arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Dodik: Treba snimati još filmova o monstruoznim zločinima u Jasenovcu (VIDEO)

Srpski član i predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik rekao je da je film „Dara iz Jasenovca“ na autentičan način prikazao događaje, te naglasio da treba snimati još filmova o Jasenovcu, jer zločin, monstruoznost, načini i masovnost ubijanja Srba apsolutno ne mogu da budu obuhvaćeni samo u jednom filmskom prikazu. Dodik je izjavio da je Jasenovac najtragičnije mjesto u istoriji srpskog naroda, koje je skrajnuto, skrivano, zahvaljujući ne samo srpskim protivnicima, nego, nažalost, i nekim Srbima. On je naglasio da istina o Jasenovcu nije ispričana, ona je ostala spekulativna, jer oni koji su činili zločine nad Srbima u Jasenovcu to minimiziraju i prikazuju da nije tako monstruozno kao što jeste. Dodik

Borba protiv zaborava: Krvavi pir ustaše fra Filipovića

Pošto su mu izveli devojčicu Radojku Glamočanin, Filipivić je dete zaklao pred razredom, tražeći od ustaša da slede njegov primer. Moj cilj je da ukazujem na zaborav, bar perom da istinu i činjenice otrgnem od zaborava. Jedino što je preostalo da borbu vodimo protiv zaborava i prašinu skidamo sa istine i činjenica, bar ovako individualno. Piše: Đorđe Bojanić, istoričar Činjenica je da loš odnos imamo prema sopstvenoj istoriji… a uvek nam je bila preča ta „nametnuta istorija“. Verovatno, a nije ni čudo (kada znamo u kom vremenu smo živeli) pa zato deo nas ne zna da je u školskom dvorištu škole ,,Đura Jakšić“ u Šargovcu (u blizini Banjaluke) 1942. god

Mira Furlan: Pismo sugrađanima iz 1991.

Glumica Mira Furlan preminula je 20 januara u 65. godini. Rođena je i živjela u Zagrebu do 1991. Nakon što je dobila otkaz u Hrvatskom narodnom pozorištu, oduzet joj je i stan koji je naslijedila od bake, a dnevno je dobijala oko 50 prijetnji smrću. Te, sada već davne 1991. godine, Mira se odselila u Ameriku gde je otpočela potpuno novi život. Te godine napisala je pismo sugrađanima u Zagrebu. Pismo sugrađanima „Ovim putem želim zahvaliti svojim sugrađanima koji su se bezrezrevno pridružili ovoj maloj, usputnoj i, po svemu sudeći, ne naročito značajnoj hajci na mene. Iako usputna, ona će ipak promijeniti i označiti cijeli moj život. Što je, naravno,

Dr Slobodan Prodić: RETROFUTURIZAM HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE (knjiga)

Predstavljajući nam istorijat tzv. Hrvatske pravoslavne crkve, dr Slobodan Prodić u ovoj knjizi jasno ukazuje ne na pojavu nego na proces koji je, sasvim umesno i precizno, definisao kao retrofuturizam. Razmera i strahote genocida koji su hrvatske ustaše od 1941. do 1945. godine izvršili prvenstveno i najviše nad Srbima, ali i nad Romima i Jevrejima, na prostoru naci-fašističke, genocidne tvorevine – nemačko-italijanskog kondominijuma pod nazivom „Nezavisna država Hrvatska“ – nekako su u stranu gurnuli jednu ustašku tvorevinu – tzv. Hrvatsku pravoslavnu crkvu, koja je osnovana 5. februara 1942. godine „zakonskom odredbom“ Anta Pavelića. Šira javnost gotovo da ništa nije znala o tzv. Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi sve do pojave knjige dr

Zagreb Foto: Tanjug

Ja sam to što jesam, ali najbolje da o tome ne govorimo

Ako je u 90-ima goli strah bila ključna kategorija za Srbe u Hrvatskoj, onda se iz tog straha i pozicije „prešućenog identiteta“ u toku tri decenije izrodila odrednica koja je kobna za svaki osjećaj nacionalne i vjerske pripadnosti, a to je utapanje u većini ili – asimilacija. Za istinski prelazak iz jedne religije u drugu, ili pak za napuštanje svake religioznosti, potrebna su dva ključna preduvjeta: uvjerenje i sloboda. Što se događa pak ako je motiv za prelazak iz jedne vjeroispovijesti u drugu – strah, konformizam ili linija manjeg otpora, naročito u društvima gdje postoji visoka stopa nacionalne ili vjerske netrpeljivosti, kao i niski prag tolerancije prema drugima i drugačijima?

Godišnjica evakuacije Srba iz 26 sela požeške kotline

Tačno u podne, 29. oktobra 1991. godine, pripadnici požeške civilne zaštite i policije počeli su sprovoditi Naredbu o evakuaciji svih mještana iz 26 sela, sa isključivo ili pretežno srpskim stanovništvom, smještenih u Požeškoj kotlini, podno Papuka i Psunja, koju je dan ranije donio Krizni štab opštine Slavonska Požega. U pisanoj Naredbi, koja je dan ranije izvješena na javnim mjestima, konstatuje se da “u posljednje vrijeme četničke terorističke snage i jedinice JA sve više ugrožavaju svojm borbenim djelovanjem civilno stanovništvo u zapadnom dijelu opštine Slavonska Požega” i da se evakuacija sprovodi “u cilju zaštite njihovih života i omogućavanja uspiješnije odbrane odbrambenih položaja naših (hrvatskih) snaga na tom području”. Evakuacijom, koju je

Rade R. Lalović: SRPSKA POEZIJA STRADANjA I PATNjE

SRPSKA POEZIJA STRADANjA I PATNjE Zbornik radova Rade R. Lalović Darinka Ivanišević, Divna Vasić, Nataša Lalović, Vedrana Mijović – Pantelić, Božo Tepavčević, Duško Krsmanović, Darka Deretić, Sandra Pekić, Suzana R. Bunčić, Tanja D. Ančić, Milana Stupić, Vladimir Pantović, Momčilo Golijanin, Luka Cicmil Centar za kulturu i informisanje Foča SPKD „Prosvjeta” Foča 2018. PRIJE SVEGA Kada se 2017. godine, kao odgovor na potrebu školskog proučavanja književnih tekstova u funkciji njegovanja kulture sjećanja na nevino postradale srpske žrtve tokom dvadesetog vijeka, a posebno u NDH za vrijeme Drugog svjetskog rata, pojavio zbornik pjesama, odnosno poetska rukovet pod naslovom Pred sjenima srpskih mučenika otvorio se još jedan praktičan problem, a to je činjenica

Ovo je istina o narodnom heroju Milanu Tepiću

– Jedanput ljudi daju riječ, ona ostaje ili se pogazi. Ja sam dao riječ da ću da branim ovu zemlju ako joj bude teško – jedna je od najcitiranijih rečenica u srpskom jeziku kad god neko želi ponešto da kaže o herojstvu. Izrekao ju je major JNA Milan Tepić iz potkozarskog sela Komlenca. S obzirom na istorijski kratku distancu u odnosu na rat u kome je i Tepić herojski poginuo, vodile su se rasprave o njegovom podvigu, ali zvaničnih dilema nije bilo – on je poslednji odlikovani heroj Jugoslovenske narodne armije i prvi heroj Republike Srpske. Dana 29. septembra 1991, u 34. godini života, u Bjelovaru u Hrvatskoj, poginuo je

Nikola Lunić: Nestajanje Srba u Hrvatskoj

U razdoblju od 1880. do 2011. godine u granicama današnje Republike Hrvatske Hrvati su izrazito većinsko stanovništvo, dok su Srbi sa značajnim udjelom neprestano druga po brojnosti nacionalna zajednica. Piše: Nikola Lunić U postocima broj Hrvata se kretao od 68,39% 1900. godine (kada ih je u postotnom broju bilo najmanje) do 90,42% 2011. godine (kada ih je u postotnom broju bilo najviše). Broj Srba se kretao od 22,21% 1921. godine (kada ih je u postotnom broju bilo najviše) do 4,36% 2011. godine (kada ih je u postotnom, ali i u apsolutnom broju bilo najmanje). U tu 131 godinu bilo je 14 popisa stanovništva u pet državno pravnih sistema: Austro-Ugarska, Italija,

Sandra Blagić: Ponavljanje mračne istorije

Te, ne tako davne, 1995. godine, desio se još jedan egzodus, pogrom Srba. Sjećam se kolone ljudi, žena, djece, staraca na traktorima, konjskim kolima, automobilima. Nepregledna kolona, izmorenih, namučenih, gladnih. I ja sam to iskusila ’92 godine, kada se naš autobus zaputio ka Srbiji. Tako i te ’95 godine Kpajišnici napustiše svoja vjekovna ognjišta i krenuše u nepoznatom pravcu. Oni koji su ostali, većinom stariji ljudi, nisu preživjeli.Ubijeni na kućnom pragu, spaljeni, izmrcvareni, vezani žicom, iskopanih očiju, ostavljeni da trunu. Kasnije su pokopani u masovne grobnice, koje ni danas nisu otvorene zbog NDH. Sadašnja NDH slavi Oluju kao što je u Drugom svjetskom ratu slavila Jadovno, Jasenovac, Donju Gradinu, Jastrebarsko,

IVANOVIĆ JARAK – KRNjAK – krv i nekoliko mjeseci poslije pokolja

U Ivanović Jarku, predjelu šume Loskunja kod Krnjaka na Kordunu, ustaše su izvršile masovni Pokolj Srba 29. jula 1941. godine. Izaslanik ravnateljstva za javni red i sigurnost NDH, Božidar Cerovski nakon masovnih pokolja srpskog naroda na području Gline, krenuo je sa svojim koljačima – ustašama na pogrom Srba u Vojniću, Vrginmostu i Krnjaku na Kordunu. Organizacione pripreme izvršili su na terenu Mijo Žunac, veterinar iz Vojnića, oružnički narednik Antun Rupčić, šef postaje u Krnjaku i ustaški povjerenik Općine Krnjak Dragutin Muić (9) iz Vukmanića. Muić je prema dogovoru pozvao Srbe da dođu u Krnjak 29. jula i donesu pomoć u hrani i odjeći za Slovence koji su se tada nalazili

Petar Dodik

Petar Dodik: Susret sa smrću

Petar Dodik rođen je 1925. godine u selu Husimovci (Sanski Most), od oca Ilije i majke Stoje – djevojačko prezime Kudra. Učesnik je ustanka u okolini Sanskog Mosta u Drugom svjetskom ratu i partizanskog pokreta. Nakon rata obavljao je političke funkcije u Jugoslaviji, a bavio se i diplomatskim radom. Napisao je knjigu „Moj životni put“, gdje opisuje svoje odrastanje, ratna dešavanja, zločine, ali i poslijeratni period. Donosimo jedan isječak iz knjige koji govori o stradanju porodice Dodik, i Petrovom trkom za život: Moj životni put PDF  Izvor: Srbi u BiH

Nikola Tesla

AKADEMIK VASILIJE KRESTIĆ: Nikola Tesla nije rođen u Hrvatskoj, nego u Krajini kao Srbin pravoslavac

U najnovijim raspravama održanim u Hrvatskom saboru povodom vandalskog rušenja spomenika Nikoli Tesli, koje se dogodilo 1992. godine, i namere da se on izvuče iz skladišta Likovne akademije, obnovi i ponovno postavi, nije moglo da bude zaobiđeno ni pitanje nacionalne pripadnosti tog velikog naučnika. To pitanje posebno je zatalasalo hrvatsku i srpsku javnost povodom obeležavanja 150–godišnjice rođenja Nikole Tesle. Tada su o tome objavljeni mnogi tekstovi s netačnim a ponekad i zlonamernim tumačenjima pa i falsifikatima. Netačnosti su nastajale zbog nedovoljnog poznavanja istorije i državnopravnog ustrojstva Vojne krajine, Hrvatske, Austrije i Ugarske, kao i teritorijalnog ustrojstva Srpske pravoslavne crkve onog vremena kad je rođen Nikola Tesla. Istorijski falsifikati u hrvatskoj

Nikada ne zaboravi zavičaj i uvijek se vraćaj!

Dok pišem ove redove, razmišljam kako definisati pojam zavičaja. Moglo bi se reći da je to mjesto gdje smo rođeni i odakle su naši preci, međutim to mi i dalje zvuči nekako kao površna definicija. Zavičaj bi u suštini trebalo da bude mjesto za koje svaki put kad čuješ, staviš ruku na srce a suza zasija u oku. Svako od nas ima mjesto na kome osjeća da je baš ondje gdje i treba da bude, mjesto ultimativne sreće. Njemu se uvijek vraćaš gdje god da odeš i uvijek iznova oživiš kada ti se ukaže pred očima. Tada srce zaigra, duša ozdravi a vazduh počne ponovo imati miris borove šume i

Jahura: Pokolj Srba u NDH je bitno obeležje i najtraumatičniji deo našeg istorijskog pamćenja sa dalekosežnim posledicama

Srpsko nacionalno društvo Prebilovci, kao udruženje potomaka i poštovalaca žrtava hrvatskog genocida nad srpskim narodom sa prostora Donje Hercegovine, bezrezervno podržava inicijativu i  predlog  udruženja „Jadovno 1941.“ da se stradanje srpskog  naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj  nazove rečju „POKOLj“.  Pokolj Srba u NDH je bitno obeležje i najtraumatičniji deo našeg istorijskog pamćenja sa dalekosežnim posledicama. Reč „Pokolj“ je odgovarajuća oznaka iz našeg jezika za takav veliki i neoprostivi zločin pa ovim putem izražavamo našu zahvalnost  udruženju „Jadovno 1941.“ za ovu ideju i predlog. Verujemo da će imenovanje genocida NDH nad našim narodom kao  „POKOLj“ doprineti našoj daljoj zajedničkoj borbi za uspostavljanje kulture sećanja i poštovanja žrtava Pokolja,  umesto sadašnjeg  preovlađujućeg

NAJNOVIJE VIJESTI

Ustaško ljeto 1941.

25.8.1987. | Piše: Rajko Lukač Ustaško ljeto 1941. (1) Kad je Velebit bio grobnica

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.