Srednjoškolci u misiji protiv kolektivnog zaborava

Žrtve masovnog partizanskog zločina zaslužuju pravo na istinu i pravo na sjećanje.

Kraljevi vojnici iz Srbije, mučki i na prevaru ubijeni od partizana u maju 1945. godine i bačeni u jame kod Miljevine, zaslužuju pravo na sjećanje i pravo na istinu, poručili su učenici i profesori Srednjoškolskog centra u svom dokumentarnom filmu „Ponor- pravo na sjećanje“.

Dokumentarni film, nazvan po jednoj od jama u koju su partizani bacali zarobljene vojnike, đaci su snimali godinu dana, a nakon nedavne premijere u prostorijama škole, zahvaljajući Muzeju „Stara Hercegovina“, svoj istraživački rad predstavili su i sugrađanima.

Srednjoškolci poručuju da ovim filmom žele da daju doprinos kulturi sjećanja, pogotovo što je riječ o događaju o kojem se decenijama ćutalo i o kojem se i danas malo zna i govori.

Oni u filmu ističu da su partizani u maju 1945. godine u Miljevini kod Foče počinili višestruki zločin, ubivši bez suđenja, i to nakon zvaničnog završetka rata, više hiljada na prevaru zarobljenih kraljevih vojnika, među kojima je bilo i maloljetnika, a zločin se nastavio višedecenijskim ćutanjem.

Koristeći istorijske izvore i medijske izvještaje u kojima se prenose svjedočenja mještana Miljevine, đaci u filmu navode da su partizani zarobljene vojnike povezane žicom u kolonama dovodili do jame Ponor, jednog bi ubili i on bi ostale povlačio za sobom, nakon čega se iz jame danima čulo pomaganje.

Zarobljeni vojnici JVuO, iz knjige „Bosanska Golgota“

Scenario i režiju filma potpisuju profesori srpskog jezika Branka Grujičić i istorije Rajka Golijanin.

Grujičićeva kaže da je tema bila veliki izazov i da je film rađen u etapama, te da su učenici dali maksimum.

„Film je dio projekta kulture sjećanja u školama u Srpskoj, koji je prije nekoliko godina uvršten u dva nacionalna predmeta- srpski jezik i istoriju. Mislim da će doprnijeti razvijanju svijesti kod omladine, pogotovo što govori o priči koja se dogodila na našem terenu i da su stradali mladi ljudi, koji su imali godina kao i oni sada kada idu u srednju školu“, rekla je Grujičićeva.

Učenici navode da se o ovom užasnom zločinu moralo ćutati, jer su pripadnici Ozne, kasnije Udbe, hapsili i likvidirali svakoga ko bi javno pričao o tome.

„Na taj način se gradio kolektivni zaborav, ali je neko ipak pamtio i pričao, a mi smo to istražili“, poručuju srednjoškolci.

U polučasovnom filmu, učenici citiraju navode iz knjige „Bosanska Golgota“ srpskih itoričara Bojana Dimitrijevića i Nemanje Devića, te dijelove iz romana „Čekamo vaskrsenje mrtvih“ pisca Branka Stankovića.

Osim ove dvije knjige, koristili su i druge izvore, kao i materijal RTRS-a.

Za snimanje i montiranje bili su zaduženi učenici trećeg razreda gimnazije Pavle Škipina i Pavle Ivanović.

Škipina kaže da prije rada na filmu nisu ni znali za zločin u Miljevini.

„Snimali smo u samoj školi i u Miljevini kod spomenika. Na ubijene u Miljevini treba gledati kao na svetomučenike, tu ih je na hiljade ubijeno, ne samo vojnika kao vojnika, već i mladih ljudi i civila “, navodi Pavle Škipina.

Pavle Ivanović kaže da im je stalo da što više ljudi zna šta se dogodilo u Miljevini u maju 1945. godine.

„Da ljudi iz Srbije ne misle da su ovaj zločin počinili Fočaci, već kao što to u filmu i navodimo pripadnici partizanskih jedinica iz drugih krajeva“, kaže Ivanović.

Učenica Nina Filipović, koja u filmu recituje pjesmu „Srpska suza“, kaže da tim stihovima poručuju da im je želja da duše nastradalih mladića nađu spokoj i da ih buduće generacije ne zaborave.

„Na moju veliku sramotu, nisam bila upućena o ovom zločinu i baš mi je žao, ali mi je i drago što sam ovako saznala i mislim da će mi ovo i te kako ostati urezano u sjećanju, upravo zbog toga što smo napravili dokumentarni film“, rekla je Nina.

Kako su to u knjizi „Bosanska golgota“, na osnovu dostupne arhivske građe i sjećanja neposrednih učesnika, utvrdili istoričari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević, masovne likvidacije kod Miljevine izvršile su srednjebosanske, hercegovačke i sandžačke partizanske snage, koje su uglavnom bile popunjene srpskim sastavom, a tek u manjem broju ostalim narodima, tako da zločin nije imao nacionalni, već ideološki predznak. 

Oni napominju da se pogrešno smatra da je u zločinima u Miljevini učestvovala 16. muslimanska brigada Jugoslovenske armije, koja se tada nalazila na sjeveru Bosne. 

Tačan broj stradalih vojnika JVuO, što u borbama na Zelengori, što u likvidacijama nakon predaje, nikada nije utvrđen.  

U jednom od partizanskih izvješataja koji se citira u ovoj knjizi je zapisano:  „Rezultat borbi od 29. aprila do 18. maja: ubijeno- zarobljeno-uništeno 9.235 četnika, među njima preko 300 viših i nižih oficira“.

Koliko ih je ubijeno nakon zarobljavanja, teško je utvrditi, a jame u koje su bačeni nikada nisu u potpunosti istražene.

U najveće stratište, jamu Ponor, procjene su, kako navode istoričari, da je bačeno između 700 i 2.200 vojnika.

Svi autori filma „Ponor- pravo na sjećanje“

U stvaranju filma učestvovali su profesori Branka Grujičić i Rajka Golijanin, učenici Pavle Ivanović, Pavle Škipina, Janko Miletić, Ana Marija Ivanović, Marina Vuković, Stefan Drakul, Anđela Ivanović i Nina Filipović.

Izvor: RADIO FOČA

Vezane vijesti:

Miljevina: Sećanje na veliko stradanje mlade kraljeve vojske

Bokan: JOŠ UVEK NEPOKAJANI GREH LjUDI NAŠEG RODA

Služen pomen za više hiljada kraljevih vojnika

Inicijativa za podizanje kosturnice mladoj kraljevoj vojsci