Neizdrživi smrad i pepeo, ljudski pepeo

Piše: Dušan Bastašić

Moja baka je pričala da sedam dana, da je to bio neizdrživi smrad. Dakle, to je njezina priča, to je meni pričala još kao d‌jetetu, ali meni se je to nekako dakle, usjeklo u sjećanje, to mi je bilo strašno.

Italijanska fotografija snimljena tokom spaljivanja leševa na ostrvu Pagu.

Neposredno pred zatvaranje logora na ostrvu Pagu, u noći 14/15. avgusta 1941, na Fornaži iznad uvale Malin, ustaše NDH su pobile oko 800 preostalih logoraša, u najvećem broju Srba.

Početkom septembra iste godine, zbog opasnosti od zagađenja vode za piće i protesta stanovništva Paga, italijanski vojnici su izvršili ekshumaciju 791 tijela žrtava. Tijela su spaljena a pepeo sahranjen u iste rovove. To su dokumentovali u zapisnicma i izvještajima a uradili su i nekoliko fotografija.

Danas i hrvatska istoriografija ne spori ovaj zločin.

Iz predgovora Zbornika radova pod naslovom “Slana i Metajna – logori na Pagu i kultura sjećanja”.

Institut društvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba kao rezultat projekta “Logor Slana na otoku Pagu” objavio je Zbornik radova pod naslovom “Slana i Metajna – logori na Pagu i kultura sjećanja”.

U dijelu Zbornika “Istraživanje suvremene kulture sjećanja na logore Slana i Metajna na otoku Pagu”, autori Liljana DOBROVŠAK, Matija KRIZMANIĆ, Danijel VOJAK i Adrian KNEЖEVIĆ objavili su rezultate svog istraživanja.

U kontekstu mnogobrojnih rasprava i radova o d‌jelovanju logora Slana, u oktobru 2024. godine autorski tim je proveo terenska istraživanja i intervjue sa stanovnicima ostrva Paga u kojima se propitivao odnos predstavnika kulturnih i političkih institucija kao i lokalnog stanovništva prema logorima Slana i Metajna. Njihov rad analizira narative stanovnika pojedinih mjesta na ostrvu Pagu u kontekstu kulture i politike sjećanja s posebnim osvrtom na interpretaciju logora Slana kao mjesta stradanja.

Na stranici 253. Zbornika “Slana i Metajna – logori na Pagu i kultura sjećanja”, navodi se i slijedeće:

Transgeneracijska traumatska sjećanja rijetko su se otvoreno i izvorno prenosila unutar obitelji. Ipak, jedna sugovornica spominje svoju baku koja joj je govorila o postojanju logora te je to opisala riječima:

(..) A ono što ja znam po priči moje bake, dakle ona je živjela u tom vremenu Drugog svjetskog rata, prilikom povlačenja ustaša s prostora Paga, kad su morali napustiti logor i ukinuti ga, Talijani kad su došli, kad su pronašli te plitke grobnice, da ne bi došlo do širenja zaraze, jer su to bila tijelesa koja su već bila u raspadu, oni su njih zapalili. Ukupno oko 790 i moja baka je pričala da sedam dana da je to bio neizdržvi smrad. Dakle, to je njezina priča, to je meni pričala još kao d‌jetetu, ali meni se je to nekako dakle, usjeklo u sjećanje, to mi je bilo strašno. Dakle, sedam dana da je bio neizdrživi smrad i pepeo, ljudski pepeo, valjda kako su ih palili, možda je bura puhala.. (..)