Ranko Radelić: Slučajnost ili slučaj?

Podozrivost se pojavila još 2011. kada je novoosnovano Zavičajno udruženje „Bilogora“ organizovalo obilježavanje 20 godina od egzodusa iz zavičaja i parastos za stradale.

Izvor: Još neobjavljena knjiga autora Ranka Radelića – april 03, 2020.

NAPOMENA: Svi navodi izneseni u ovom tekstu su lični stav autora i ne moraju odražavati stavove redakcije portala. U cilju sveobuhvatnijeg informisanja javnosti, objavljujemo i priloge od značaja za misiju udruženja Jadovno 1941. čak i kada su oni potpuno suprotni njegovim stavovima.

U naivnoj nadi da će to za tadašnje medije predstavljati vijest koja će se u bar dvije rečenice pojaviti i u udarnom terminu, a potomke Krajišnika ohrabriti da njeguju ono što se danas popularno voli nazivati „kultura sjećanja“, uputili smo na niz adresa, među kojima i tridesetak medijskih kuća, informaciju i poziv na ovo obilježavanje. Ali, izgleda da smo se obratili gluvima.

Dio adresa beogradskih medijskih kuća kojima je bez rezultata početkom oktobra 2011. god. upućen poziv na obilježavanje 20 godina egzodusa Srba sa Bilogore:

Slična situacija ponovila se i narednih godina.

Za razliku od profesionalnih, kako elektronskih, tako i štampanih medija u Republici Srbiji, bez obzira na to da li su pod kontrolom države, opozicionih organizacija ili stranih agentura, mediji iz RS, Savez Srba iz regiona i brojne neprofitne internet stranice bile su otvorene za te sadržaje.

Od toga nije bio imun ni izbjeglički časopis „Suza“ koji izlazi u Beogradu i za kojeg izgleda egzodusa Srba iz Bilogore nije ni bilo, te u jubilarnom broju obilježavaju 2015. kao 20. godinu od egzodusa:

„U povodu 20. godišnjice egzodusa srpskog naroda iz zapadne Slavonije, a u okviru obilježavnja stradanja Srba u hrvatskoj agresiji „Bljesak” (1. maja 1995.), u jubilarnom, 45. broju Suze …“ /Suza, Beograd, br. 45, 2015, str. 17./

Isto je i sa organizatorima zajedničkog parastosa za stradale Krajišnike, gdje se uporno, od početka održavanja ove manifestacije, pa do današnjeg dana, zatvaraju oči pred stradanjem Bilogoraca. /Kalendar na slici je iz 2015./

2016, povodom 25. godina izlaska iz Bilogore, članovi udruženja su uložili jedan zavidan trud u organizaciju manifestacije, nesrazmjeran u odnosu na minorna finansijska sredstva kojima se raspolagalo – Parastos, učešće na Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga sa svojim edicijom „Zadužbina“, a centralni događaji odigrali su se na ekskluzivnoj lokaciji u holu Narodne banke Srbije. Otvorena je izložba, emitovana videoprezentacija, te održana pred brojnom publikom promocija knjige A Bog samo ćuti i gleda, autora Dušana Jelića.

Očekivali bismo da bar jedan od mnogih pozvanih beogradskih medija izvjesti o ovom događaju, ali se i-gleda naišlo na zid koji nije mogao savladati ni na-rodni poslanik Miodrag Linta, predjsednik Saveza Srba iz regiona, davši i sam značajan doprinos u poslovima oko organizacije i učešća na manifestaciji. RTS je i njegov poziv ignorisao i pogazio dato obećanje.

Čak su i „Večernje novosti“, gdje smo tadašnjeg gen-ralnog direktora, Ratka Dmitrovića, doživljavali kao „svoga“, zanijemile.

To je bio tek početak. Potaknut nekom crnom slutnjom, nasumično sam uzimao knjige i tekstove u kojima se pominje Bilogora, i kao nekim čudom, kao da je neki dežurni spiritus movens sa manje ili više uspjeha skretao pažnju brojnih autora, skoro svuda se moglo uočiti, za običnog čitaoca nevidljivo, neko „iščašenje“ osnovnog toka pripovijedanja. Za primjer ćemo uzeti rad u kojem je bila pomalo i jeres tako nešto tražiti.

U svom dvotomnom kapitalnom djelu Đuro Zatezalo (Dr Đuro Zatezalo, JADOVNO – Kompleks ustaških logora 1941., Knjiga I, 1. izdanje, Muzej žrtava genocida, Beograd, 2007.) u poglavlju Sjeverozapadna Hrvatska, Podravina i Zapadna Slavonija, na str. 222. započinje priču po naslovnom redu sa zapada:

U vrijeme masovnih hapšenja u Zagrebu, početkom jula, ustaše su hapsili Jevreje i Srbe i u Varaždinu.

nastavlja sa

Ustaše su u Krapini 4. avgusta pohapsili jedan broj ljudi, …

„preskače“ istočnu Bilogoru i po geografskom položaju i datumu

Na području Pakraca i Lipika ustaše masovno hapse Srbe početkom maja. Dovode ih iz okolnih naselja. Tako su 2. maja uhvatili 25 Srba u selu Kričke …

pa nastavlja

Ustaše su hapsili, pljačkali i zlostavljali narod i po okolnim selima: Rogoljima, Subockoj, Čagliću, Koritima i drugim. Tako su tokom maja …

da bi se tek nakon toga opširno osvrnuo na Gubišno Polje

Na području kotara Grubišno Polje ustaške vlasti su 26. i 27. aprila provele masovno hvatanje Srba …

i da bi na kraju, na str 225. došao i do prvih hapšenja na području istočne Bilogore, a da indikativno hapšenje Sime Ormanovića, još 12. aprila 1941. god. nije ni pomenuto

U bjelovarskom kotaru su ustaše otpočeli masovna hapšenja Srba već 20. aprila, na pravoslavni Uskrs. Tada su uhvatili 25 Srba iz sela Lasovac, u opštini Severin, i odveli ih u logor Danica. (AJ, fasc. 219). Hapšenja su nastavljena 22. aprila, kada su pohvata-li 70 Srba, nekoliko Jevreja i Hrvata, uglavnom intelektualaca.

Sve je to možda bio zbir benignih slučajnosti, da nam njihovo nagomilavanje nije izoštrilo opažanje, pa se lako uočilo ono što je kulminiralo tek krajem januara 2020. i što je bilo predmet rasprave na redovnoj sjednici Upravnog odbora Zavičajnog udruženja „Bilogora“ , u Grockoj, 12. marta 2020. godine.

/Izvod iz radnog materijala/:

Još u ranijem periodu zakonodavac je na uvredljiv način u isti NVO koš smjestio i zavičajna izbjeglička udruženja i sa druge strane organizacije poput Fonda za humanitarno pravo – kojima je osnovna aktivnost uperena i protiv zakonodavca i protiv matične države. I dok se ti strani agenti finansiraju iz budžeta šakom i kapom, zavičajna udruženja svoju aktivnost u najvećoj mjeri duguju entuzijazmu i ponekoj privatnoj donaciji.

Kruna svega je donošenje spornog Zakona o centralnoj evidenciji stvarnih vlasnika („Sl. glasnik RS“, br. 41/2018), a koji je sa jedne strane u vezi sa Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma donijetog 2017. g. i izmjenjenog i dopunjenog u decembru 2019. / „Službeni glasnik RS“, br. 113 od 17. decembra 2017, 91 od 24. decembra 2019/, a sa druge u vezi sa funkcionisanjem našeg udruženja.

Tim zakonom iz 2018. se NVO obavezuju pod prijetnjom enormnih kazni (od 500.000 do 2.000.000 din) da do 1. februara 2020. imenuju „stvarne vlasnike“ udruženja, a sve pod pritiskom EU i tobožnje potrebe da se prati tok novca, kao da toga do sada nije bilo, i tako preduhitri terorizam. Naravno, od ovoga su izuzeta politička udruženja i stranke, kao i sportski klubovi, jer tu se valjda vrte čiste i transparentne pare. (Iz Člana 3. Zakona o centralnoj evidenciji stvarnih vlasnika – „Izuzetno, ako nije moguće odrediti fizičko lice iz stava 1. tačka 3) podtač. (1)-(4) ovog člana na način kako je to propisano, stvarni vlasnik Registrovanog subjekta je fizičko lice koje je registrovano za zastupanje, odnosno koje je registrovano kao član organa tog subjekta).

Zakonodavac je već samim plasiranjem za javnost teksta zakona na neslužbenom pismu učinio ozbiljan prekršaj, a njegov sadržaj je u dubokoj koliziji sa našim Statutom (koji je usklađen sa drugim važećim zakonskim aktima), duhom i motivima našeg organizovanja, te degradirajući te motive praktično ukida osnov za naše postojanje, a APR pretvara u špijunsku filijalu evropskih centara moći. Sve je to praćeno i zahtjevima za enormnim administriranjem koje bi apsorbovalo sve naše kapacitete, ne ulazeći u to da novi propisi zahtjevaju i obilje ličnih podataka, kako članova udruženja, tako i za svaki subjekat sa kojim se ostvari bilo kakav finansijski kontakt.

Na našu adresu stiglo je 25. jan. 2020. od APR-a i neke vrste „posljednje upozorenje“ o registraciji vlasnika:

—- Forwarded Message —–

From: Agencija za privredne registre <noreply@info.apr.gov.rs>

Sent: Saturday, January 25, 2020, 3:07:24 PM GMT+1   Subject: Centralna evidencija stvarnih vlasnika u Agenciji za privredne registre [2479529]

Poslovno ime: Zavičajno udruženje „Bilogora“

Matični broj: 28053118

Obaveštavamo vas da će Agencija za privredne registre podnositi zahteve za pokretanje prekršajnog postupka protiv postojećih pravnih lica i njihovih zastupnika koja nikada nisu evidentirala stvarnog vlasnika najkasnije do 01.02.2020. godine.

Na svojoj redovnoj sjednici održanoj u Grockoj 12. marta

2020. godine, Upravni odbor Zavičajnog udruženja

„Bilogora“ usvojio je

ODLUKU

O MJERAMA KOJE ĆE SE PREDUZETI U POVODU OBAVEZE PRIMENE ZAKONA O CENTRALNOJ EVIDENCIJI STVARNIH VLASNIKA

Veza između ovih igara sa zakonom i medijskim tretiranjem, da ne kažem zataškavanjem događaja od 1991. do 1995, posebno u istočnoj Bilogori i prvenstveno u beogradskim medijima u periodu od 2.000. pa do danas, 2020., nameće se i sama.

Ako pak imamo na umu da je to zataškavanje s jedne strane vezano za satiranje elite srpskog naroda istočne Bilogore, preko 500 ljudi čije hapšenje je započeto još 12. aprila 1941. i predstavlja prvi čin genocida na ovim prostorima u 2. svjetskom ratu, te da je neodvojiv od toga i dio istog projekta oružani progon potomaka tih Srba 31. novembra 1991, što je rani nagovještaj onoga što je na kraju dovelo do pada Krajine 1995, onda nemamo slučajnost, već slučaj!*

* O mogućim razlozima i širokim reperkusijama tog „slučaja“ v. R. R, Bilogorski prezimenik, Beograd, 2017, 389-457.

Od istog autora:

Ranko Radelić: Odnos prema Jasenovcu je kalibrisan kao mjera ljudskosti

Ranko Radelić: Izvještaj sa druga strane pakla – Prikaz knjige troje hrvatskih autora

Ranko Radelić: Bilogorska svadba | Jadovno 1941.

Akcija Otkos – trijumf ustaštva i fašizma! | Jadovno 1941.

Ranko Radelić: U pitanju nisu više lanci, već glave | Jadovno …

ZADUŽBINA: Izašla je nova knjiga Ranka Radelića u kojoj je …

Bilogorski prezimenik 1322 srpska i pravoslavna prezimena …

Najstrašnija knjiga na svijetu | Jadovno 1941.

Moje Jadovno – Okopavanje kulture sjećanja | Jadovno 1941.

Ranko Radelić: Milan je bio istovremeno i sjećanje i …

Održan 10. jubilarni Sabor Bilogoraca u Beogradu | Jadovno …