fbpx
Pretraga
Close this search box.
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Stefan Radojković: Zaslužene i nezaslužene kritike na račun mladog istoričara

Svoj prenagljeni i preuranjeni zaključak sam bazirao na knjizi Sime C. Ćirkovića „Ko je ko u Nedićevoj Srbiji (1941-1944)“. Priznajem, pogrešio sam!

Stefan Radojković (Izvor: Talas.rs)
Stefan Radojković (Izvor: Talas.rs)

Povodom audio priloga medijskog portala Talas – „Zašto se svađamo oko Jasenovca?“[1] – objavljenog 21. aprila 2019. godine uoči zvaničnog obeležavanja Dana sećanja na žrtve Holokausta, genocida i drugih žrtava fašizma u Drugom svetskom ratu, napisano je nekoliko kritičkih tekstova.

Reakcije na audio prilog mogu se pronaći, koliko mi je poznato, samo na internet sajtovima. Odnose se na jedan segment mog gostovanja (prilog ukupno traje 53 minuta) koji se odnosi na fenomen distorzije Holokausta u Srbiji u trajanju od 5 minuta i 17 sekundi (precizno, od 41’32“ do 46’49“).

Konkretno, sporni su: 1) moja interpretacija uloge Nedićeve administracije u Holokaustu i njene savremene distorzije u Srbiji; 2) vrednosni sud koji sam izrekao pri kraju navedenog segmenta.

1) Što se tiče prve grupe kritika, smatram da su neutemeljene iz nekoliko razloga. Najpre, jedan deo kritičara, pogrešno, tvrdi da sam rekao da je Nedić „sladostrasno saučestvovao“ u uništenju jevrejske zajednice okupirane Srbije (Banat i područje od Beograda do Kosovske Mitrovice).

Ako preslušate ceo prilog, ili samo taj segment od 5 minuta, videćete da je takva kritika neosnovana jer ništa tako, niti slično, nisam izrekao. Dalje, nisam rekao ni da je najveći deo odgovornosti na njemu, kada je u pitanju progon i uništenje Jevreja tokom Drugog svetskog rata. Sve ovo može lako da se proveri!

Drugi deo kritičara, s pravom, ukazuje na sekundarnu ulogu Nedićeve administracije u procesu uništenja jevrejske zajednice pozivajući se, između ostalog, na Jašu Almulija i Valtera Manošeka. Ovde pokušavaju da pokažu da moje, nikad izrečene, sintagme o euforičnom Nediću ne stoje.

Ako izuzmemo ono što nikad nisam rekao, ovde moram da napišem da se apsolutno slažem sa konstatacijom kritičara – Nedićeva uloga jeste sekundarna (pomoćna). Najveća odgovornost počiva na nemačkom okupacionom aparatu!

Šta više, o tome sam ranije i pisao što se opet može vrlo lako proveriti. Preporučujem tekst objavljen na portalu Nova srpska politička misao (NSPM) „Novija srpska istorija između Prve i Druge Srbije – postoji li treći put u istorijskoj nauci?“;[2] za one sa viškom vremena i strpljenja preporučujem naučni rad objavljen 2016. godine – „Upotreba istoriografije Holokausta u interpretaciji uzroka ratova za jugoslovensko nasleđe: ‘Tajni rat Srbije’ Filipa Koena“.[3]

U oba rada, a naročito u drugom opširnijem, pokazujem i dokazujem da okupirana Srbija nije bila nekakva „Nezavisna Država Srbija“ već samo jedan deo Vermahtove vojno-okupacione zone „Jugoistok“ gde je glavnu reč vodilo pet kraljeva Srbije,[4] kako ih naziva Kristofer Brauning.

U takvoj hijerarhiji, Nedić sa svojom administracijom bio je njen deo ali na samom dnu. Pored Brauninga, koristim i pomenutog Valtera Manošeka. Takođe, u samom audio prilogu spominjem i Jašu Almulija, kao kritičara onih koji su nastojali da Nedića prikažu kao moćnijeg, u odnosu na nemačku okupacionu upravu, i odgovornijeg, za uništenje Jevreja, nego što je zaista bio.[5]

Na Almulija sam se pozivao i prilikom objavljivanja teksta u Večernjim novostima, što se takođe lako može proveriti![6]

2) Kada je u pitanju vrednosni sud o sudbini generala Milana Nedića – „Nedić je bačen kroz prozor tokom ispitivanja. Dobio je šta je zaslužio.“ – smatram da su kritike opravdane, iz nekoliko razloga. Prvi razlog, istoriografska debata oko načina na koji je skončao život gen.

Nedić (samoubistvo ili ubistvo) nije okončana i po svoj prilici, dok se ne pronađu novi dokumenti, neće ni biti. Svoj prenagljeni i preuranjeni zaključak sam bazirao na knjizi Sime C. Ćirkovića „Ko je ko u Nedićevoj Srbiji (1941-1944)“. Priznajem, pogrešio sam!

Dalje, moje vrednosno određivanje prema sudbini generala Nedića – „Dobio je šta je zaslužio“ – nije i ne sme biti u opisu moje struke. Profesionalne istoričare, kao i sve naučne radnike u okviru društveno-humanističkih nauka, moraju da zanimaju samo dve stvari: 1) šta se desilo? i 2) zašto se desilo? Vrednosnim sudovima, iako smo njima kao ljudi skloni, mora biti mesto u zapećku kada raspravljamo o važnim temama kao što je ova.

Priznajem, pogrešio sam!

Da zaključim, Nedić je kolaboracionista po više osnova – u tome se slaže kako naša i strana istoriografija (uključujući i Valtera Manošeka),[7] tako i preživeli iz jevrejske zajednice (uključujući i Jašu Almulija) – ali niti je on bio „poglavnik“ nekakve nezavisne države niti je imao presudnu ulogu u uništenju Jevreja Banata i ostatka okupirane Srbije, kako pojedinci iz zemlje, regiona i inostranstva pokušavaju da ga prikažu.

Dakle, ne može biti rehabilitovan što je dodatno potvrđeno i sudskom odlukom![8] U skladu s tim, smatram da su kritike na moju interpretaciju uloge Nedićeve administracije jednim delom neosnovane (pa čak i neistinite, u određenim momentima), a drugim delom sasvim opravdane!

Meni samo ostaje da se zahvalim kritičarima na osnovanim kritikama, što su mi ukazali na manjkavosti i greške prilikom snimanja audio priloga, i na taj način pomogli da postanem bolji analitičar i naučni radnik čemu i sam težim.

Stefan Radojković, diplomirani istoričar i doktorand Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu

[1] Dostupno preko Interneta: https://www.youtube.com/watch?v=jK1XtPTA6_8 (Pristupljeno 30. april 2019).

[2] Dostupno preko Interneta: http://www.nspm.rs/kuda-ide-srbija/istorija-izmedju-prve-i-druge-srbije-%E2%80%93-postoji-li-treci-put-u-istorijskoj-nauci.html (Pristupljeno 30. april 2019).

[3] Članak nije dostupan u elektronskom formatu ali, ako vas interesuje, pošaljite mi upit na e-mejl adresu: stefan.radojkovic@hotmail.com.

[4] Redom, 1) vojni zapovednik, 2) generalni opunomoćenik za privredu, 3) opunomoćenik za spoljne poslove, 4) pukovnik iz redova SS zadužen za bezbednost i 5) SS general-major Harald Turner, šef Upravnog štaba vojnog zapovednika.

[5] Konkretno, mislio sam na članak Almulija u listu Politika, dostupan preko Interneta: http://www.politika.rs/scc/clanak/203780/Istina-o-unistenju-srpskih-Jevreja-i-njeno-falsifikovanje (Pristupljeno 30. april 2019).

[6] Dostupno preko Interneta: http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:652174-%D0%9B%D0%BE%D0%B3%D0%BE%D1%80%D0%B8-%D0%B8-%D1%81%D1%83%D0%B4-%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%BE%D1%80%D0%B8%D1%98%D0%B5 (Pristupljeno 30. april 2019).

[7] Videti u: Valter Manošek, Holokaust u Srbiji: vojna okupaciona politika i uništavanje Jevreja 1941-1942, Službeni list SRJ, Beograd, 2007, str. 115.

[8] Dostupno preko Interneta: http://www.bg.ap.sud.rs/lt/articles/sluzba-za-odnose-sa-javnoscu/aktuelni-predmeti/drugostepeno-gradjansko/dg-donete-odluke/ (Pristupljeno 30. april 2019).

Izvor: STANjE STVARI

Vezane vijesti:

Stefan Radojković: Nedić dobio šta je zaslužio – bačen je kroz prozor prilikom ispitivanja

Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

One Response

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: