fbpx
Ж | Ž

Podijelite vijest:

Protest udruženja Jadovno 1941. protiv parakanonizacije Alojzija Stepinca u Evropskom parlamentu

Kardinala Nezavisne Države Hrvatske, Alojzija Stepinca, ponovo će u Evropskom parlamentu pokušati prikazati kao svetog, na konferenciji koju 21. marta organizuje EU poslanica Željana Zovko iz redova HDZ-a.
Hrvatsko ostrvo Pag, rt Slana. Krst nad masovnom grobnicom. FOTO: Jadovno 1941.

Piše: Dr Dušan Bastašić

Nakon što je pod krovom Evropskog parlamenta, institucije izrasle na tekovinama antifašističke Evrope, služena misa, promovisana knjiga i postavljena izložba o Alojziju Stepincu, sada se najavljuje i konferencija o tom presuđenom ratnom zločincu, na kojoj ga se želi lažno prikazati kao sveca.

Neprihvatljiva je izjava portparolke Evropskog parlamenta, Delfin Kolar, da sve to ne organizuje Evropski parlament.

Dakle, slijedi da se konferencija i sve prateće manifestacije „samo“ dešavaju pod krovom Evropskog parlamenta.



Na taj način se svemu tome daje jasan legitimitet. Još više čudni kada Delfin Kolar pominje da u organizaciji takvih događaja postoje određeni „limiti“.

Ako znamo da je riječ o osuđenom ratnom zločincu, koga svetim nije proglasio ni Vatikan, onda je jasno da su ove ocjene Delfin Kolar neprihvatljive.



KO JE DJECU KOJU JE NAVODNO SPASAVAO STEPINAC, DOVEO U POLOŽAJ DA IH TREBA SPASAVATI?

Jasno je da se ovdje radi o kontinuitetu napora hrvatske države da očisti obraz hrvatskog naroda iz tog vremena, i političkog vođstva, i same Nezavisne Hrvatske Države u to vrijeme, pa onda i njihovog vrhovnog vjerskog poglavara, dokazujući pored ostalog i njegovu navodnu humanost ispoljenu od jula 1942. do maja 1943. godine, kada je, kako se često navodi, spasavao srpsku siročad sa Kozare.

Stradanje Srba sa Kozare; FOTO: Snimak ekrana

Nažalost, niko si ne postavlja pitanje ko je tu djecu doveo u situaciju da ih treba spasavati.

Pa upravo oni, oružane snage Nezavisne Države Hrvatske u svom ozakonjenom zločinu kojim su nastojali istrijebiti, u tom slučaju Srbe sa Kozare, a inače sa cijelog područja te monstrum državne tvorevine.

Naravno da država Srbija kao i Republika Srpska, treba da protestvuju pred Evropskim parlamentom, ali to bi prije svega trebala učiniti  državna institucija, Muzej žrtava genocida u Beogradu, koja nažalost nije i nacionalna institucija.

Srpski narod nema Muzej žrtava Genocida počinjenog nad Srbima.

Međutim, svjedočimo da čelnici Muzeja ćute. Pored toga, dobro smo upamtili da nas je čelnik  Odbora za Jasenovac Svetog Sabora Srpske pravoslavne crkve svojevremeno upozorio kako trebamo vagati svaku riječ kad govorimo o Stepincu.

Kad sa jedne strane imamo takav „savjet“, a sa druge strane ćutnju nadležnih u Muzeju žrtava genocida, onda je nama iz nevladinog sektora, potomcima i poštovaocima žrtava Pokolja, Genocida počinjenog nad našim narodom od strane NDH , prilično nezahvlano i teško reagovati.

STEPINAC JE MNOGO VIŠE MOGAO NEGO ŠTO JE POMOGAO

Podsjećamo na ono, što možda naša javnost ne zna, da je 1941. godine, Alojzije Stepinac bio u prilici da pomogne barem arhijerejima, mitropolitima i episkopima Srpske pravoslavne crkve koji su svoju arhipastirsku službu obavljali unutar granica NDH.

Prvom Mitropolitu Eparhije zagrebačke Dositeju Vasiću, koji je stolovao u  u Stepinčevom komšiluku, Episkopu banjalučkom Platonu Jovanoviću, Mitropolitu dabrobosanskom Petru Zimonjiću, tadašnjem Episkopu gornjekarlovačkom Savi Trlajiću.

Apsolutno je bio u prilici da im pomogne, što nije učinio pa svi Oni, teško postradaše.

STEPINAC IZ LOGORA JADOVNO SPASIO BRATA EPISKOPA ĆIRIĆA

Da je imao mogućnost da svojim autoritetom pomogne, dokazuje to što je Stevana Ćirića, (koji je jedno vrijeme bio Predsjednik parlamenta Kraljevine) rođenog brata tadašnjeg Episkopa bačkog Irineja Ćirića, a koji je sa intelektualnom elitom Sremskih Karlovaca bio zatvoren u samom logoru Jadovno na Velebitu, uspio da izvuče iz logora na molbu njegovog brata vladike Ćirića. Kardinal Stepinac i Episkop Ćirić su se znali sa sjednica tadašnjeg evropskog međureligijskog vijeća.

Stevan Ćirić (1886 -1955.)

Prema svjedočenjima, njemački vojnik je došao vojnim vozilom do logora Jadovno, zahtjevao od komandanta logora da mu preda Stevana Ćirića, stavio ga u auto, odvezao do Zagreba, ukrcao na voz za Zemun sa svim potrebnim dokumentima i propusnicama. I, Stevan Ćirić se vratio svojoj kući.

Ostali zatočeni Sremci nisu imali tu šansu i svi su završili svoje živote u jamama Velebita.

Prema tome, ako je iz logora Jadovno uspio spasiti život jednog političara, brata njegovog znanca, naravno da je onda mogao pomoći ne samo velikodostojnicima Srpske pravoslavne crkve koje sam pomenuo, nego i mnogim drugima.

ZAO ODNOS KARDINALA CRKVE U HRVATA PREMA SATIRANjU PASTIRA SESTRINjSKE HRIŠĆANSKE CRKVE

Ako znamo da je samo na Jadovnu, Velebitu i ostrvu Pagu, u prva 132 dana postojanja NDH, prije uspostave sistema logora Jasenovac, pored Mitropolita dabrobosanskog Petra Zimonjića i Episkopa gornjekarlovačkog Save Trlajića ubijen još 71 sveštenoslužitelj Srpske pravoslavne crkve, jasno se naziru dimenzije počinjenog mega zločina i zlog odnosa kardinala Alojzija Stepinca prema satiranju pastira „sestrinjske“, hrišćanske crkve.

JADOVNO – 24.06.2012. – Dan sjećanja | JADOVNO – 24.06.2012. – Dan sjećanja
Obnovljena Spomen ploča sveštenoslužiteljima SPC, postradalim na području gospićke grupe logora 1941. godine; FOTO: Jadovno 1941.

Kada su u pitanju bili pravoslavni sveštenoslužitelji, vidimo da je na djelu bilo njihovo eliminisanje sa područja NDH, ubijanjem i iseljavanjem, jer o pokatoličavanju ovih ljudi nije moglo biti ni govora.

LOGOR ZA SVEŠTENIKE SPC I NjIHOVE PORODICE, JEDINI U EVROPI

U prilog tome, svjedoči i činjenica koja se rijetko pominje u javnosti, da je NDH osim logora za djecu koje je u to ratno vrijeme osnivala jedina u Evropi, formirala u Capragu kod Siska i logor za pravoslavne sveštenike i njihove porodice.

Tu bi ih nakon hapšenja, vojne formacije NDH logorisale, zadržavale i maltretirale, držeći čitave porodice u uslovima neprimjerenim u bilo kom pogledu, pa ih nakon nekog vremena transportovale, protjerale u Srbiju.

Dio priloga „Logori Caprag i Sisak“ autorke Danke Kojadinović

Kardinal crkve u Hrvata je sasvim sigurno znao za sve ovo, ali je obezglavnjivanje Srpske pravoslavne crkve, predstavljalo poželjan preduslov da se pravoslavni Srbi lakše prevedu na katoličku vjeru na čemu je Stepinac vrijedno radio i o tome izvještavao Vatikan.

Ovo čemu danas svjedočimo, nije ništa novo i neočekivano, pa možemo očekivati samo još žešće napore sve većeg broja hrvatskih istoričara, političara, javnih radnika, saborskih i EU poslanika da se opere obraz hrvatske države i njenog naroda od zločina u periodu 1941 – 1945. godina.

Svakako, to predstavlja nemoguću misiju, bez obzira što danas kod Srba kultura sjećanja i pamćenja posustaje pred politikom zaborava.

Dr Dušan Bastašić

Predsjednik UG Jadovno 1941. Banja Luka


Vezane vijesti:



Podijelite vijest:

Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani bez upozorenja.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Pratite nas na društvenim mrežama: