arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž

Đurđica Dragaš: Zaklela sam se da neću preplakati „Daru“

Pre tačno godinu dana, na RTS-u je prikazan film „Dara iz Jasenovca“. Neko je plakao, neko bio besan, neko je tvrdio da je film previše „umiven“i da nije prikazana sva strahota Jasenovca. Bilo je i onih koji su se bavili sporednim stvarima, napadali autore, tvrdili da iza svega stoji politika. Jedino čega nije bilo je… ravnodušnost! Dara nas je prodrmala, potresla, naterala da stanemo na trenutak i zapitamo se… ko smo, gde idemo, ima li nam spasa! Ja se danas pitam šta smo uradili za ovih godinu dana. Šta smo naučili i da li smo ikako doprineli nezaboravu?! Da li smo učinili išta da sećanje na naše žrtve ne bledi?!

NIJE HOLOKAUST, VEĆ ŽRTVE NDH: Spomenik žrtvama nacističkog i ustaškog terora u Zagrebu godinu dana prekriven

Iako je u Zagrebu dovršen spomenik žrtvama nacističkog i ustaškog terora, smešten u blizini glavne železničke stanice, već godinu dana je prekriven neprozirnim materijalom i niko ne zna kada će biti otkriven. Spominje se april, mesec koji se veže i za osnivanje NDH, 10. tog meseca, 1941. godine. Spomenik žrtvama ustaškog režima, pre svega Jevreja i Srba iz vremena NDH, urađen je za vreme mandata bivšeg gradonačelnika Milana Bandića. Oko spomenika postoji i problem njegovog imena. Jevrejska zajednica traži da to bude spomenik žrtvama iz NDH, a ne spomenik žrtvama Holokausta, što je bila ideja onih koji su ga inicirali. Jevrejska zajednica je više puta protestovala zbog tog „zvaničnog“ naziva,

lazar_lukajic.jpg

PRENOSIMO: Krvavi branik pravoslavlja – intervju Lazar Lukajić

Zapad i danas, nažalost, elegantno okreće glavu od stravičnih zločina, najstrašnijeg genocida nad Srbima u Drugom svetskom ratu, u vreme zloglasne NDH, istovremeno uporno insistirajući na „slučaju Srebrenica“. Zaista se teško može shvatiti to decenijsko prećutkivanje u „staroj, dobroj, slobodoljubivoj“ Evropi, kada su u pitanju Srbi. Jevrejski narod je složno, i bez zazora, govorio o svojim žrtvama, jer ih poštuje. I sada  Jermenski, mada je malobrojan; i ni od koga Jermeni  ne strepe. U rasvetljavanju užasnih godina za srpsko pravoslavno stanovništvo tokom Drugog svetskog rata u pomenutim (sada „suverenim“  i „demokratskim“) državama veliki doprinos dali su istinski pregaoci, neumorni istoričari, pisci, istraživači… Jedan od njih je i mr  Lazar Lukajić,

Sozercanje (2)

Čitanka srpskog stradanja od ustaša je teško štivo. Užasni pokolji, stravični, monstruozni zločini, demonski karakteri dželata… Piše: Zorica Đoković Ondašnji krici i plač ponekad nadjačaju sadašnju svakodnevnu gradsku buku. Slike nasilnog umiranja promiču pred očima umjesto zgrada i prolaznika. Treba to nositi. Kao i niz pitanja koja izviru iz toga, pitanja bez odgovora. Treba sve to nositi kroz dan i dalje kroz život. Teška literatura koju je nemoguće svakodnevno čitati. Kalendar je prepun datuma kada umiranje za Srbe nije bilo svakodnevni, uobičajeni odlazak dostojan čovjeka na kraju svog zemnog života. Spoznali su nepojmljivo tešku, mučeničku smrt, kojom su prešli preko, ostavivši svoje krvnike i nas, potomke, na ovoj strani. Između

Ranko Radelić: Milan je bio istovremeno i sjećanje i spomenik i opomena

Navršilo se pet godina kako se u Beogradu 07. oktobra 2016. upokojio Milan Bastašić. Na njegovom posljednjem ispraćaju, 12. oktobra 2016. govorio je i Ranko Radelić, predsjednik zavičajnog udruženja „Bilogora“ iz Beograda. Dragi prijatelji, poštovani skupe! Miroslav Antić je svoju Besmrtnu pesmu započeo stihovima: Ako ti jave: umro sam, a bio sam ti drag, onda će u tebi odjednom nešto posiveti. Na trepavici magla. Na usni pepeljast trag. Da li si uopšte ponekad mislio šta znači živeti? U subotu, kada sam saznao da je Milan umro, poslao sam tužnu vijest na stotinjak adresa i društvene mreže. Bilo je čudesno gledati već za nepunih pola sata reakciju mnoštva ljudi, a vijest

Sam sa 1700 Srba

Skopaljska dolina, Zanasovići, Zadušnice 2019. godine Tumorno i teško jutro osvanulo je u Skopaljskoj dolini – Zadušnice su danas. Dan kada se  molimo za mrtve i sjećamo se svojih mrtvih. Misao koja mi prolazi kroz glavu – da li  ćemo danas imati s kim da se pomolimo Bogu za pokoj duša svojih umrlih u svetom Hramu? Posmatram pravoslavno groblje u Čipuljiću i Hram koji je poslednji stražar nad  humkama naših umrlih srodnika, gdje se ne čuje ni poj ptice ni ljudska riječ. Samo se  čuju lagani otkucaji crkvenog zvona za pokoj duša svih umrlih i postradalih. Tužno  zvono sa još tužnijeg mjesta koje je nekada vrvilo od života pravoslavnog življa,

jasenovac_topola.jpg

Svjetlana Đuričić: Relativizacija ustaških zločina u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

U jeku sveopšte revizije istorije, činjenica da proustaški dio hrvatske javnosti negira i umanjuje genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima počinjen na području Nezavisne Države Hrvatske tokom Drugog svjetskog rata, nije nikakvo iznenađenje. Međutim, čak i dobre poznavaoce prilika zapanjuju pokušaji da se umanje značaj i razmjere užasnih zločina u NDH, kao i da se pot-puno obesmisle svi dokazi o ovim strahotama. Prije svega, riječ je o relativizaciji sistematičnog genocida, čije je oličenje logor smrti Jasenovac i Donja Gradina. I, zaista, mnogobrojni su primjeri pokušaja kvaziistoričara, novinara i drugih navodnih intelektualaca da se negira genocid nad Srbima, Romima i Jevrejima u NDH, a jedan od najsvježijih je onaj samoproglašenog hrva-tskog

Princip ''spržene zemlje'' - Medački džep poslije napada hrvatske vojske

Godišnjica masakra u Medačkom džepu

Devetog septembra 1993. godine Hrvatska vojska je iznenada izvršila agresiju na srpska podvelebitska sela Divoselo, Čitluk i Počitelj, smještena u tzv. “Medačkom džepu”, južno i jugoistočno od Gospića, koja su se već osamnaest mjeseci nalazila pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Srpski narod, vojska i policija su vjerovali u djelotvornost UNPROFOR-a, pa je i zbog te opuštenosti agresor brzo ovladao navedenim prostorima. Hrvatska vojska je u nastupanju pljačkala, palila, rušila kuće, ubijala i masakrirala civile, vojnike i milicionere. Nakon što je potpisan Sporazum o kontroli “Medačkog džepa”, po kojem su se i hrvatska i srpska strana, uz posredovanje međunarodne zajednice, saglasile da se hrvatske snage povuku sa okupirane teritorije do 15. septembra

Cijela istina o Garavicama još nije izašla na vidjelo

Istina o ubistvima u Garavicama nadomak Bihaća, jednom od najvećih srpskih stratišta iz vremena Nezavisne države Hrvatske (NDH), decenijama je zataškavana, a o krvavoj sudbini više od 12.000 ubijenih Srba i nestanku čak i cijelih porodica, ponekad se šaputalo daleko od očiju javnosti. Danas, pred 80. godišnjicu od pokolja, slike su jasnije, a riječi glasnije. Tim riječima sagovornici “Glasa Srpske” su pokušali da objasne zbog čega se o stravičnim zločinima ustaša nad Srbima 1941. godinama nije pričalo i zbog čega je važno da srpski narod ispravlja takve i slične greške iz prošlosti.   Obilježavanje godišnjica stradanja u Garavicama u posljednje vrijeme je u organizaciji Odbora Vlade Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih

Institut Arčibald Rajs: Rastuća plima podilaženja falsifikatorskim hrvatskim tezama u srpskim krugovima

Ovo je zadnji trenutak da se spreči sunovrat istorijske svesti u srpskom narodu, a pre svega među mlađim pokolenjima. Kontroverza oko broja jasenovačkih žrtava ponovo je oživela među Srbima, izgleda zaslugom nepostojeće osobe sakrivene iza lažnog profila navodnog Australijanca jevrejskog porekla „Davida Goldmana,“ čiju je apologiju logora smrti Jasenovac pre kratkog vremena objavio nekada ugledni izraelski dnevnik „Džeruzalem Post.“ Farsična tvrdnja o broju žrtava Jasenovca, koja se u tekstu što je u Izraelu objavljen pripisuje fantomu „Davidu Goldmanu,“ kreće se između 2.500 i 4.500. Ta procena se taman uklapa u izjavu jednoga od komandanata tog logora smrti, Dinka Šakića, datu pred hapšenje u Argentini, da zatvorenike (a po Šakiću, „svi

“BROJKE I SLOVA“: JOŠ JEDNA IGRA „NAŠIH“ REVIZIONISTA

Ljudi sa malo svesti i savesti, koji ne pristaju na igru „brojki i slova“, bivaju proglašeni za mitomane i svađalice, koji neće ne samo da oproste, nego ni da zaborave. Infantilna NVO igra „Mir, mir, mir, niko nije kriv“ je jedini način da dođe do „pomirenja i suživota“. Žrtve su žrtve, a život teče dalje, zar ne? Zar nije najplavlje more u „lijepoj njihovoj“? Piše: VLADIMIR DIMITRIJEVIĆ GOLDŠTAJN NA TRIBINI U BEOGRADU Godine 2019, u Beogradu je predstavljena knjiga dr Iva Goldštajna o Jasenovcu. Knjiga je, na tribini, dobila zaslužene pohvale ( ima tu šta da se pohvali, naravno ), a onda je Goldštajn počeo da priča priču kako svaka

Žarko Vidović, SMRT NIJE NAŠA BRIGA

Istorija je odgovor čovekov na izazov vremena koje nas osuđuju na smrt, svakog od nas, i događajima koji se smenjuju kroz vreme. Međutim, bez obzira na to, čovek je iznad svega toga i čuva kontinuitet. U Srba se to zove zavet. TO NIJE MOJA BRIGA Mi smo pre rata u Kraljevini Jugoslaviji bili vaspitavani, u veronauci naročito, da ne vodimo računa o smrti jer to nije naša briga. To se ne tiče nas, o tome rešava druga sila o kojoj mi pojma nemamo, prema tome uzalud trošmo energiju i vreme na brigu. Ja sam taj savet ne prihvatio, nego sam ga se držao čak i u logoru koncentracionom i to

RISTIĆEVA „ODBRANA“ ISTINE O JASENOVCU: Činjenice su potpuno jasne, licitacija brojem žrtava mora da prestane

Dok jedni tvrde da je kampanja navodne odbrane „istine o Jasenovcu“, koju ovih dana vode Dejan Ristić, čelnik beogradskog Muzeja žrtava genocida, i hrvatski povijesničar Ivo Goldštajn neka vrsta skrivenog revizionizma (kao, „Džeruzalem post“ širi laži, a mi, Ristić i Goldštajn, znamo istinu – u Jasenovcu nije bilo više od stotinak hiljada žrtava), a drugi se čude kako je istoričar Ristić, koji se nikad nije bavio ni NDH, ni genocidom, postavljen na tako važno direktorsko mesto, nama ostaje da napustimo teren nagađanja, pa da, kao i uvek, koristimo činjenice. A one su jasne. Bar kad je Jasenovac u pitanju. Hrvatski protektori, Nemci, to su dobro znali. Šef Upravnog štaba glavnokomandujućeg

Indicije: Jesu li srpski i hrvatski umanjivači broja žrtava Jasenovca naručili tekst u Džeruzalem postu?

Dejan Ristić iz Muzeja žrtava genocida juče je u tabloidnom tonu najavio da David Goldman iz Džeruzalem posta ne postoji, već da se radi o ženi. Danas, preko istog medija, Ivo Goldštajn se pokušava Srbima predstaviti kao neko objektivan i na njihovoj strani iznošenjem „indicija da se radi o krugu povezanom sa Blankom Matković“. Dobijanjem šlagvorta tekstom iz izraelskih novina o 4.500 žrtava Jasenovca, Muzej žrtava genocida (nad neimenovanim narodom) iz Beograda pokušao je sebe predstaviti kao zaštitnike srpskih interesa. Novine iznose njihovu „odbranu“, umjesto da javnost bude zgrožena kako su upravo oni revizionisti koji taj broj smanjuju nekoliko puta. Sa 700.000 na 90.000! I to je bio osnovni cilj

Tanja Tuleković se ispisala iz Ćulibrkovaca, Goran Latinović ne smije da se oglasi

Nakon sramotnog pisanja Džerusalem posta koji je utvrdio skandalozno netačnih 4.500 žrtava Jasenovca, Muzej žrtava genocida (nad neimenovanim naroodm) iz Beograda ih je smanjio za samo osam do devet puta (na 90.000 i to sveukupnih žrtava, što znači da su srpske još manje), te dobio podršku Jad Vašema iz Izraela. Tanja Tuleković, direktorica JU Spomen područja Donja Gradina, iznošenjem podatka o 700.000 žrtava sistema ustaških logora smrti Jasenovac, ispisala se iz ove grupacije. Direktor katedre za istoriju Univerziteta u Banjoj Luci, Goran Latinović, takođe pripada grupi revizionista koje neformalno predvodi vladika pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk, te ovih dana naglašeno ćuti, bez obzira štoje prije bio brz da reaguje i brani svoj

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.