Serbian
Armenian
Croatian
Dutch
English
French
German
Greek
Hebrew
Hungarian
Italian
Norwegian
Polish
Russian
Slovenian
Spanish
U jesen 1991. godine hrvatska vojska i policija u Gospiću ubile su najmanje 124 Srba, koji su odvođeni iz kuća i stanova i likvidirani na više mjesta, podsjetio je danas Dokumentaciono-informaticioni centar „Veritas“.
„Likvidirani su uglavnom viđeniji Srbi – sudije, tužioci, direktori, novinari, policajci, penzioneri, koji su bili lojalni novouspostavljenom hrvatskom `demokratskom` režimu“, saopšteno je iz „Veritasa“.
Prema podacima „Veritasa“, među likvidiranima bilo je 38 žena. Ubijeno je deset bračnih parova, a u četiri navrata po jedan roditelj i dijete.
Skoro polovina od 124 ubijenih Srba ubijeno je 17. i 18. oktobra 1991. godine, a pronađeni su i sahranjeni posmrtni ostaci svega 50 žrtava, dok se za ostalima još traga.
Iz „Veritasa“ ističu da je sa likvidacijama srpskih civila bio upoznat cijeli politički, vojni i policijski vrh hrvatske države, a svjetski mediji i međunarodne humanitarne organizacije tek krajem decembra te iste godine, kada su vojnici JNA pronašli 24 poluugljenisana tijela u zoni razdvajanja.
Tek pod tim pritiskom, predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman naredio je istragu o likvidacijama.
Dokazi su ukazivali na naredbodavce i izvršioce tih ubistava, ali je slučaj ubrzo stavljen ad akta, a tijela ubijenih su iz primarnih premještana u sekundarne grobnice, koje još kriju oko osamdeset neidentifikovanih tijela.
Tužilaštvo Haškog tribunala vodilo je istragu, ali je prije podizanja optužnice slučaj ustupio hrvatskom pravosuđu, koje je 2003. godine pravosnažno osudilo tri osobe.
Tadašnji komandant 118. brigade hrvatske vojske Mirko Norac osuđen je na 12 godina, sekretar Operativnog štaba u Gospiću Tihomir Orešković osuđen je na 15, a Stjepan Grandić, komandant drugog puka, na 10 godina zatvora.
Iz „Veritasa“ ističu da je u sudskom postupku utvrđeno da su više desetina osoba „van svake sumnje“ planirale, hapsile i učestvovale u likvidacijama po komandnoj ili individualnoj odgovornosti.
„Takvih je više desetina, od kojih su neki i danas na visokim funkcijama i položajima u hrvatskoj vojsci, policiji i vlasti“, navode iz „Veritasa“.
U saopštenju se ističe da porodice likvidiranih gospićkih Srba posebno uznemirava i onespokojava saznanje da je, ubrzo nakon pravosnažnosti presude „gospićkoj grupi“, tadašnji predsjednik Hrvatske Stipe Mesić pomilovao osuđenog Grandića.
Norac je od novembra 2011. godine na uslovnoj slobodi, a Orešković od novembra 2012. godine.
Dok su bili u zatvoru, Orešković je zbog navodne bolesti, umjesto u zatvorskoj bolnici, vrijeme provodio na slobodi, dok je Norac vodio skoro normalan život – studirao, vjenčao se, proslavio rođenje i krštenje sina u rodnom selu pred velikim brojem zvanica, od koji su neki bili na visokim državnim funkcijama i to pod pažnjom svih medija u Hrvatskoj.
S druge strane, niko ništa ne preduzima u pronalaženju posmrtnih ubijenih gospićkih Srba, ističu u „Veritasu“.
U Gospiću je, prema popisu stanovnoštva iz 1991. godine, živjelo 9.025 žitelja, među kojima je 36 odsto Srba i tri odsto Jugoslovena.
Prema popisu iz 2011. godine, u tom gradu je živjelo 12.745 žitelja, od kojih manje od pet odsto Srba, a Jugoslovena nije bilo.
Izvor: 
Vezane vijesti:
Olakotni život Mirka Norca – Jadovno 1941.
sloboda za norca – poruka srbima da im nema mjesta u hrvatskoj
O Mesiću i Gospiću – Jadovno 1941.
Memorijalna fudbalska utakmica „Radovan Rajko Barać“ – Jadovno …
MAFIJAŠKA ŠUTNjA O SMAKNUĆU MILANA LEVARA …
