela. Ustaše su na Ilindan 02.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.