arrow up

Protest zbog napada na Srpsku pravoslavnu crkvu i Eparhiju Raško-prizrensku

Javnost u Srbiji zgrožena je povodom beskrupuloznih napada srpskih vlasti i Srpske liste, političke stranke sa Kosova i Metohije, na političke neistomišljenike. Medijski progon Srpske pravoslavne crkve, njenog arhijereja g. Teodosija i Eparhije Raško-prizrenske pokrenut je samo zbog njihovog protivljenja ideji podele Kosova između Srbije i buduće Velike Albanije. Srpske vlasti i Srpska lista, sada je to jasno, jer maske su pale, zagovaraju podelu Kosova i predaju cele Metohije Velikoj Albaniji. Srpska lista je, kako je poznato, organizacija pod punom kontrolom partije na vlasti u Republici Srbiji, Srpske napredne stranke. Napadi na Episkopa Raško-prizrenskog Teodosija i Crkvu počeli su posle sastanka rukovodstva Srpske liste sa predsednikom republike Aleksandrom Vučićem i

Obilježavanje 77 godina od stradanja 5.500 Srba na Šušnjaru (FOTO)

Parastosom na groblju Šušnjar u Sanskom Mostu, počelo je obilježeno 77 godina od ubistva 5.500 Srba, Jevreja i Roma u Sanskom Mostu na Ilindan 2. avgusta 1941. godine. Na sanskom Šušnjaru, na Ilindan, prije 77 godina ustaše su pod okriljem zločinačke Nezavisne države Hrvatske, na zvjerski način ubile brojne srpske i jevrejske porodice. U crkvi svetih apostola Petra i Pavla u Sanskom Mostu služena je liturgija, nakon čega je na sanskom Spomen groblju „Šušnjar“ služen parastos. Preživjeli, potomci žrtava i brojne delegacije položile su vijence. Poručeno je – nevine žrtve, stradale od ustaške ruke, nikada ne smiju biti zaboravljene, a Spomen groblje „Šušnjar“ trebalo bi da dobije status i nivo,

crkva.jpg

Danas, nakon 77 godina, sjeća li se iko poklanih Srba iz mjesta Tribanj Šibuljina?

Ovih dana, oko praznika Svetog Ilije, navršava se sedamdeset i sedam godina od pokolja Srba dalmatinskog mjesta Tribanj Šibuljina. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 02. avgusta. 2017. godine. Njihovog stradanja se danas malo ko sjeća i pominje. U samom selu danas gotovo da i nema Srba. Ono što ustaše nisu pobili u Drugom ratu, raselilo se u međuratnom periodu a dio stanovništva iselio se tokom proteklog rata. Početkom juna 2010. godine, kada sam prvi put došao u Šibuljinu, našao sam trojicu rođaka i potomaka žrtava. Pozvao sam ih da dođu na Jadovno, na parastos i komemoraciju žrtvama. Rekoše mi da ne smiju

radonja-zlocin-kordun.jpg

Ko se danas sjeća pobijenih Srba iz Cetingrada?

Prvo su istrgli iz naručja dijete učiteljice Mandić, staro 2 godine. Ustaša mu je prerezao pred majkom i nama prisutnima nožem vrat i leš mu bacio u jamu. Odmah iza toga ostale ustaše su se bacile kao bijesne zvijeri na drugu djecu, te njihove majke i bake, zatim na nas muškarce. Mile Mišković iz sela Radovica kod Cetingrada, Slunj, svjedoči: “… Godine 1941. imao sam 40 godina života. Moje selo Radovica nalazi se u blizini Cetingrada. Imalo je 200 srpskih i 150 hrvatkih domaćinstava. Odmah poslije propasti Jugoslavije i proglašenja Nezavisne Države Hrvatske pojavile su se ustaše koje je predvodio župnik Pero Medvjed. Već na sam Đurđevdan, 6. maja 1941.

Nikola Жivković: Nemci neće nikada promeniti svoj stav prema Srbima

Gost emisije „Kontrapunkt“ na Radio Beograd 2, bio je Nikola Жivković, novinar, prevodilac i publicista koji je svoj radni vek proveo u Berlinu. Povod za razgovor je šesti tom Жivkovećivih „Zapisa iz Berlina“, koji uskoro treba da se pojavi iz štampe. Nikola Жivković je i autor knjige „Kosovo, dnevnik 1999/2000“, koju čine dokumentaristički zapisi o tragičnim dešavanjima na Kosovu i Metohiji u prvim mesecima po dolasku snaga Kfora, a između ostalog na srpski jezik je preveo knjigu „Specijalni zadatak Balkan“, glavnog Hitlerovog diplomate za Balkan Hermana Nojbahera. Жivković je rođen je u žumberačkom selu Dragoševci, u današnjoj Hrvatskoj. Preko dve godine – od jeseni 1969. do leta 1972. godine –

Do sada su ćirilica i latinica bile podjednako zastupljene u natpisima / Foto P. Milošević

Ili ćirilica ili kazna milion dinara

Novi zakon predviđa da ćirilično pismo ima apsolutnu prednost nad latiničnim. Ovo pismo moraće da koriste državni organi, mediji, firme, obrazovne i naučne institucije Vlada Srbije formiraće savet za srpski jezik čiji će posao biti da brine o poštovanju službene i javne upotrebe srpskog jezika i ćiriličkog pisma. Savet će imati devet članova koji će se, paralelno sa Odborom za standardizaciju srpskog jezika, starati o normiranju, negovanju, unapređivanju i zaštiti službenog jezika i matičnog pisma. Ovo je deo novina koje je, kako „Novosti“ saznaju, Ministarstvo kulture predložilo Vladi Srbije, a koje bi trebalo da se primene izmenom i dopunom Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisama. Nedavno je i ministar

SRBSKO SABRANJE BAŠTIONIK: Pomozimo bratskom grčkom narodu stradalom u požaru

Obavještavamo Vas da Srbsko sabranje Baštionik organizuje dobrotvornu akciju prikupljanja pomoći za bratski grčki narod postradao u velikom požaru. Pomoć će preko računa Grčke Pravoslavne Arhiepiskopije atinske biti upotrijebljena za ishranu, liječenje u požaru stradalog naroda, obnovu i izgradnju kuća i druge potrebe u cilju što hitnije normalizacije života. Molimo vas da u okviru vaših mogućosti podržite ovu akciju, da pokažemo da su Srbi narod koji ne zaboravlja svoje prijatelje. Pravoslavni grčki narod nam je uvijek pružao bratsku ruku i pomagao u nevoljama, od prvog svjetskog pa do poslednjeg, Otadžbinskog rata. Pomozimo i mi njima, sada kada je zastava Grčke na pola koplja, makar simbolično. Pomoć možete realizovati gotovinskim prilogom

Amerika traži da se otkrije tajna Dražine smrti: Brnabićki uručili pismo u Kongresu

U duhu prijateljstva između SAD i Republike Srbije, najlepše vam upućujem zahtev da obelodanite materijal koji se odnosi na suđenje i ubistvo Draže Mihailovića – piše u pismu iz Vašingtona. Koopredsedavajući srpskog Kokusa u američkom Kongresu, kongresmen Ted Po iz Teksasa uručio je u sredu 25. jula pismo premijerki Srbije Ani Brnabić. U pismu Po traži da se objave dokumenta vezana za suđenje i pogubljenje vođi JVuO i četničkog pokreta Dragoljubu Draži Mihailoviću. Draga premijerko, Жelim da vam iskreno zahvalim na vašoj poseti Vašingtonu. U duhu prijateljstva između SAD i Republike Srbije, najlepše vam upućujem zahtev da obelodanite materijal koji se odnosi na suđenje i ubistvo Draže Mihailovića. General Mihailović

glinska-crkva-foto.jpg

GLINA – O ustaškom logoru Jadovno u Hrvatskom domu na temeljima Glinske crkve

English U organizaciji Srpskog kulturnog društva Prosvjeta i Vijeća srpske nacionalne manjine grada Gline, promovisana je 19. juna 2010. knjiga istoričara Đure Zatezala „Jadovno, kompleks ustaških logora 1941.“ i „Jadovno, zbornik dokumenata“, čiji je izdavač Muzej žrtava genocida iz Kragujevca. O knjizi, su govorili predsjednica  Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske Vesna Čulinović – Konstantinović, sociolog Svetozar Livada i sam autor. Zatezalo, koji je 30 godina bio direktor istorijskog arhiva u Karlovcu, godine 1965. dobio je zadatak od Instituta za istoriju radničkog pokreta, kome je tada na čelu bio Franjo Tuđman, da istraži koliko je bilo žrtava u ustaškom logoru Jadovno. On je na tome radio do početka 1992. godine,

U Beogradu služen parastos stradalim livanjskim Srbima

U beogradskoj crkvi Svetog Marka, u subotu 28. jula, služen je parastos livanjskim Srbima stradalim leta 1941. godine od strane ustaškog režima NDH. Ove godine se navršava 77 godina od ovog velikog stradanja našeg naroda. Preko 1600 žena, dece, staraca i muškaraca ubijeno je na brojnim stratištima u okolini Livna. Zločinci su ih u smrt oterali na najstrašnije načine: maljem i nožem, a brojni su i živi bačeni u kraške jame kojih su pune Dinara i okolne planine. Parastos u Beogradu je, kao i svake godine, služio otac Mirko Jamedžija, nekadašnji paroh lijevanjski, a prisustvovalo je 60-ak potomaka, rođaka i sunarodnika žrtava. Udruženje Ognjena Marija Livanjska se zahvaljuje svima koji

Molitveno sećanje na Livanjske mučenike

Molitveno sećanje na nevine žrtve livanjskih Srba surovo pobijenih, ustaškom rukom, 1941. godine održaće se i ove godine.  Pomolićemo se za duše žena i dece koji su tada živi bacani u jame Dinare, Golije, Staretine, Tušnice, Kamešnice…, muškaraca pobijenih kod sela Prolog, pobijene nejači u čelebićkoj školi, na livadi Trnovac, na području Kupresa…., njih preko 1600, od tek rođenih do u starosti onemoćalih. Tih dana, oko Ognjene Marije, nestale su zauvek cele srpske porodice, a u nekim selima od toga dana sve do danas više nema ni jednog Srbina. Pedeset godina nakon ovog zločina potmci su dostojno, u Spomen kapeli u Livnu, sahranili mošti stradalnika izvađene iz većine jama. Nažalost,

aleksandar-necak-konferencija.jpg

Aleksandar Saša Nećak: Podneo sam ostavku zbog stavova Veljka Đurića Mišine

Uveren sam da svako ima pravo da se opredeli i usvoji, u skladu sa svojim moralnim vrednostima i dostignutim stepenom društvene svesti, bilo koju ideološku i političku opciju. Takođe smatram da svako tu svoju opredeljenost mora da uskladi sa javnom funkcijom koju u ime društava obavlja, pa tako i direktor Muzeja žrtava genocida dr Veljko Đurić Mišina. Kao antifašista, kao građanin Srbije i kao član Upravnog odbora Muzeja žrtava genocida obavezan sam da se u skladu sa mojim mogućnostima i sposobnostima, svim legalnim i legitimnim sredstvima suprotstavim prekrajanju istorijskih činjenica. Negiranje učešća i bilo kakve odgovornosti Milana Nedića u stradanju Jevreja tokom Holokausta u okupiranoj Srbiji je neprihvatljivo iskrivljavanje istorijskih

IZJAVA ZA JAVNOST PREDSJEDNIKA SRPSKOG NACIONALNOG SAVJETA CRNE GORE

IZJAVA ZA JAVNOST PREDSJEDNIKA SRPSKOG NACIONALNOG SAVJETA CRNE GORE Reagujući na izjavu Njegove svetosti patrijarha srpskog gospodina Irineja, predstavnici državnih institucija Crne Gore nijesu ni pokušali da demantuju navode Njegove svetosti o njihovom odnosu prema srpskom narodu i Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori. A kako bi i mogli kada su sve državne institucije u Crnoj Gori za Srbe zatvorene, kada su srpskom narodu pretpostavili sve manjinske zajednice, bez obzira da li ih ima jedan, pet ili sedam posto i tako im omogućili da imaju daleko veći i društveni i politički uticaj. Kada su preimenovali većinski srpski jezik, kada su ćirilično pismo u potpunosti zapostavili i eliminisali iz službene upotrebe,

Sandra Blagić: Zašto Krajišnici neće organizovano u Prebilovce?

U Prebilovce ne idemo! Zašto? Kakav smo mi to narod postali kada nam je teško izdvojiti 20 konvertibilnih maraka, za put na tako sveto mjesto? Nije ni ponedeljak kao radni dan u pitanju. Jedan jedini autobus, ej?! Očigledno je da smo postali nezainteresovani za sve, pa i za najstradalnije selo iz Drugog svjetskog rata. Ako mi Krajišnici ne možemo dati podršku svojim Hercegovcima pa ko li će onda?! Državu nije briga, ali zato nas treba biti. Sram nas bilo!!! Vezane vijesti: Prebilovčani su ljudi sa najvećim srcem | Jadovno 1941.

27.07.2013 - Sadilovačka crkva, Kordun

Od Sadilovačke crkve do bezdane Delić jame

Mi Jadovničani, u subotu 27. jula 2013, bili smo sa našom braćom, potomcima Sadilovačkih Novomučenika. Služen je parastos u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, u Sadilovcu na Kordunu, koju su 2009 obnovili braća Gvozdenovići iz Novog Sada, potomci žrtava. Jedan od njih, Dragan, svjedočio je u crkvi o zločinu koji se tu dogodio. Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 29. jula. 2013. godine. Parastos je služio Otac Goran Slavnić, paroh plaščanski uz sasluženje Oca Nikole Malobabića, paroha koreničkog. Dana 31.07.1942. godine ustaški zlikovci su u ovoj crkvi pobili i zapalili 463 muškarca, žena i dece (od kojih 149 mlađih od 15 godina) iz Sadilovca,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.