
Dajana Petrović: U HRISTA OBUČENI
U HRISTA OBUČENI Četiri sam napunio leta. Lep sam život proživeo… Nisam preživeo. Evo me Hriste, pristigoh! Iz materine utrobe Svete Izvadiše naživo Živo joj drugo dete, Pa ih tako rasporene ostaviše… Tri sam dana Suzama pomazivao njeno raskomadano telo I brata sam krstio Pa sam nas zajedno Na njenoj dojci Ljubeći joj ruke i lice Milujući ruke i krilo Opojao. Opojao sam I osmeh njenog iskopanog oka, I njene suze Poslednjim komadićem mirišljavog Hleba iz očenaša Kojim me je podizala… A otac moj Lavrnja Spaso iz Suvaje Ličke, Odran, Poseljenih rana u bezdanku bačen I sada sa službom Na dnu Šaranove jame Proskomidiše … A kada on ruke Caru













