arrow up
Ж | Ž
Ж | Ž
Akademik Jovan Rašković

Tako je govorio Ćaća od Krajine: Jovan Rašković u Šegestinu 1991. (Video)

Za Srbe iz Krajine, akademik Jovan Rašković bio je njihov Ćaća. U Dalmaciji, Lici, na Baniji i Kordunu, deca tako zovu svoga oca. Tu reč naša deca počinju da tepaju, takoreći u kolevci, još dok ćapću mleko na majčinoj dojci. Sa „glavom biblijskog proroka“, ovaj srpski tribun zablistao je kao meteor na uzavreloj političkoj sceni jedne zemlje, koja će se uskoro raspasti. Svi Jovanovi pokušaji da se zaustavi rat nisu, nažalost, urodili plodom. Mržnja je eksplodirala i potekli su potoci krvi. Po rečima akademika Dobrice Ćosića, Jovan Rašković je u srpsku politiku pokušao da unese poštenje i realizam u postavljanju nacionalnih ciljeva. On nije osnovao Srpsku demokratsku stranku da bi se

Slika 3: Oštećena crkva Sv.Preobraženja u Crkvenom Boku (Foto: B. Turajlić)

O zločinima nad Srbima iz sela Strmen, Crkveni Bok i Ivanjski Bok na Baniji

Do danas, decenijama nakon Drugog svjetskog rata, nije definitivno utvrđen spisak imena svih žrtava ustaškog genocida na području opštine Crkveni Bok. Opština Crkveni Bok se sastoji od sela Strmen, Crkveni Bok i Ivanjski Bok. Ova sela se nalaze na desnoj obali rijeke Save, 40 km daleko od Siska, 50 km uzvodno prema Jasenovcu. Stanovništvo je 100% srpsko-pravoslavno. Prema popisu stanovništva iz 1931. godine, u ova tri sela bilo je ukupno 2725 stanovnika. U selu su bile crkve Sv. Preobraženja Gospodnjeg, sagrađena 1880 i crkva Sv. Ane, završena 1930 godine. Nekoliko dana nakon formiranja Nezavisne Države Hrvatske, ustaše preuzimaju vlast u opštini Crkveni Bok, hapse viđenije Srbe, tuku ih, maltretiraju i

Ković: Posjećivati Srbe u Hrvatskoj, srpske svetinje i stratišta

Istoričar Miloš Ković rekao je da je srpski narod najstrašnije stradao u Hrvatskoj i da je za preostale Srbe veoma važno da njih i tamošnje svetinje posjećuju sunarodnici iz Srbije i Republike Srpske. – Da biste razumeli prošlost morate da dođete na lice mesta da vidite sopstvenim očima. Mi se i dalje nalazimo pred velikim zadatkom tumačenja, razumevanja genocida koji je na tim teritorijama pogodio srpski narod od 1941. do 1945. godine – objasnio je Ković, koji je tokom ljeta obišao mnoga mjesta u Hrvatskoj. Ković je rekao Srni da je dugo odbijao misao da bi trebalo da dođe u krajeve iz kojih su Srbi protjerani jer čovjek po prirodi

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj u Banskom Grabovcu na Baniji

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA BANIJA BANSKI GRABOVAC Budimir Popović i Branko Tadić, Tremušnjak Jabukovac, Petrinja Svaki od dovedenih morao je stati na rub jame, gdje su ga ubijali batovima a neke su postrojavale ustaše u stroj i ubijali iz mitraljeza „U rano jutro 24. jula 1941. godine došli su u selo Banski Grabovac oružnici NDH iz oružničke škole u Zagrebu, ustaše iz Gline i Petrinje, te oružnici iz okolnih oružničkih stanica. Njih oko 500. Odmah su se razišli po susjednim srpskim selima: Vlahović, Luščani, Drenovac i Bačuga. Hvatali su Srbe i odvodili ih

Otjerana u grob

Stoja Trivkanović (1950 – 2019) iz Siska izgubila je sve sudske postupke pokrenute zbog ratnog ubojstva dvojice sinova i muža krajem ljeta 1991. godine. Stoja Trivkanović (1950) umrla je sredinom decembra 2019. godine u Sisku ne dočekavši pravdu zbog ubojstva sinova Zorana (23) i Berislava (18) te njihovog oca Nikole Trivkanovića (48). Trojica Trivkanovića su prisilno, 25. augusta 1991. godine, odvedena u nepoznato iz porodične kuće u sisačkom naselju Zeleni Brijeg. Zloglasnom bijelim kombijem, koji je ljeta i jeseni 1991. često viđan po Sisku, uniformirane su se osobe tog dana oko podneva uvezle u dvorište Trivkanovića. Odvedeni su viđeni na ORA-i, poznatom sisačkom mučilištu, nakon čega im se izgubio trag.

radio-sam-svoj-seljacki-i-kovacki-posao.jpg

Zločini u Šegestinu, Dvor na Uni: svjedočenje Milke Ilibašić

Povodom godišnjice bestijalnih zločina, Pokolja nad srpskim stanovništvom Šegestina 29/30 januara 1942,  UG Jadovno 1941. objavljuje svjedočenje Milke Ilibašić iz knjige „Radio sam svoj seljački i kovački posao“ Đure Zatezala. U selu Šegestinu na području Dvora na Uni ustaše su 29/30. januara 1942. godine pobile 189 i odvele u logor smrti Jasenovac 22 Srbina, muškarca, žene i djecu. O tom zločinu svjedočanstvo je zapisala Milka Ilibašić, kćerka Anđelije i Radovana Ilibašića koja je tada imala 20 godina. Ona je 18. maja 1945. godine ispričala: “29. januara 1942. godine iz Unčana, Divuše i ostalih hrvatskih sela koja su uz rijeku Unu, oko 300 ustaša, domobrana i oružnika izmiješanih sa civilima Hrvatima pod zapovjedništvom satnika Bećirevića,

veritas2.jpg

Godišnjica pogroma Srba u Sisku: Masakr pod maskom JNA

Jedan od najtežih zločina nad Srbima na području opštine Sisak u ratu devedesetih desio se u ranim jutarnjim časovima, 22. avgusta 1991. godine, kada su pripadnici hrvatske policije i Zbora narodne garde, ničim izazvani, u transporterima sa oznakama JNA “protutnjali” kroz srpska sela: Blinjski Kut, Kinjačka, Brđane, Čakale, Blinjska Greda, Bestrma i Trnjani, nasumice pucajući na lokalno stanovništvo. Tom prilikom ubili su 15 civila i više desetina ranili, podseća Dokumentaciono-informacioni centar “Veritas”. Napadače su na kraju zaustavili meštani sela Brđani, koji su se, čuvši pucnjavu kroz druga sela, na brzinu organizovali i postavili zasedu. Posle ovoga događaja, Srbi iz capraških srpskih sela više nisu odlazili na posao u Sisak, već

Vješanje na Terazijama, Beograd, avgusta 1941.

Svjedočanstvo jednog zločina (2): Zapisi o sudbini porodice Đukić

Po dolasku u Sarajevsku 3, posle 10 dana, gazda te kuće reče majci da radi kod njega, da sprema i čisti odaje, gdje je on izdavao prenoćište. [1] Majka je prihvatila odma taj poso i dobila od gazde jednu praznu veću sobu za sve nas. Bile nas dve, kumovi i Zorićke, dve. Tako smo nas dve dobile stalan boravak u Beogradu. Majka posle poče da radi po kućama i povrh ova dva posla čistila je još jednu kafanu. Nije dugo bilo, po malo je počela raditi u jednoj kujni, gde su se hranili radnici te je od sviju dobila potvrde da radi i to je predala Komesarijatu za izbeglice. Posle 2 meseca

Živko Korać – Poslednji aktivni vojnik Republike Srpske Krajine

Pisana priča o jednom čoveku koji nije hteo da se povuče sa kolonom izbeglica 1995. u hrvatskoj agresorskoj operaciji ”Oluja”. Uzeo je oružje i odmetnuo se u šume gde je bio strah i trepet za hrvatske bojovnike punih 5 godina. Živko Korać je rođen 29. oktobra 1957. u Velikom Šušnjaru u srcu Banije u porodici velikih vernika, zbog pravoslavne svesti i velikog patriotizma nikad nije bio član komunističke partije, što mu je bila prepreka da dobije posao u velikim firmama. Odmah na početku ratnih sukoba Živko se odaziva pozivu i stupa u odbranu srpskih sela i gradova na Baniji. Takođe je bio jako poštovan zbog svoje blage naravi ali i

„Pedeset mrtvih razreda spava“: Đorđe Đurić

Banija ga je i prije građanskoga rata u Hrvatskoj potpuno zaboravila. A bio je jedan od najpoznatijih i najpopularnijih njenih pjesnika, proznih pisaca, pisaca epitafa na spomen-obilježjima po Baniji. I pisaca za djecu. Pisaca i poezije i proze. Gostovao je po školama, u selima, gradovima… Sa svima dobro, sa svima dobar.  Težak je život imao Đorđe Đurić (Kinjačka, 1929 – Zagreb, 1991, sahranjen je u Sisku). Školovao se u rodnom selu, Križevcima, Zagrebu i Rijeci. Oca su mu početkom Drugog svjetskog rata odvele ustaše u Jasenovac i tamo likvidirale. U maju 1942. odvode majku, starijeg brata i njega u logor Stara Gradiška, a odatle u logore na sjeveru Njemačke. Još

Dr Đuro Zatezalo: JAME, BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE, SUROVA GUBILIŠTA ŽIVOTA

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje JAME, BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE, SUROVA GUBILIŠTA ŽIVOTA SRPSKOG NARODA NA PODRUČJU KORDUNA, BANIJE, GORSKOG KOTARA I LIKE – 1945. GODINE JAME, BEZDANKE, SUROVA GUBILIŠTA ŽIVOTA Jama, bezdan, jemurka ili zvekara poznate su riječi za prirodne jame u zemlji i jame – provalije na kamenitom terenu. Jama je vertikalna pukotina ili kosi kanal različite dubine i širine. U njima prevladavaju okomite ili stepenasto položene strane različitih dimenzija, kako na samom ulazu tako i u njenoj dubini. Veličina otvora može biti samo tolika da se može mjeriti s dužinom od samo jednog

Godišnjica pogroma Srba u Sisku: Masakr pod maskom JNA

22. avgusta navršava se godišnjica najsurovijeg u seriji napada na Srbe u Sisku i okolini tokom 1991. godine. U ranim jutarnjim časovima tog dana pripadnici MUP-a i ZNG su u transporterima sa oznakama JNA „protutnjali“ kroz više srpskih sela sisačke opštine pucajući na sve što se micalo. Epilog je bilo 15 mrtvih i nekoliko desetina ranjenih meštana sela Blinjski Kut, Kinjačka, Brđane, Čakale, Blinjska Greda, Bestrma i Trnjani. Posle ovih događaja Srbi iz capraških srpskih sela su prestali da odlaze na posao, a zatim su i formirali i opštinu koju su nazvali Caprag sa sedištem u Gradusi. U dokumentaciji Veritasa nalazi se obimna dokumentacija o najkrvavijem zločinu hrvatske policije i

Dr Đuro Zatezalo: Pokolj u Glini na Baniji

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje SVJEDOČANSTVA BANIJA GLINA Jovan D. Obrenović, jerej, Veliki Šušnjar Ubijanje u masi bez suda i presude        10. aprila 1941. godine bio sam na pogrebu Stojana Bunčića iz Šušnjara. Vrlo ružno, blato i kiša sa snijegom. Teška muka na frontovima gonila me je da odem u Glinu (srez) da čujem za najnovije vijesti. U 6 sati popodne krenem iz Grabovca za Glinu. U vozu ratno raspoloženje iako je već dva sata prije toga izvršen prevrat i sramna izdaja. Nitko ništa nije znao osim slušača radija. U Glini se već na stanici

dr. Đuro Zatezalo

Dr Đuro Zatezalo: MASOVNE GROBNICE I STRATIŠTA

Đuro Zatezalo: „Radio sam svoj seljački i kovački posao” – SVJEDOČANSTVA GENOCIDA U NDH 1941. – 1945. II dopunjeno izdanje JAME, BEZDANKE, MASOVNE GROBNICE, SUROVA GUBILIŠTA ŽIVOTA SRPSKOG NARODA NA PODRUČJU KORDUNA, BANIJE, GORSKOG KOTARA I LIKE – 1945. GODINE MASOVNE GROBNICE I STRATIŠTA KORDUN 1.         Hrvatski Blagaj, Slunj, zgrada osnovne škole, 5. do 8. maja 1941, mučilište srpskog naroda Veljuna, Perjasice i okolnih srpskih sela. 2.         Hrvatski Blagaj, Slunj, dolina između zgrade škole (mučilište) i katoličke crkve, 6. do 8. maja 1941. ustaše poklale ili usmrtile sjekirama i maljevima 520 Srba – muškaraca. Poznati Veljunski pokolj. 3.         Veljun, školska i žandarmerijska zgrada, 6. maja 1941. godine, mučilište srpskih civila.

Objavljeni prvi kadrovi filma i serije „Oluja“, emotivne scene lede krv u žilama

Bez i jedne izgovorene reči, prve scene filma „Oluja“ uzdrmaće i najjače među nama. Film i serija „Oluja“, projekat koji obrađuje temu jednog od najvećih srpskih stradanja u novijoj istoriji, dobio je svoj prvi tizer video sačinjen od potresnih scena koje će nesumnjivo izazvati naboj emocija kod svakoga ko ga pogleda. Prvi kadrovi prožeti strahom, tugom, neizvesnošću i hrabrošću potvrđuju nameru reditelja i scenariste Miloša Radunovića da kroz ovaj film i seriju oda počast sudbinama „običnih“ ljudi koji su kroz istoriju najviše propatili, a zbog politike ostali zanemareni. Da je Radunović napravio dobar izbor kada je kasting glavnih uloga u pitanju, jasno je već iz ovog prvog najavnog videa. Glumci

NAJNOVIJE VIJESTI

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.