arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
milan_bastasic_tv.jpg

Bastašić: Svjedočanstvo dječaka logoraša o zatočeništvu u logoru Jasenovac

Stiže oktobar. I mada vrijeme leti, on se nikada ne prišunja, nikada me ne iznenadi. Već krajem septembra počinju navirati misli, sjećanja na očeva svjedočenja o ustaškom masakru nad Srbima Bilogore u to vrijeme 1942. godine. O čudom izbjegnutom strijeljanju u vlastitom dvorištu. O odvođenju u logore svih do tada preživjelih. Sa nepunih dvanaest godina, kao dječak svrstan među muškarce, otac je otjeran u Jasenovac. Spletom okolnosti koje nikako ne mogu biti slučajne, nakon dva mjeseca, obolio od tifusa vratio se kući. Preživio. Jedini preživjeli jasenovački logoraš sa Bilogore. Početkom oktobra 2016. se upokojio. Kako tada tako i danas, uzimam u ruke njegovu knjigu, okrećem obilježenu stranu 139, poglavlje „Komšija

Tihomir T. Prodanović: Sećanja na ustaški logor „Danicu“

Noć u kojoj sam izgubio slobodu. Mrtvima – da ih ne zaboravimoŽivima – da se ne zaboravi Subota 26. aprila 1941. godine. Šesnaesti dan fašizam učvršćuje ustaški, novi poredak u Hrvatskoj. „Nova vlast” revnosno kuje okove za sve koji vole slobodu. Iz radio-aparata grme pretnje. Novine u svim vidovima izobličuju istinu. U ovom krvavom proleću teror ore po ljudskim dušama i seje seme mržnje. Umiru vrednosti i komunisti, nestaju svi ljudi koji cene ljudske vrednosti. Ovo je proleće bez proleća koje cveta vedrinom… Zloslutne misli izazivaju još strašniju viziju sutrašnjice i toliko teško saznanje o izgubljenoj slobodi. Spaljujem drage rukopise u kojima sam sanjao drukčiju sutrašnjicu. Rastajem se s knjigama

Milan_Bastasic_1.jpg

Milan Bastašić: Noć strave i užasa

Tih dana uporno je padala obilna kiša i susnježica. Kaputi se nisu ni prisušili kad je s puta u dvorište pa u ganjak jurnula grupa nekakvih osoba s ručnim baterijama. Viču: „Otvaraj”! Udaraju u vrata kao sjekirama. To su ustaše kundacima pušaka razbijale vrata uz viku: “Otvaraj ili pucamo”! Otac pođe da otvori, ali ne može da otključa jer je ključ od udaraca ispao, a lampu nije imao vremena da upali. Napipa na zemlji ključ i otključa prije nego su razbili vrata. Stakla su popucala. Majka je poslije pričala da su šestorica bajonetama na puškama uperenim u oca ušli u sobu gdje smo spavali. Brat i ja smo spavali u

Sjećanje na ubistvo 487 Srba iz Grubišnog Polja

Iz Udruženja “Jadovno 1941.” iz Banjaluke, koje čuva sjećanje na pobijene Srbe tokom perioda Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, napominju da se danas navršavaju 84 godine kako su ustaše u noći između 26. i 27. aprila 1941. godine uhapsile 504 Srbina sa Kotara Grubišno Polje i u julu ih likvidirali u kompleksu logora smrti NDH Gospić-Jadovno-Pag. U saopštenju Udruženja se podsjeća da su ustaše u noći između 26. i 27. aprila 1941. godine uhapsile 504 Srbina, od kojih je 487 ubijeno u julu te godine. “Pod izgovorom da Srbi iz Grubišnog Polja spremaju `đurđevdanski ustanak` iz Zagreba je vozom u Grubišno Polje stiglo oko 120 hrvatskih ustaša, predvođenih šefom zagrebačke ustaške

milan_bastasic_tv.jpg

Bastašić: Svjedočanstvo dječaka logoraša o zatočeništvu u logoru Jasenovac

Stiže oktobar. I mada vrijeme leti, on se nikada ne prišunja, nikada me ne iznenadi. Već krajem septembra počinju navirati misli, sjećanja na očeva svjedočenja o ustaškom masakru nad Srbima Bilogore u to vrijeme 1942. godine. O čudom izbjegnutom strijeljanju u vlastitom dvorištu. O odvođenju u logore svih do tada preživjelih. Sa nepunih dvanaest godina, kao dječak svrstan među muškarce, otac je otjeran u Jasenovac. Spletom okolnosti koje nikako ne mogu biti slučajne, nakon dva mjeseca, obolio od tifusa vratio se kući. Preživio. Jedini preživjeli jasenovački logoraš sa Bilogore. Početkom oktobra 2016. se upokojio. Kako tada tako i danas, uzimam u ruke njegovu knjigu, okrećem obilježenu stranu 139, poglavlje „Komšija

Dušan Bastašić: Kada potomci žrtava Pokolja progovore

Prije nekoliko dana, 26. aprila je bila godišnjica kako su 1941. “oćerali naše”. Tako bi naše bake govorile. Sada već davno upokojene bake, lica izbrazdanih dubokim borama, uokvirenih u crne marame i očima crvenim od suza. Uz njih smo odrastali mi, unučad “oćeranih” žrtava Pokolja, djeca roditelja izranjavanih duša. Čeljad rođena sa duboko zapretanom ranom koja bi kod nekih od nas godinama, čak decenijama ćutala. A onda, odjednom prosto vrisnula rasipajići bol svom širinom duše. I opet je opet zaboljelo. Rana koja se prenosi sa generacije na generaciju. Napisao sam na Fejsu nekoliko rečenica na tu temu: “Upravo na današnji dan u kasnim večernjim časovima, prije tačno 83 godine, upale

Parastos Bilogorcima 2012. godine

Mićo Martinović: Slavonija `91. !?

Sve ovdje vrišti i kipi od bola, od laži i manipulacije na ovim prostorima. Slavonija `91 – ve!? Da je vojska bila vojska, a nije, da je vojska po ustavu štitila ustav, a nije… ta ostrvljena bagra koja je gurala državu u rat i nezamislivu tragediju, bila bi ugašena za 24 sata. Ali Mamula u svojoj zadnjoj knjizi “Admiral sa Korduna” niti JEDNOM riječju nije pomenuo te događaje ili uopšte slijed događaja i raspad države. Ali je zato pomenuo neke svoje pretke, barone i generale u tuđinskim vojskama koji su sijali kosti svojih sunarodnika po tuđim zemljama i za interese tuđih politika i ambicija. Ta krajiška servilnost, podređenost državi i

Svijece_001.jpg

Aprilske žrtve 1941. godine – popis

Aprilske žrtve Pokolja 1941. godine sa područja tadašnjeg Kotara Grubišno Polje. Popis je preuzet iz knjige Dr Đuro Zatezalo: Jadovno – Kompleks ustaških logora 1941., izdavač Muzej žrtava genocida, Beograd, 2007. BRZAJA (5) Gegić Adam, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Rebić Mile, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Sović Đuro, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Spajić Rade, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Trbojević Đuro, seljak, Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. VELIKA BARNA (127) Babić Adama Andrija, 29 g., Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu. Babić Andrije Pavao, 46 g., Srbin. Ubijen u logoru Jadovno u julu.

Ranko Radelić: BILOGORKA NA ČELU SKUPŠTINE SRBIJE

Iz vijesti koja nije do kraja provjerena, saznajemo da će Smilja Tišma otvoriti Prvu (konstitutivnu) sednicu Narodne skupštine Republike Srbije. Datum još nije poznat. Smilja Tišma je rođena u selu Zrinska (Zrinjska u izgovoru Bilogoraca) na Vidovdan 1930. od oca Ilije i majke Marije rođ. 1896. Jošilović u Gornjoj Kovačici. Smiljin djed Andrija Tišma bio je solunski dobrovoljac, pa je to možda bio jedan od razloga da mu je sin Ilija među prvim Srbima iz Zrinske odveden od ustaša 17. maja 1941. i ubijen 1943. u Jasenovcu. Ukupno deset Tišmi iz ovog naselja sa oko 120 srpskih kuća izgubilo je život u Drugom svjetskom ratu. Uskoro nakon oca, u julu

Sjećanje na ubistvo 487 Srba iz Grubišnog Polja

Iz Udruženja “Jadovno 1941” iz Banjaluke, koje čuva sjećanje na pobijene Srbe tokom perioda Nezavisne Države Hrvatske /NDH/, napominju da se u julu navršava 79 godina od ubistva 487 Srba iz Grubišnog Polja u kompleksu logora smrti NDH Gospić-Jadovno-Pag. U saopštenju Udruženja se podsjeća da su ustaše u noći između 26. i 27. aprila 1941. godine uhapsile 504 Srbina, od kojih je 487 ubijeno u julu te godine. “Pod izgovorom da Srbi iz Grubišnog Polja spremaju `đurđevdanski ustanak` iz Zagreba je vozom u Grubišno Polje stiglo oko 120 hrvatskih ustaša, predvođenih šefom zagrebačke ustaške policije Ivicom Šarićem i ustaškim emigrantom Eugenom Didom Kvaternikom”, dodaje se u saopštenju. Ustaše su, kako

Milan Bastašić: Žrtve Bilogore i Jasenovac

English  Igra brojkama je drska podvala! U Drugom svjetskom ratu, u opštini Grubišno Polje, na Bilogori, bilo je 3.108 žrtava rata. Od toga je 2.214 žrtava muškog i 894 žrtava ženskog pola. Autor: Dr Milan Bastašić Napomena redakcije portala Jadovno.srb.: Ovaj prilog je prvi put objavljen na našem portalu 08. novembra 2015. godine. Nacionalna struktura žrtava je slijedeća, Srba 2.694, Hrvata 165, Roma 78, Jevreja 47 i 124 ostalih. U jasenovačkoj  grupi logora ubijeno je 1.115, u gospićkoj 549, slijedi Sisak sa 104, pa ostali. Ukupno 2.007. Ostale žrtve do 3.108 uključuju direktni teror i druga stratišta. Žrtava djece do 14 godina bilo je 318. Od ovog broja, na predškolsku

Tata-Sabranje.jpg

Na srpskoj Bilogori nema sela gdje nema masovne grobnice našeg naroda

Klerofašistička NDH, do jeseni 1942. godine, zločinom Pokolja  likvidirala je 2.694 srpske glave sa Bilogore, među njima 318 – ero djece od kolijevke do 14. godina starosti Milan Bastašić Bilogorsko područje u zapadnoj Slavoniji, uvažavajući sve relevantne kriterije, mi poimamo po pravoslavnim sakralnim objektima koji ga ograničavaju, od Male Trnovitice,Velikih Zdenaca i Jasenaša. Njih ni manje ni više od dvadeset i sedam. Najstarija svetinja je Hram Sv. Pantelije u selu Pavlovac iz 1670.godine. Svi ti objekti ucrtani su na karti Austrougarske monarhije koja datira iz ranih godina osamnaestog vijeka. U to vrijeme, na tome prostoru nije evidentirana ni jedna katolička bogomolja. Sa tornja crkve Sv.Petke u Velikoj Peratovici, na vrh Bilogore,

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.