Ж | Ž

Podijelite vijest (kliknite na + za više opcija):

NOVA KNjIGA MILETA RAJČEVIĆA: Svjetla ugašenih ognjišta

Upravo je izašla iz štampe knjiga: Mile Rajčević: Svjetla ugašenih ognjišta u kojoj autor želi da ostavi pisani trag istoriji, da se ne „počupa korijenje i sačuvaju istine o srpskom narodu“ koji je vijekovima živio na ovim prostorima, imao svoju bogatu istorijsku i kulturnu baštinu.
Mile Rajčević (foto: T. Ćorović)

U knjizi se nalaze istine o zločinima koji su se dogodili srpskom narodu u nekadašnjoj opštini Gospić i okolnim srpskim selima koja su etnički očišćena, započeto u 2.svjetskom ratu 1941 – 1945.godine, a dovršeno u građanskom ratu u Hrvatskoj pedeset godina kasnije 1991 – 1995.godine.

Čitaoci će u knjizi pronaći podatke o Kaznionici Okružnog suda u Gospiću, prvom koncentracionom logoru za Srbe 1941. godine, „Kristalnim noćima u Gospiću“ 1941. i 1991. godine, stravične izjave preživjelih svjedoka užasa potkrijepljene originalnom dokumentacijom i fotografijama stravičnih događanja, od stradanja srpskog naroda u Gospiću, pokolja srpskog stanovništva u Smiljanu, Divoselu, Lipama i okolnim srpskim selima 1941. godine, pa sve do operacije hrvatske vojske „Medački džep“ 1993. godine, protjerivanja srpskog stanovništva, etničkog čišćenja i egzodusa 1995. godine.

Posebno poglavlje u knjizi posvećeno je kulturnim i antifašističkim spomenicima u Gospiću i okolnim srpskim selima koji su porušeni u građanskom ratu u Hrvatskoj 1991. godine, rušenju pravoslavnih hramova i zatiranju pravoslavlja u 2.svjetskom ratu, kao i poslije rata. Genocid nad srpskom djecom, koji je činjen na ovim prostorima u vrijeme 2.svjetskog rata, preko koga se olako prelazilo poslije rata, je najteži zločin protiv čovječnosti, a ova mjesta su primjeri gdje je to planski i sistematski činila NDH. Rušenjem pravoslavnih hramova, kulturnih i antifašističkih spomenika protekom vremena, etničkim čišćenjem, prekrajanjem istorije žele se uništiti tragovi o životu srpskog naroda na ovim prostorima, budući neće biti autentičnih i izvornih tragova kao „svjedoka vremena“ i baštine značajne za istoriju srpskog naroda.

Recenzija: Knjiga koja odvaja od zaborava, obrazuje i opominje

Trećom knjigom, koja je pred nama, autor prof. Mile Rajčević prati i sagledava život i stradanje Srba krajišnika u podvelebitskim selima od početka Drugog svetskog rata do kraja 1995. godine i definitivnog proterivanja sa prostora Like. Knjiga međi prostor u kome su živeli i u kome su postradali lički Srbi. Često puta život nije dovoljna potvrda da je neko tu bio, postojao, oplemenjavao prostor baštineći svoju Veru, običaje i kulturu svog naroda. Zbog toga, što života u ličkim selima u kojima su živeli Srbi više nema, mogli bi vice versa zaključiti da ga nije ni bilo. Međutim, autor predano, strpljivo i profesionalno, niže dokumenta, izjave zatvaranih i preživelih ljudi, imena stratišta, jama, kaznionica, logora približavajući ih u knjizi čitaocu rečima, fotografijama, skicama i originalnim dokumentima i arhivskom građom, koje stvaraju slike koje vraćaju Srbe u Liku. Prof. Rajčević, živeći u Lici gotovo 60 godina, svedoči i ličnim fizičkim prisustvom pojedinim događajima, ne dajući prostora za sumnju, ili pomisao da li je izneto tačno, verodostojno, i da li se desilo. Ako bi neko i posumnjao u izneto u drugom delu knjige, autor pojačava argumetaciju, postavljajući veliki broj fotografija, dokumenata, koji vizuleno ulaze u razum čitaoca gaseći moguće nesvesne sumnje u samopitanja „pa zar je zaista bilo moguće da se sve ovo ovako i na ovakav način dešavalo.“
Potresna svedočanstva preživelih od ove monografije prave knjigu «tešku» za čitanje. Autorova namera nije da vas odgovori nakon prvih opisa smrti, mučenja i jauka jadnih i očajnih Srba koji stoje u redovima za klanje, od čitanja, on želi da istinom kao jedinim motivom potvrdi i obrazloži postojanje i svako ime nestalog, zaklanog i ubijenog Srbina na spomenicima kojih je bilo u svakom selu. Slike ubijenih, udovica, dece u logorima, dodatno pojačavaju iznete činjenice.

Između dugih lista i popisa mrtvih duša, autor se bavi i društvenim odnosima među najbrojnija, praktično jedina dva naroda u Lici, Hrvatima i Srbima. Verska različitost i pripadnost dvema Crkvama iskače u prvi plan kao condicion sine qua non ko je u posmatranom periodu bio sa nožem, a ko pod nožem. Malo je Srba bilo sa Hrvatima u zločinima protiv svojih. Sa druge strane još manje je Hrvata bilo sa Srbima iznad jama i u logorima u „najtežim vremenima za Srbe na ovim prostorima“ prema rečima autora. KAKO DO KNjIGE

Knjiga „Svjetla ugašenih ognjišta“ može se poručiti pozivom na broj +381 60 55 466 12 

U gotovo 50 godina pauze između namere Hrvata da reše pitanje Srba u Lici, uspostavom NDH početkom 1941. i prve prilike da se istupi iz zajedničke države sa Srbima, srpski narod krajem rata, zanet i zabavljen novouspostavljenim sloganom „bratstva i jedinstva i njegovog čuvanja kao zenice oka“ zajedno sa „braćom“ Hrvatima, podižu spomenike iznad jama u koje su bacani 1941-45. Podižu se spomen – ploče, spomen-domovi zidaju se i liju stilizovani spomenici koji svedoče o zajedničkom stradanju i borbi protiv fašista i fašističkih slugu. Nigde spomenika koji bi osudio ustašku kamu i zvaničnu hrvatsku politiku tog vremena da Srbi nestanu sa prostora Like. Autor tu temu još na početku knjige veoma pažljivo obrađuje kroz govore hrvatskih čelnika i sveštenstva Katoličke crkve. Govori su jasni, precizno adresirani na Srbe Ličane davno pre početka rata. Možda je najkraća, ali najjasnija ona „Srpske psine preko Drine.“

Sa druge strane nepoklani Srbi uz sugestije novih hrvatskih političara, nekritički, naivno i lako su odlučili kada se klanje završilo i da im oproste u ime pomenutog bratstva i jedinstva i zajedničkog napretka u novoj, opet zajedničkoj državi.

Međutim, onakvi kakvi su bili u Drugom svetskom ratu hrvatske vlasti su jedva dočekali drugu priliku koja počinje 1991. godine da završe započeto i konačno reše pitanje i problem Srba u Hrvatskoj. Tada su uglavnom činjena ista nedela, ali su srušeni i minirani spomenici, spomen- kosturnice i spomen-ploče koje su postojale kao dokazi prethodnih zverstava. Opet su tu slike leševa, autopsije, svedočenja zarobljenih „krstaša.“ koji su stigli da pomognu u ubijanju. Međutim, kako to autor lepo primećuje, ovaj put nemaju se kome izvinjavati, Srba na prostoru Like i Hrvatske praktično više nema, samim tim nema ni potrebe da se bilo ko i bilo kome, a ponajmanje Srbima izvinjava.

Stradanje i užasi, opisani u knjizi, trebali bi biti stalna opomena i preambula u svim dokumentima pravoslavnim Srbima, kako i sa kolikom pažnjom treba razgovarati i prilaziti „komšijama.“
Svima koji pročitaju ovu knjigu prof. Mile Rajčevića zasuziće oko i ispuniti duša potresnim slikama i svedočenjima mučenih, zlostavnjanih i ubijanih rođaka, kumova braće po veri za nauk, i za navek.
Knjiga koja odvaja od zaborava, zbirka zločina, štivo koje obrazuje i opominje, enciklopedija Srba Ličana, udžbenik i algoritam odnosa Hrvata i Srba u novijoj istoriji.
Na kraju ću su umesto uobičajene preporuke za čitanje, navesti stih iz Gorskog vijenca „Pokoljenja djela sude, što je čije daju svjema.“ Na nama je da o tim djelima svedočimo govorom, artefaktima svakako i knjigom, što autor uporno i predano čini sve ove godine u izgnanstvu u Beogradu odvojen od zavičaja i rodnog Divosela.

Milan Počuča
Redovni profesor Pravnog fakulteta
Univerziteta Privredna akademija u Novom Sadu

Izvor: SLOBODNA HERCEGOVINA

Podijelite vijest (kliknite na + za više opcija):

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941. uplatom preko PayPal-a:

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: