arrow up

Sandra Blagić: Časni krst na Dinari

Tog krvavog ljeta na Ognjenu Mariju 30. jula 1941. godine mještani sela Donji i Gornji Rujani, nisu ni slutili da će njihove prve komšije Hrvati, ustaše, počiniti stravičan Pokolj. Autor: SANDRA BLAGIĆ, 13.04.2019. Tog vrelog ljetnjeg dana komšije Xrvati, vrata do vrata, sa kojima su do juče dijelili hljeb, svoje komšije Srbe odveli na klanje.Naivne majke, bake i djeca, povjerovali su svojim komšijama kako ih vode na prisilni rad u Dalmaciju.Gonili ih uz Dinaru, bez kapi vode i korice hljeba. Nedaleko od same jame nalazi se Sajdina pećina odakle su prozivali porodice i vodili ih nad jamu. Neke su udarali, gurali a neke majke su same skakale sa svojom djecom

Petar Dodik

Petar Dodik: Susret sa smrću

Petar Dodik rođen je 1925. godine u selu Husimovci (Sanski Most), od oca Ilije i majke Stoje – djevojačko prezime Kudra. Učesnik je ustanka u okolini Sanskog Mosta u Drugom svjetskom ratu i partizanskog pokreta. Nakon rata obavljao je političke funkcije u Jugoslaviji, a bavio se i diplomatskim radom. Napisao je knjigu „Moj životni put“, gdje opisuje svoje odrastanje, ratna dešavanja, zločine, ali i poslijeratni period. Donosimo jedan isječak iz knjige koji govori o stradanju porodice Dodik, i Petrovom trkom za život: Moj životni put PDF  Izvor: Srbi u BiH

Nikola Tesla

AKADEMIK VASILIJE KRESTIĆ: Nikola Tesla nije rođen u Hrvatskoj, nego u Krajini kao Srbin pravoslavac

U najnovijim raspravama održanim u Hrvatskom saboru povodom vandalskog rušenja spomenika Nikoli Tesli, koje se dogodilo 1992. godine, i namere da se on izvuče iz skladišta Likovne akademije, obnovi i ponovno postavi, nije moglo da bude zaobiđeno ni pitanje nacionalne pripadnosti tog velikog naučnika. To pitanje posebno je zatalasalo hrvatsku i srpsku javnost povodom obeležavanja 150–godišnjice rođenja Nikole Tesle. Tada su o tome objavljeni mnogi tekstovi s netačnim a ponekad i zlonamernim tumačenjima pa i falsifikatima. Netačnosti su nastajale zbog nedovoljnog poznavanja istorije i državnopravnog ustrojstva Vojne krajine, Hrvatske, Austrije i Ugarske, kao i teritorijalnog ustrojstva Srpske pravoslavne crkve onog vremena kad je rođen Nikola Tesla. Istorijski falsifikati u hrvatskoj

Jahura: Pokolj Srba u NDH je bitno obeležje i najtraumatičniji deo našeg istorijskog pamćenja sa dalekosežnim posledicama

Srpsko nacionalno društvo Prebilovci, kao udruženje potomaka i poštovalaca žrtava hrvatskog genocida nad srpskim narodom sa prostora Donje Hercegovine, bezrezervno podržava inicijativu i  predlog  udruženja „Jadovno 1941.“ da se stradanje srpskog  naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj  nazove rečju „POKOLj“.  Pokolj Srba u NDH je bitno obeležje i najtraumatičniji deo našeg istorijskog pamćenja sa dalekosežnim posledicama. Reč „Pokolj“ je odgovarajuća oznaka iz našeg jezika za takav veliki i neoprostivi zločin pa ovim putem izražavamo našu zahvalnost  udruženju „Jadovno 1941.“ za ovu ideju i predlog. Verujemo da će imenovanje genocida NDH nad našim narodom kao  „POKOLj“ doprineti našoj daljoj zajedničkoj borbi za uspostavljanje kulture sećanja i poštovanja žrtava Pokolja,  umesto sadašnjeg  preovlađujućeg

Stevo Lapčević: Jevrem Vidić, čovek čija je smrt dovela Artukovića na optuženičku klupu

Suđenjem Andriji Artukoviću smrt Jevrema Vidića postala je njegov poslednji dokaz, a on, iako odavno već ne među živima, bio je glavni akter još jedne parnice. Jevrem Vidić Presudom Artukoviću, smrt Jevrema Vidića definitvno je dobila svoj viši smisao, ako se tako nešto uopšte sme reći. Ona je postala njegov poslednji dokaz, a on, iako odavno već ne među živima, bio je glavni akter još jedne parnice na kojoj je kao advokat odbrane, svojom žrtvom doprineo konačnoj pobedi pravde. Nakon što je u prvoj polovini septembra meseca 1942. godine najbliži Pavelićev saradnik, čovek njegovog ličnog poverenja, prvi “zaštitar” i čelnik po mnogo čemu „znamenitog“ poglavnikovog „Tjelesnog zdruga“ Viktor Tomić završio

Godišnjica Vidovdanskog pokolja Srba u Donjoj Hercegovini

U Vidovdanskom Pokolju (koji je za ustaše značio odmazdu za sarajevski Vidovdan 1914. i novo, krvavo, poniženje Srba na ovaj veliki praznik), posle podmuklo izvedenog hapšenja i vezivanja u žicu i lance uvek lakovernih Srba koji su se uzdali u,,komšijsku reč”, na brojnim jamama i drugim stratištima ubijeni su skoro svi odrasli Srbi, muškarci iz sela: Gabela, Dračevo, Dubravica, Kljenak, Kolojanj, Cerovica, Grabovina, Gornje Hrasno, Kruševo, Burmazi, Poprati, Ošanjići, Dabrica, Kozice, Pješivac, Šćepan Krst, Ljubljenica, Prenj, Pjesci, Lokve i Rečice, kao i veliki broj Srba iz Tasovčića, gradova Čapljine, Stoca, Ljubuškogi drugih naselja. Najveći broj je ubijen u Opuzenu u Dalmaciji, u Vidovom polju, kod sela Struge, Mogorjela i „Brijesta“ u

Priča za sva vremena – Jama

Ovo nije priča za svačiji stomak. Ali je za svačije srce. Priča je ovo koju ne zna mnogo ljudi. A stara je skoro osamdeset godina i pred vama je ne zbog jubileja. Već zbog… srca. Ona počinje u Livanjskom polju. Jugozapad Bosne, negde između Dinare i Golije, kad gledate jug i sever, odnosno između Tušnice i Šatora kad gledate istok i zapad. M? Nisu nas na geografiji učili gde je šta? Dobro, da probamo onda ovako. Baka mi je rođena na pravoslavni praznik Ognjena Marija. Išao sam u školu Ivan Goran Kovačić. Naizgled, nema to nikakve veze jedno s drugim, osim što je svoje najpoznatije delo, o ustaškim zločinima, “Jama”,

Dubrovnik u NDH

Dubrovnik je bombardovan 6. aprila 1941. Grad je branila protivavionska baterija na Montovjerni. Veliki broj dobrovoljaca prijavljivao se ali ih vojska nije primila. Izvor: SLOBODNA HERCEGOVINA ; Autor: SAŠA NEDELjKOVIĆ ; april 2019. NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Posle rasula vojske franjevac otac Toma Tomašić sa grupom domagojaca razoružavao je na gradskim vratima od Pila vojnike koji su išli svojim kućama. Oružje je prenosio u ustaške centre. Prve nemačke motorcikliste 17. aprila 1941.

Gospava Cijetić, udata Bošković, zvana Prndža: "Da prostiš, ja sam bila u drugom stanju kad me bacilo u jamu..."

Prndža

I ovaj zapis datira iz ljeta 1990. godine. Жivot joj je ponajviše prošao u samotinji i čamotinji. Sad samuje u Čaprazlijama. Suva kao grana i laka kao perce, a još se ne povija pod bremenom od sedamdeset i pet godina. Жivi od dolaska do dolaska sina kojeg je život odavde ispod Drine odveo i udaljio. Krivo joj što unuka ne može češće viđati, ali se ne žali — navikla na patnju i odricanje. Dok govori, stalno je zagledana nekud u daljinu, dolje niz Livanjsko polje, niz samo njoj znane i vidljive drumove niz koje su toliki njeni, dragi i bliski, nepovratno otišli i nestali u krvavim tminama i životnim magluštinama:

Zorica i Vukašin

Zorica Đoković: Na Krsnom putu

Hristos je znao za šta i za koga nevin umire. Nisam sigurna da su naši stari znali razlog svog strašnog umiranja govoreći i vjerujući da „neće krst na krst”. A udario je. Krst. Na Krst. Idući jadovničkom stazom, tim velebitskim Krsnim putem ili Ulicom suza, ali i svakom drugom od bezbroj staza i pruga srpskog mučeništva, pokušavamo zamisliti golgotsku pasiju naših predaka. Zamišljamo bol i jauke, žeđ i znoj, suze i krv. Pitamo se o čemu su razmišljali, čemu su se nadali, koga su se sjećali. Da li su znali da i On skupa s njima ide u tu strašnu smrt? Jer, išao je, naravno, dok su nas, od Njega

Sandra Blagić: Na Šušnjaru

O Đurđevdanu 1941. godine, došlo je do prvog oružanog obračuna između običnog srpskog seljaka i ustaša. Hrvati i Muslimani su upali u selo Kijevo, sa namjerom da prekinu obilježavanje krsne Slave. Nije im pošlo za rukom te su lažirali priču kako se veća grupa četnika okuplja i sprema otpor. Njemački izvještaji svjedoče da su Srbi, naoružani primitivnim vatrenim ali većinom hladnim oružjem, njih oko 1000 odbili njemačko-ustaški napad, ubivši tri njemačka vojnika i mnogo više ustaša. Kreće Pokolj nad Srbima! Kijevski zaselak Sjenokose nestao je u plamenu. Uhapšeno je 450 Srba, od kojih je 100 zadržano u zatvoru, a od tih je 27 streljano u zoru 9. maja. Njihova su

Mirić: Reč Pokolj ne ostavlja ni trun zazora ili nedoumice šta se mahom dogodilo tadašnjem Srbinu

U Beogradu je 18. marta 2019. održana konferencija za medije udruženja Jadovno 1941. na temu: „POKOLj“ – Terminološka odrednica za genocid počinjen nad pravoslavnim Srbima od strane Nezavisne Države Hrvatske. Na konferenciji je govorio i Momčilo Mirić, predstavnik Udruženja za odbranu ćirilice “Dobrica Erić”. Transkript i video zapis njegovog izlaganja donosimo u celosti: Naše udruženje za odbranu ćirilice „Dobrice Erić“ u potpunosti i sa ushićenjem podržava ovaj predlog od onog momenta kada smo čuli za njega i kada ga je gospodin Bastašić izložio i otvorio sajt. Ta inicijativa, da se stradanje Srpskog naroda tokom Drugog svetskog rata na teritoriji Nezavisne države Hrvatske nazove imenom Pokolj dovela nas je u situaciju

Masovna grobnica žrtava sela Kometnik i Dobrić, ubijenih 1942. u Voćinu

Zločinac Stier

Ustaški pukovnik Ivan Stier, djed Davora Ive Stiera, zapovijedao je jedinicama koje su počinile masovne zločine nad Srbima iz Slavonije. Pripadnici njegove bojne 1942. ubili su 229 mještana Dereze, od čega 75 djece, a oko još 300 otjerali u logore. Kao jedan od glavnih ustaških operativaca odgovoran je i za pljačku jevrejske imovine i hapšenje Srba iz Osijeka Izvor: PORTAL NOVOSTI 25. marta 2018. ; Autor:Milan Radanović NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima. Izjava

Nećak: Niko nema pravo da osporava usvojenu odrednicu “Pokolj”

Reagujući na zahtev dela naučne zajednice u Republici Srpskoj da se kao nepotrebna i štetna odbaci odluka Udruženja “Jadovno 1941.” da genocid koji je Nezavisna država Hrvatska počinila nad Srbima u Drugom svetskom ratu bude imenovan kao “Pokolj”, Aleksandar Nećak, eminentni član jevrejske zajednice Srbije zapisao je sledeće: Ako su nam pričali bajke zarad bratstva i jedinstva, dosta je toga. Prerasli smo bajke i zataškavanje istine o svirepom, počinjenom iz duboke neshvatljive mržnje, zločinu. Taj zločin, baš zato što se tvrdoglavo i uporno nastoji da se potisne iz našeg sećanja, mora dobiti odrednicu. I mora svako ko čuje tu odrednicu da zna šta ona znači, a znači užasan, ljudskom mozgu

S druge strane istorije (1): Krvavo kolo Radačkog Brijega

„Kada je nakon prvog plotuna jedan od streljanih, dok mu je krv šikljala iz grudi, uzviknuo ‘Жivjela Rusija!’ – prišao mu je Sava Kovačević s pištoljom u ruci i, uz ružnu psovku, ispalio mu nekoliko hitaca u glavu. Dragica Pravica je, na zaprepašćenje prisutnih, proverila da li je smrtna kazna valjano izvršena, pucajući iz pištolja u mrtve ljude. Najtužnije i najružnije bilo je kolo koje se uhvatilo oko pobijenih ljudi, ni krivih ni dužnih…“ O tragičnom 27. februaru 1942. godine, koji pamti Radački Brijeg na Ljubomiru, dugo se i uporno ćutalo. Nedužne žrtve zadesio je udes mnogih koje su ostavljene u dubokoj anonimnosti „pogrešne strane istorije“ – usljed složenih a

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.