arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Đurđica Dragaš: Otet mi je zavičaj, zar se to zaboravlja

Kada čujem reč „oluja“, pred očima mi se ponovo ukazuje svitanje 5. agusta, kada sam se opraštala sa zavičajem. Imala sam 21 godinu i bila student u Beogradu. Tokom raspusta sam se vraćala kući u Korenicu, gde je moja porodica morala da pobegne 1991. iz Gospića. Napad je počeo 4. avgusta rano ujutro. Bilo je i ranije granatiranja, ali ovo je bilo drugačije. Nije prestajalo satima. Na Radio Zagrebu, koji smo jedino mogli da uhvatimo, slušali smo Tuđmanov govor u kome nas poziva „da ostanemo, da ne pružamo otpor, da će doći hrvatska vojska i da oni koji nisu ništa zgrešili nemaju čega da se plaše“. To nas je upravo

Đurđica Dragaš: Zbog istine, zbog nezaborava i onih nevinih duša koje traže mir

Slučaj je hteo da mi baš istog prepodneva stignu poruke od dvojice poštovanih prijatelja sa Fejsbuka, dvojice istomišljenika i, na neki naš način, saborca. Predsednik udruženja „Jadovno 1941.“ Dušan Bastašić mi je prosledio mejl koji mu je stigao iz Danske. Poslao mu ga je sin Anđelke Dragaš koja je nekim čudom, kao dete u kolevci, preživela ustaški pokolj na padinama Trebevića. Čovek je, pretražujući internet, pronašao tekst objavljen na sajtu udruženja u kojem je opisan i od zaborava otrgnut zločin nad njegovom porodicom (Krstovdan porodice Dragaš). Zamišljam njegovo iznenađenje, radost, tugu, more pomešanih osećanja kad je pročitao ove redove. Mi, potomci čudom preživelih, najbolje znamo šta znači jedno takvo svedočanstvo.

gospic.jpg

O Mesiću i Gospiću

SVJEDOČENjE BRAĆE DRAŠKA I BOJANA KALANjA IZ GOSPIĆA, ČIJI SU RODITELjI ĐORĐE I MIRJANA UBIJENI 18. OKTOBRA 1991. NAKON “SMRTONOSNOG SASTANKA” NA LIPOVOJ GLAVICI Gospićka bajka Bojan Kad sam došao na VMA na prepoznavanje, samo znam da je bio jako ružan dan, januar, devedeset i druge. Došao sam tamo, ja i jedna tetka, prepoznao sam ga po tom kaišu… Otac je često išao u kupovinu. Baš se sjećam toga kaiša. Kupili smo ga skupa u Dermi u Gospiću, u kožarskoj radnji. Mamu sam prepoznao… Ona je radila zube kod doktora Johmana, prepoznao sam zube. Kad mi je doktor Stankovi rekao, meni je bilo teško. Jednostavno, neka težina u plućima. Nisam

Liko, kolijevko i grobnice moja – ZAŠTO?

Mojim Kneževićima, Milanu, Antoniji, Sari, Danilu, Nikoli – Dragiji, Maksimu, Đuri, Jovi, Milici i mom Jovi, a bez Anđelije ništa. Još je u mom sjećanju živa njena svilena kosa koja joj je padala na blago i smireno lice i taj dan kada sam zatekla svoju bakicu (moju prabaku) vraćajući se iz škole, kako sjedi za našim kuhinjskim stolom i damski pućka cigaretu za tek skuvanom kafom. Bako, rekla sam joj, pa šta je to, ti ne pušiš. Samo se nasmiješila, progovarala nije i pućkala je i dalje. Kao da je u mom sjećanju postojao nekakav fotoaparat koji je to tog trenutka zabilježio i ta slika vjerovatno nikada neće nestati iz

Pražić Đorđe

Đorđe Pražić: Spisak srpskih žrtava rata na području opštine Gospić u vremenu avgust – decembar 1991.

Spisak srpskih žrtava rata na području opštine Gospić u vremenu  avgust – decembar 1991. 1.BAČIĆ NIKOLA (v), 2. BAJIĆ MANE 1925, 3.BANjEGLAV Miloša TODOR 1950,  4. BARAĆ Ilije DANICA 21.03.1923, 5. BARAĆ Miće RADOVAN rođ. 01.06.1951, 6. BASARIĆ Jove DUŠAN 18.10.1945 (v), 7. BASARIĆ Đure DUŠAN 25.04.1930 (v), 8. BEGIĆ ANKICA, 9. BJEGOVIĆ Jovana ĐURAĐ 14.07.1931, 10. BOGIĆ Miloša JOVO 1935, 11. BOGIĆ Ilije JOVO 1946, 12. BOGIĆ RADE, 13. BOŽOVIĆ Milene ĐORĐE 16.09.1954. (v), 14. BULj Jove DANE 17.02.1937, 15. BUNČIĆ SLAVKO 1947, 16. BURSAĆ ANICA 1920, 17. CICOVIĆ Branka JOVO 07.07.1949. (v), 18. ČUBELIĆ Ante MILE 1941, 19. ČUBRILO Nikole BOGDAN 1927, 20. ĆOPIĆ PAJO 1935, 21. DELIĆ Đure

Srpske žrtve iz Gospića 1991. Foto: SRPSKA-MREŽA.COM

Navršava se 32 godine od likvidacije najmanje 124 Srba iz Gospića

Danas se navršava 32 godine od likvidacije najmanje 124 gospićkih Srba 17. i 18. oktobra 1991. godine u Hrvatskoj, saopštio je Dokumentaciono-informativni centar “Veritas”. Porodice ubijenih posebno uznemirava i onespokojava saznanje da su trojica osuđenih za ovaj zločin već odavno na slobodi, napominju iz “Veritasa”. Gospiću i okolnim mjestima u jesen 1991. godine Hrvatska vojska i policija su, uglavnom pod maskama, odvodili srpske civile iz njihovih kuća i stanova i likvidirali ih raznim načinima i na više mjesta. Likvidirani su uglavnom viđeniji Srbi koji su bili lojalni novouspostavljenom hrvatskom režimu. U tom periodu je, prema “Veritasovim” podacima, ubijeno najmanje 124 lica srpske nacionalnosti, među kojima i 38 žena, od čega

dane_lastavica.jpg

Dane Lastavica: Ustaše decenijama spremale genocid

Pokojni Ličanin Dane Lastavica, nekadašnji pravnik iz Gospića, objavio je knjigu „Hrvatski genocid nad srpskim i jevrejskim narodom u koncentracionom logoru Gospić (Lika) 1941-1945. i nad Srbima od 1991.“ Lastavica je već poznat po svojim dosadašnjim istraživanjima o stradanju naroda u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, a koja su pretočena u knjige. U jednom razgovoru za „Vesti“ otkrio je motive svoje predanosti u istraživanju zavičajne istorije, odnosno stradanju Srba u Hrvatskoj. Šta vas je motivisalo da decenijama otkrivate srpska stratišta? – Motiviše me ono što sam kao dečak preživeo 21. novembra 1941. kad su mi Hrvati, ustaše, 12 metara daleko od mene, ubili oca, u rodnom selu Kosinju, srez Perušić. Za ceo

Gospićka krvava jesen 1991.

Nakon drugog kruga prvih višestranačkih izbora održanih 06.05.1990. u Gospiću (i cijeloj Hrvatskoj) došlo je do poremećaja već prethodno narušenih međunacionalnih odnosa. Hrvati su se opredelili za ostvarenje davnašnjeg „tisućljetnog  sna“ – nezavisne države Hrvatske a Srbi za život u Jugoslaviji. Dijametralno suprotna državnopravna opredeljenja vodila su u oružani konflikt. PIŠE: Đorđe Pražić Većina Srba su glasanjem za Račanov SDP svjesno ili nesvjesno prećutno podržali mogućnost da žive u nezavisnoj državi Hrvatskoj. Međutim, hrvatsko političko vodstvo podržano od većine hrvatskog naroda, nije željelo Srbe u Hrvatskoj. Povampireno ustaštvo postala je svakodnevna pretnja za srpski narod, posebno za Srbe u gradovima, koji su bili u veoma teškoj situaciji. Nakon tzv „balvan

NOVA KNjIGA MILETA RAJČEVIĆA: Svjetla ugašenih ognjišta

Upravo je izašla iz štampe knjiga: Mile Rajčević: Svjetla ugašenih ognjišta u kojoj autor želi da ostavi pisani trag istoriji, da se ne „počupa korijenje i sačuvaju istine o srpskom narodu“ koji je vijekovima živio na ovim prostorima, imao svoju bogatu istorijsku i kulturnu baštinu. U knjizi se nalaze istine o zločinima koji su se dogodili srpskom narodu u nekadašnjoj opštini Gospić i okolnim srpskim selima koja su etnički očišćena, započeto u 2.svjetskom ratu 1941 – 1945.godine, a dovršeno u građanskom ratu u Hrvatskoj pedeset godina kasnije 1991 – 1995.godine. Čitaoci će u knjizi pronaći podatke o Kaznionici Okružnog suda u Gospiću, prvom koncentracionom logoru za Srbe 1941. godine, „Kristalnim

Tesla ponovo dobio spomenik u Gospiću

Monumentalna bronzana skulptura Nikole Tesle, rad kipara Frane Kršinića, koja je bila uništena tokom rata 1992. godine, ponovno je postavljena u Gospiću u Hrvatskoj na novom Trgu Nikole Tesle. Hrvatska ministarka kulture Nina Obuljen Koržinek rekla je u utorak na svečanosti povodom otkrivanja spomenika, da je to prilika „da se još jedan put poklonimo velikome Tesli“, prenosi Hina. Još 2006. godine tadašnji ministar kulture Božo Biškupić obezbedio je novac za kalup za spomenik Tesli koji je danas ponovo postavljen u Gospiću kako bi, kako navodi hrvatska agencija, „zaokružio priču o hrvatskom i američkom izumitelju srpskog porekla, o njegovoj pripadnosti Smiljanu, Gospiću, Hrvatskoj i celom svetu“. „Mislim da je današnji program

Đurđica Dragaš: Senka Nikole Tesle ponovo „šeta“ ulicama mog rodnog grada

„Žao mi je, ali Tesla je bio Amerikanac“… reči američkog ambasadora u Beogradu Entonija Godfrija „motaju“ mi se po glavi. Malo u šali, a više u zbilji, izgovorio ih je na aerodromu koji nosi baš Teslino ime, ispraćajući avion Er Srbije koji će za Njujork ubuduće leteti s Teslinim likom na trupu. Možda ste pomislili da ovo pišem zato što su me povredile ili naljutile njegove reči. Ne, nisu! Samo su ma podstakle na razmišljanje. U ovu rečenicu je, kako mi se čini, stala čitava američka „filozofija“ kada su u pitanju nacija, pripadnost, odnos prema državi i životu uopšte. Lakonski, jednostavno i toliko svojstveno predstavniku velike sile, jedan Amerikanac usred

Đurđica Dragaš: Gde vam je dom?

Iii… šta kažete… gde je dom? Pa… tamo gde su moje dve mačke… u Los Anđelesu! Ovaj završni deo intervjua koji je nedavno emitovan u znak sećanja na preminulu glumicu Miru Furlan, danima me progoni! Postavljam sama sebi to pitanje i ne znam odgovor. Valjda je to normalno kad preživiš ono što smo, na različit način i u različitim okolnostima, ali uz sličnu „matricu“, preživeli ja, Mira i stotine hiljada izbeglica iz bivše Jugoslavije. Gde mi je dom?! Ovde u Beogradu, gde živim već 30 godina, u vojvođanskom selu gde mi žive roditelji, sestra i njena deca, u selu u srcu Srbije u koje sam se zaljubila ili tamo daleko,

Dani Novak

How can we overcome the Trauma that was caused by what happened in the Independent State of Croatia (NDH) in WWII

My name is Dani Novak, and I have been a member of Jasenovac Research Institute (JRI) for many years. My grandfather died in Jasenovac and many members of my family died in Jadovno and Pag in 1941.  SRPSKI I was born in Israel in 1949, from Jewish parents. In 2005, I started exploring what happened to my family.  The reason for my letter to you is two fold: Share information about a Zoom conference that is being planned to happen on Sunday July 19, 2020. (11:00 am New York Time). The start of the second part will be a week later on July 26th. Details will follow. Ask you if

Miodrag Linta / Foto Tanjug / Z. Žestić

Linta: Uputiti protest Holandiji zbog izručenja Baraća Hrvatskoj

Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta zatražio je od Ministarstva pravde Srbije da uputi najoštriji protest Holandiji, koja je odlučila da svog državljanina Milorada Baraća /53/ izruči Hrvatskoj zbog navodnog ratnog zločina u Gospiću 1991. godine. Linta je predložio da se od Hrvatske zatraži da omogući obnovu ovog sudskog postupka u Srbiji. Ukazavši da je Županijski sud u Gospiću u montiranom sudskom procesu osudio Baraća na 15 godina zatvora u odsustvu, Linta je istakao da taj čovjek i njegova porodica prolaze kroz pravu golgotu, saopšteno je iz Saveza Srba iz regiona. „Tragična je činjenica da je Milorad Barać doživio moždani udar kada su mu holandske vlasti odredile pritvor i

Crkva Čeških zemalja i Slovačke kanonizuje sveštenika Stanislava Nasadila

Sveštenik Stanislav Nasadil je postradao mučeničkom smrću u logoru u Gospiću 1941. godine. Pravoslavna Crkva Čeških zemalja i Slovačke pribrojaće liku svetih 9. juna 2019. godine sveštenika Stanislava Nasadila koga su ustaše ubili 1941. godine. Ova sveta Crkva obaviće čin pričislenja svetima sveštenomučenika 20. veka Stanislava Nasadila, koji je postradao mučeničkom smrću u logoru u Gospiću 1941. godine. Ovaj svešteni čin obaviće se na Božanskoj Liturgiji u Sabornoj crkvi Uspenja Presvete Bogorodice i Svetog Jovana Milostivog u Košicama u Slovačkoj 9. juna 2019. godine. Bogosluženjem će načalstvovati mitropolit Rastislav uz sasluženje arhijereja iz Srbije, Poljske, Ukrajine i Grčke. Spomen na sveštenomučenika Stanislava bogoslužbeno će se ubuduće proslavljati 20. juna, što

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.