Od 24. Juna 1941, Dana sjećanja na Jadovno, prošlo je:

JADOVNIČANI PORUČUJU:

Teče 80-ta godina od početka Pokolja, genocida počinjenog nad srpskim narodom od strane NDH. Osamdeset godina od tragedije na Velebitu, ličkom polju, ostrvu Pagu. Ako Bog da, sabraćemo se 19. juna 2021. kod Šaranove jame.

 

Održana promocija knjige Jovana M. Kablara „Sjećanja – od Golubića do Beograda“

Datum objave: subota, 31 decembra, 2016
Veličina slova: A- A+
promocija knjige Jovana M. Kablara „Sjećanja – od Golubića do Beograda“
Promocija knjige Jovana M. Kablara

U prepunoj sali gradske opštine Novi Beograd 04. novembra 2016. godine promovisana je knjiga Jovana Kablara „Sjećanja – od Golubića do Beograda“. Knjigu su promovisali: dr Momčilo Diklić, istoričar; Danko Perić, novinar; Dušan – Duja Đaković, profesor i književnik i Mile Rajčević, profesor. Moderator je bila Maja Vukojević, psiholog. U obraćanju prisutnima, govoreći o knjizi, autor Jovan M. Kablar je rekao: „Knjiga koju napisah srcem je autobiografskog sadržaja. Nju pisah olovkom držeći lijevu ruku na srcu. To su moja sjećanja i memorijska građa mojih pamćenja“.

Jovo Kablar je dugogodišnji predsjednik Udruženja penzionera iz Hrvatske. Bio je poslanik u poslednjem jednostranačkom sazivu Hrvatskog sabora krajem osamdesetih godina. Takođe, bio je i predsjednik opštine Knin a naslijedio ga je pokojni Milan Babić. U Republici Srpskoj Krajini bio je predsjednik Privredne komore.

Govoreći na promociji knjige profesor Mile Rajčević je rekao:

Jovan M. Kablar, autor knjige „Sjećanja – od Golubića do Beograda“ pristupio je pisanju autobiografskog i memorijskog djela, da ostane pisani trag o životu našeg čovjeka, gdje pored autobiografskog sjećanja i uspomena vezanih za rodni Golubić, od rođenja do zrelih godina života, daje prikaz istorijskih, političkih i kulturnih zbivanja u kojima je autor knjige bio aktivni učesnik i svjedok, i ostavi sadašnjim i budućim generacijama – istoriji istinu o jednom vremenu koje je bilo i prošlo i koje još uvijek traje…

Jovo Kablar, vođen ljubavlju prema svome zavičaju držao se maksime da je svaki čovjek doživotno dužan svome zavičaju, govoreći da je uvijek uviđao koliko ima istine u onoj rečenici istočnjačke mudrosti: „Čovjek je dužan svom zavičaju“. „I sam sam smatrao“, kaže Kablar u knjizi „da je to jedini dug koji čovjek ne osjeća kao tešku obavezu, dug koji svako od nas treba da plaća kako najbolje umije i koliko god može, sa stalnim podsjećanjem da ga potpuno i do kraja neće odužiti“.

Autor u knjizi iznosi na sebi svojstven način svoja sjećanja na događaje koje je doživio i u kojima je učestvovao. Jovina sjećanja počinju sa Golubićem, mjestom pod suncem njegovog rođenja u kojem je živio, kako sam kaže „do vremena adolescencije“. Citiram: „Odlazio sam daleko od njega, ali nikad nisam otišao. Što sam dalje odlazio, srcem, sjećanjima i dušom bio sam bliže njemu“.

Prilikom dolaska u rodne Kablare 2007.godine među svoje komšije, u kolažu sjećanja na jednom mjestu u knjizi Jovo zapisa: „Brat i ja se pozdravljamo sa okupljenim komšijama. Ne poznamo sve prisutne, predstavljaju nam ih po roditeljima. Vidimo Mićotu Džepinu, dobro se fizički drži…Na nogama gumenjaši-kaišari i vunene čarape.Drži Mićo tradiciju. Na pitanje prisutnih…pozna li me, zagleda se i prepozna me, a brata mi Branka ne prepozna. Kada mu rekoše da smo Branko i ja braća, Mićota se malo odmače, stavi pesnicu iznad očiju, zagleda se pa reče: – Est, est bogami, est nauvano, to je Milančev mlađi sin, sad i ja viđo da est“.

Jovo je svoj zavičaj volio i u srcu nosi i danas, a ova knjiga Sjećanja je još jedan dug zavičaju, na životnu i kulturnu baštinu naših korijena.Jovo je uvijek i rado boravio među svojim ljudima, izučavao, pabirčio i zapisivao izvorno narodno blago, običaje, išao na divane i sijela, izučavao život i tradicinalne običaje svojih ljudi sa kojima se svakodnevno susretao, a knjigom koju danas promovišemo ostavio u amanet sadašnjim i budućim generacijama žiške sa neugašenih ognjišta koje još uvijek tinjaju i svijetle, da otmu bogatu tradiciju od zaborava, a u našem narodu se znalo reći: „Put kojim čovjek prođe, najbolje ga i poznaje“.

promocija knjige Jovana M. Kablara „Sjećanja – od Golubića do Beograda“

U svim događajima datim u knjizi vidi se autorova pozicija u tim dešavanjima, kao i sjećanja na značajne događaje, ljude i ličnosti Golubića, koji su svojim životom i radom, stvaralaštvom i kreativnošću dali značajan pečat i doprinos razvoju i napretku Golubića, nekadašlje velike Jugoslavije i šire…

Autor u knjizi predstavlja čitaocu psihologiju življenja našeg čovjeka, psihologiju tih malih – velikih ljudi od kućnih zadruga i ognjišta – kultnog mjesta našiih predaka, /ono što je oltar za hram, to je bilo ognjište za kuću/, rodne kuće u selu u kojoj je u svijest upijao usmenu tradiciju, koja se prenosila s koljena na koljeno, narodnih običaja po kojima se živjelo, karakteristike domicilnog stanovništva i njihovim zanimanjima, jezik kojim govore, srpski jezik – štokavska ijekavština i ćirilica, obogaćen tuđicama, turcizmima i provincijalizmima u svakodnevnim dijalozima – značenje i ulogu srpske pravoslavne crkve Svetog arhiđakona Stefana u Golubiću, kao lućerni koja u mraku svijetli, čuvaru ljudskog duha i bića, osnovne škole u Golubiću iz 18. stoljeća u kojoj je učiteljevao i srpski narodni prosvjetitelj Dositej Obradović, poznat po mudrim porukama: „Knjige, braćo moja, knjige, a ne zvona i praporce!“, gimnazije i srednjih škola u Kninu, školovanja preko „Privrednika“, iz kojih se regrutovala jedna intelektualna elita, koja se vinula u svijet nauke, koja je davala pečat razvoju svoga kraja, vrijeme nasilnog pokatoličavanja, asimilacije, opstanku srpskog naroda na ovim vjetrovitim prostorima, do kanačnog izgona i etničkog čišćenja.

Jezik kojim je knjiga pisana odgovara savremenom književnom jeziku, jeziku kojeg je autor zapamtio iz djetinjstva. Stil pisanja je jasan, razumljiv, korektan, realističan… Kada čitalac čita knjigu „Sjećanja – od Golubića do Beograda“ u određenim pasusima ima osjećaj da čita pripovijetke i novele Sime Matavulja, srpskog pisca iz Dalmacije, sa realističnim posmatranjem života, pisane živim plastičnim stilom i pronicljivim posmatračkim darom. /Pilipenda i dr./.Knjiga će čitaoce podsjećati na istoriju i nekadašnji sjaj Golubića, društvenu stvarnost sa svim vrlinama i manama, moralnim i psihološkim karakteristikama, njihovu borbu za potomstvo plemena, za obraz, čast i poštenje svakog čovjeka.Treba istaći činjenicu da je Jovan Kablar tokom višegodišnjeg pisanja svojih sjećanja, prikupljanja memorijske građe, vođenja intervjua, anketa, razgovora, proučavao i izučavao raznovrsne izvore, arhivsku građu i literaturu, što ovom autobiografskom i memorijskom djelu daje veću naučnu utemeljenost.

U knjizi autor detaljno prezentuje rezultate genealoških istraživanja svojih korijena, porodično stablo sa brojnim fotografijama, slike koje „nikada ne blijede”, koje će mnoge čitaoce vratiti u vrijeme koje je ostalo istorija. Knjiga „Sjećanja – od Golubića do Beograda“ će pružiti zadovoljstvo čitaocima, ma koliko ono bilo gorko poslije tragedije srpskog naroda u Krajini, onima koji se raduju da čuju živu riječ nekadašnjeg kraja kao i onima čije iskre sa rodnog ognjišta svijetle daleko od rodnog zavičaja.U svijesti čitaoca ostaće nezamjenjivo sjećanje na ljepotu življenja našeg čovjeka, na ponosne i dostojanstvene ljude i neuništivost duha našeg čovjeka. Ovu knjigu će rado da ima i čita svako koga vežu uspomene za Golubić i Dalmaciju, bilo da živi u matici ili dijaspori“.

Mile Rajčević, prof.

(Da otvorite sliku u punoj veličini kliknite na nju)

Izvor: Savez Srba iz regiona

 




Pomozite rad udruženja Jadovno 1941.

Napomena: Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne održavaju stavove UG Jadovno 1941. Komentari neprikladnog sadržaja će biti obrisani vez upozorenja.

KOMENTARI

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Top