arrow up

Genocid nad „nepoćudnima“ u NDH: Zločin u Jelovcima i Rakovcu – Pale 1943. godine

Na našim prostorima vladali su mnogi osvajači, ali niko nije počinio veća zvjerstva i svirepost od ustaškog režima u NDH. Teško je opisati razmjere zločina koji su počinjeni na teritoriji NDH u periodu od 1941-1945 godine, jer je u svakom gradu na području te zločinačke tvorevine postojao neki zatvor, logor ili gubilište u kojima su svakodnevno ubijani nedužni ljudi. Piše: Vladimir Vučković, magistar kriminologije Ustaška zločinačka tvorevina NDH koja je sijala strah ubijanjem, protjerivanjem i pokatoličavanjem nije zaobišla ni Srbe podno Romanije. Za provođenje ustaških ideja u ovim krajevima bili su zaduženi Hrvati iz Zapadne Hercegovine, a izvršioci lokalni „Muslimani“ među kojima su se po zlu isticali Ivan Červenko, Đorđe

Bojanić: ISTORIJA NIJE SPOREDAN PREDMET – ONA JE TEMELj NACIJE

Postoje trenuci u istoriji jednog naroda kada je neophodno postaviti jednostavno pitanje: šta želimo da ostavimo svojoj deci? Da li želimo generacije koje će znati sve o evropskim integracijama, a malo o Nemanjićima, Karađorđu, Milošu Obrenoviću, Ceru, Kajmakčalanu, Jasenovcu i stradanju sopstvenog naroda? Da li želimo učenike koji će znati nazive evropskih institucija, a neće znati zašto su Prizren, Peć, Dečani i Gračanica temelji srpske duhovnosti i državnosti? To nisu politička pitanja. To su pitanja opstanka nacionalne svesti. Poslednjih godina svedoci smo da je nastavni program istorije u osnovnim školama pretrpeo značajne izmene. Formalno gledano, cilj je bio modernizacija nastave i prilagođavanje savremenim obrazovnim tokovima. Međutim, u praksi se pokazalo

Sećanje na ustaški masakr u kladuškoj crkvi

Hram Svetog Georgija u kojem je 1941. je na zverski način likvidirano više od 500 Srba dobio je status nacionalnog spomenika BiH. Specijalno za „Politiku” Milan Pilipović Hram Svetog Georgija u Velikoj Kladuši, izgrađena 1901, a osvećena 17. novembra 1913. godine, u kojoj su ustaše 29. jula 1941. na zverski način likvidirale više od 500 Srba iz Bosanske Bojne, Gradine, Bukovlja, Glinice i drugih sela, nedavno je dobila status nacionalnog spomenika BiH. Crkva je prvo pripadala parohiji Vrelo, a od 1941. Glinskoj parohiji. Danas je u sastavu Bihaćko-petrovačke eparhije. Tokom gradnje, administrator je bio Leonid Jergić, a 1910. rukopoložen sveštenik Stojan Vranješević. Između dva svetska rata u Crkvi Svetog Georgija

Tragom tajanstvenog pečata

Istinita priča o narodu koga nema, knjizi koja ne postoji, događaju koji se (ni)je desio Piše: Jovan Njegović Drndak Krajem osamdesetih godina, gotovo neprimjetno među policama jednog antikvarijata u Zagrebu, na jednoj od polica stajala je knjiga dosta lepo koričena, ali oštećena, pocijepana na takav način da je neko iz knjige ocijepio nekih desetak stranica. Malo ko je tada mogao naslutiti kakvu tajnu skrivaju njene korice. Osim što su joj na jednom dijelu faille stranice, na njenoj početnoj stranici  postojao je nekada pečat, ali sada pažljivo prekriven slojem bijelog korektora, baš kao da se neko upinjao da izbriše svaki trag njegovog porekla. Knjiga je pritom bila na  ćirilici pa se

Logor Slana – Pag 1941.-Pakao u kamenoj pustinji (1) LOGORI – TRAGIČNE AVETI PROŠLOSTI

Kroz logore prošlog rata prošlo je oko 26 miliona muškaraca, žena i djece, a od toga ih je ubijeno oko 10 miliona Feljton „Pakao u kamenoj pustinji“ stravična je priča o ustaškom koncentracionom logoru Slana i manjem logoru (za žene i djecu) u Metajni na otoku Pagu koje su ustaše osnovali polovinom lipnja i rasformirali krajem kolovoza 1941. godine. U feljtonu su opisana mučenja i zvjerstva ustaških krvnika koji nadmašuju srednjovjekovne primjere mračne inkvizicije. Imena i događaji su autentični. To su kazivanja očevidaca, rijetkih preživjelih logoraša i preslušanja uhvaćenih ustaških krvnika. Slana i Metajna, more oko njih, sabirni centar Gospić te put do Karlobaga – mjesta su stravičnih zvjerstava, divljanja

Brutalan zločin na Lošinju

Odmah posle kapitulacije Italije, Ivan Gošnjak i Vladimir Bakarić naredili su da se izvrši jedno od najtežih partizanskih zverstava. Draža: Verujem, da nije Nemaca, Englezi bi bili najgori narod. Posle serije neuspešnih pritisaka, Britanci su septembra 1943. rešili da napuste Mihailovića i da se okrenu Titu. Najpre su mu, posle kapitulacije Italije, omogućili da i u ljudstvu, a pogotovo u naoružanju prestigne Mihailovića, jer su italijanskoj vojsci naložili da se predaje Titu i da mu ustupa svoje naoružanje, ali na tome se nisu zaustavili. Odlučili su da mu sklone i glavnu prepreku za osvajanje vlasti u Jugoslaviji – da smene generala Mihailovića. Zadatak da ispita okolnosti za prevrat dobio je

Milan Ružić

Stari Brod je mesto na kom se srpska krv uliva u Drinu

Nikada se nijedan Srbin ne može osećati dobro govoreći o zločinima u Starom Brodu, ali je još gore i teže ćutati. Ćutanje nas je koštalo zaborava preko šest hiljada srpskih žrtava u Miloševićima i Starom Brodu. U pitanju je mesto gde rečno dno više nije pokriveno kamenjem, nego Srbima. Ovo beskrajno modro prostranstvo je jedina tačka gde Drina tiho teče da ne budi one koje je pokrila. Bežeći od zagrljaja noževa, ljudi su skakali u zagrljaj reke i ona ih je svojom pesmom uljuljkala u smrt, tačnije u večni život. Ovo je mesto veličanstvene lepote, ali i velikog užasa. Sva ova lepota je morala da gleda šta su lokalni muslimani

Danas se slavi Sveti Vukašin Novomučenik Jasenovački i Klepački

Ovaj Pravoslavni Srbin, Novomučenik iz Jasenovca, rodom je iz hercegovačkog sela Klepci, koje se nalazi na istočnoj obali Neretve (naspram Čapljine), gde je ranije bila stara crkva Sv. Apostola Luke, s početka 16. veka, zadužbina čuvenih srpskih pravoslavnih crkvograditelja Hrabrena-Miloradovića, a od 1857. g. je obnovljena kao crkva Preobraženja Hristovog (koju su Hrvati 1992. g. srušili do temelja, kao i celo selo Klepce). Bio je rodom od familije Mandrapa, i zvao se Vuksan-Vukan-Vuk, VUKAŠIN. Treba da je rođen negde krajem 19. veka, najverovatnije u svome selu, ali je rano otišao i radio u Sarajevu, pa ga se zato preživeli ustaški genocid nad Srbima 1941-45. g. Klepčani malo sećaju, dok ga

sveti_vukasin.jpg

Đurđica Dragaš: Spavaj mirno Vukašine… tvoje je carstvo nebesko!!!

Razoružao si bezdušnika rečima svetačkim – Samo ti dijete radi svoj posao!!! Plavo je nebo danas, Vukašine.Sunce miluje nekošenu travu, tvoju postelju samrtnu… Samotna ptica peva o tebi, o tvojim blagim očima i žuljevitim rukama seljačkim…Peva o tvojoj duši nevinoj. Ne plače nebo za tobom danas kao što ni ti nisi plakao pred svojim dželatom.Gledao si ga očima iskopanim, miran i nedodirljiv. Obrisao si njegovo okrvavljeno čelo rukama odsečenim. Mislila je zver da će se nahraniti tvojim bolom, da će, kidajući tvoje telo, umiriti svoju glad…Nadala se da ćeš moliti za život, da ćeš otići sa strahom u očima… Nadala se, al’ uzalud… Osakaćen, rastrgnut, umoren… gledao si krvnika dušom

Nemanja Dević: Neće da može, ukoliko pretendujemo na opstanak kao narod i država

Sve se radom da ispraviti i promeniti, no mora da se zasuču rukavi i radi krvnički, bez foliranja. Жrtve genocida nad srpskim narodom u NDH u Drugom svetskom ratu, jedinim istinskim genocidom na Balkanu u 20. veku, mi nismo popisali. Ne zato što su nam branile Švabe, već zato što mi to nismo želeli. Imali smo preča posla. I danas najgrlatiji sr(e)b(r)oljubi lamentiraju nad kukavnim srpstvom ugašenim, a da nikad nisu seli sa starcima iz svog sela pa da bar pretresu šta im se u rodnom mestu desilo. I 44 godine posle Tita naše vlade i mi sami nismo otvorili dosijea i grobnice i iskopali žrtve komunizma koje često oplakujemo

LEZI SRPČE I GLEDAJ U SUNCE: Priče logoraša iz Jasenovca – i kamen bi zaplakao

Brojna svjedočanstva govore o užasima u jasenovačkom sistemu logora. Zvjerske likvidacije i neshvatljiva tortura ustaša nad nedužnim ljudima, bili su svakodnevica zatočenika „fabrike užasa“. Slobodan Grujičić i Danica Praštalo uspjeli su da prežive jasenovačku golgotu. Tešku uspomenu na muke iz logoraških dana, kažu, pamtiće dok su živi. – U logoru nije pucala puška, nego se samo čuo krik, jauk, i bacanje tijela u Savu – prisjeća se Slobodan Grujičić, iz Mašića kod Gradiške. Slike jasenovačkog užasa i danas su žive u očima Slobodana Grujičića, iz sela Mašići. Kao četvorogodišnjak gledao je kako ustaše kamama, maljevima i noževima ubijaju hiljade nedužnih. I sam je u logoru izgubio svoje najbliže. – Izjutra

MOM DEDI NIKOLI

Došla sam ti, Liko, stojim na dedovini. Prepoznaješ li me, zemljo? Došla sam ti, Liko, da l’ sam domaćin ili gost – ti kaži.. Na tvojoj zemlji su živeli i u tvojoj zemlji su sahranjivani svi moji preci vekovima… nisu te ostavili, a ja stigoh posle četiri decenije – ko sam, znaš li… na ognjištu moga dede pitam se prepoznaje li me zemlja i duše mojih najbližih… kome nepravdu da kažem, sa kim bol i radost da podelim… nema odgovora na hladnom jutru, kome da zavapim?  Božija je volja, prihvatam je, ranjena sam, ali sam zahvalna što sam odavde ponikla…  Došla sam ti, Liko, stojim na dedovini. Prepoznajes li me, zemljo?

Pakao koji su u jamama otkrili arheolozi tokom šezdesetih godina

Istraživače koji su radili na otkopavanju /manjeg/ dijela jasenovačkog kompleksa tokom šezdesetih godina prošlog vijeka najviše su šokirale brojne dječije čizmice za mališane predškolskog uzrasta. Ovi predmeti su pripadali ubijenim žrtvama i nabacani su na njih prije zatrpavanja jame zemljom… Priredio: Nenad TADIĆ U opštoj licitaciji brojem jasenovačkih žrtava, Srba, Jevreja, Roma, te antifašista, hrvatska strana nerado citira one koje su vršili iskopavanja tokom šezdesetih godina prošlog vijeka i koji svjedoče da je samo u /manjem/ dijelu koncentracionog logora u jame bačeno do 130.000 ljudi. Uz ovu brojku, koju pominje vođa istraživanja Zdravko Marić, ugledni arheolog i nekadašnji direktor Zemaljskog muzeja u Sarajevu, treba napomenuti da 19 godina nakon rata

Đurđica Dragaš: Lika, moja i tuđa

Srećna sam, blažena i tužna. Opet na svome, a međ’ tuđima. Tu, na korak od sebe, a tako daleko. Udišem ličko jutro. Miriše poznato, setno, daleko. Miriše na pokošenu travu, detinjstvo i dedino dvorište. Miriše na bunar divoseljački i polje vrebačko. Srećna sam, blažena i tužna. Opet na svome, a međ’ tuđima. Tu, na korak od sebe, a tako daleko. Slušam ptice, nemirne od oblaka što prete kišom. Letimo zajedno…. Letimo ka nebu… Prži me sunce na kamenu srušene crkve. Miriše  tamjan sa garavih zidova. Čuje se davno utihlo zvono, dečji plač i pesma devojaka. Čuje se život…veličanstven i dalek, blistav i zgažen. Жivot kojeg nema! Vodi me šuma velebitska,

Uzurpacija i trgovina zemljištem spomen kosturnice i spomen obilježja

UZURPACIJA ZEMLJIŠTA MEMORIJALNOG KOMPLEKSA U OPŠTINI JEZERO I NARUŠAVANJE NJEGOVOG IZGLEDA, ZNAČAJA I VELIČINE Obraćamo vam se sa ciljem da informišemo javnost, relevantne institucije kao i ljude zainteresovane za očuvanje sjećanja na nevino postradale kako se žrtve fašizma iz 1941. godine u našem malom mjestu u Republici Srpskoj ponovo ubijaju nakon 80 godina. Radi se o parcelaciji i razmjeni zemljišta na kojem se nalazi spomen-obilježje iz Drugog svjetskog rata na području opštine Jezero, kao i aktivnostima koje narušavaju dostojanstvo i umanjuju značaj ovog memorijalnog kompleksa. Lokacija je poznata pod nazivom Partizansko groblje, ali najveći dio imena žrtava čini Srpski Pravoslavni živalj koji je postradao u prvim mjesecima osnivanja NDH 1941.

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.