arrow up

186 stepenika smrti

Nikola Bajić se posle oslobađanja logora vratio u rodnu Baniju, a do kuće je pešačio dva i po meseca. – Milutin Banković u mučilištvu izdržao nepunu godinu, posle čega je spaljen u Guzenu Gnev i prezir ostavio je iza zidina koncentracionog logora smrti u Mauthauzenu. Kada ga je, posle dve i po godine zatočeništva, 5. maja 1945. zbog oslobođenja logora konačno i napustio, i to na nemačkom biciklu, u Austriju se nikada više nije vratio. A živeo je još 45 godina. U sećanju su mu trajno ostala urezana zverstva, nečoveštvo i seanse smrti nacističkih SS vojnika i čuvara nad njegovim sapatnicima, ali je Nikola Bajić, Srbin iz Velike Graduse kod

Svjedočenje Mile Džodan o zločinu nad Srbima Korduna

Jadna dječica, majko moja. Kao pilići kad im glavu odsječeš, pa onako odskaču, niz putić se štrljkaju. Gledaš onu žalost, kako se ne može umrijeti ni živjeti. Mi smo pobjegli u Petrovu goru. Bili smo tako, u obruču. Samo je lišće gorilo. To je samo varilo. Mjesto gdje smo se sakrile zove se Bjeljevine. Bilo nas je puno: Iz Maljevca, Gejkovca i Svinjice. Rulja naroda. Puno je naroda tada poklano. Dok smo se skrivali u šiblju naišli su ustaše. Jedan je komandovao: – Orešković, zalomi lijevo krilo ! Počeli su pucati i vikati, da se dižemo. Kažu: – Evo partizana! Mi ih počnemo moliti: – Gospodo, gospod vam Bog dao, mi

Zemunski rekvijem

Juče u Zemunu, uz grobnicu Svetih novomučenika srpskih Dan nekako mlak, vlažan. Nekako tmuran, siv… Kao da žali. A Bog se uzdržava i ne prosipa kapi po onima koji skrušeno mole za pokoj duša. Stoje oko belog spomenika podignutog nekome ko je stradao od nekoga. Zvuči kao nikome. A, opet, bolje i tako nego nikako. Da nije bilo tog podignutog nekome ko zna da li bi se ikad saznalo gde je nekoliko hiljada naših, nevinih duša. A ima još takvih mesta. Preko nekih krivuda pružen asfalt, preko nekih kamenje i žbunje, ima i onih za koje samo ribe znaju da su im talasi uspavanku pojali, a ima i onih koje

Uspostava ustaške vlasti u Gospiću i široj okolini – Knjiga Jadovno 1.

Ustaška organizacija u Gospiću je svoj rad začela tridesetih godina. U vremenu do 1941. godine, snažno je uticala na srednjoškolsku i studentsku omladinu. Gospić je postao centar političkih snaga ustaša, koji su imali podršku jednog dijela bogatih trgovaca i obrtnika. Pored političke podrške, oni su ustašku organizaciju pomagali i materijalno, ulažući u njenu propagandu i u organizaciono jačanje i povezivanje na čitavoj teritoriji Like, pa i znatno šire. Upravo u Gospiću se koncentrisalo ustaško jezgro. Još 1930. godine, po Pavelićevim uputstvima, advokati Andrija Artuković i Jozo Dumandžić, s trgovcem Markom Došenom, osnivaju ustaške organizacije. Tu su i drugi trgovci, studenti i đaci: Jurica Frković, Ivan Pavičić, Lovro Duić, Niko Kovačević,

KO JE OSKRNAVIO ZEMUNSKO GROBLJE

Hronika jednog ogrešenja – O osporavanju prava na poštovanje i krst za 6500 srpskih mučeničkih žrtava na Zemunskom groblju. Piše: Nikola Milovančev Na sajtu Jevrejske opštine Zemun 7. juna 2025. objavljen je tekst pod naslovom „Oskrnavljeno Jevrejsko groblje u Zemunu“ . U ovom saopštenju Jevrejske opštine Zemun (JOZ) navodi se da je Udruženje Jadovno 1941. „10. maja 2025. oskrnavilo Jevrejsko groblje u Zemunu tako što su postavili krst visok preko tri metra u žardinijeru iza spomenika podignutog 4. jula 1957. od strane Saveza boraca NOR Zemun. Pored krsta neovlašćeno su postavili spomen ploču sa krstom i pratećim tekstom na žardinijeru u koju su ukopali pomenuti krst“. Kasnije sam saznao da

Seljaci kopaju svoje grobove pre ubijanja.

Ustaše svjedoče o zločinu u Hrvatskom Blagaju nad Srbima Korduna 6. maja 1941.

Zakleli smo se da ćemo srpsko sve poništiti, od kilograma, pa dalje. Mile-Milić Abramović, vodnik stožerne satnije 1. ustaške bojne, 8. ustaškog zdruga:  “Ja sam za vrijeme Jugoslavije pripadao HSS-i u kojoj sam bio sve do 1941. godine. Prilikom kapitulacije Jugoslavije ja sam bio kod svoje kuće u selu Korana (Srpski Blagaj) općina Cvijanović Brdo, kotar Slunj. Odmah uspostavom NDH, travnja 1941. stupio sam u ustašku organizaciju, kojom je rukovodio mlinar Joso Pau­nović. Mjeseca svibnja 1941. na dan Sv. Đurđa mi smo se organi­zirali za kupljenje Srba po Veljunu, Veljunskoj Glini, Crnom Vrelu i Poloju, te ostalim srpskim zaseocima Veljuna. Na isti dan naoruža­li smo se u Blagaju u jačini

I dalje se ruše spomenici u Zapadnoj Slavoniji

Zagrebačke Novosti javljaju o nastavku rušenja spomenika. U Sloboštini, Budićima, Novim Grahovljanima, Crljencima kraj Sloboštine.. Na područje Slavonske Požege u julu 1942. dopremljeno je 155 vagona izbeglica sa Kozare. „Po nalogu bojnika Luburića s njima se ima strogo postupati, ne smiju im se davati propusnice za kretanje, izuzev onih koji su se prijavili za rad u Nemačkoj“, – kaže se u jednom ustaškom izveštaju. U dubokim seoskim bunarima udavljeno je pedesetoro dece iz sela Trebovljana pod Kozarom. Vezane vijesti: SLOBOŠTINA 16.08.1942. – Mučeništvo srpske nejači sa Kozare Sloboština 16.08.1941. – stratište 1368 Srba prognanih s Kozare, ali i onih iz tadašnjeg požeškog kotara

Đurđica Dragaš: PAG- PLAVA GROBNICA STRAŠNIJA OD VIDA

Polako, ali sigurno uđosmo u maj i, uprkos svemu što se prethodnih meseci dešavalo u ovoj našoj Srbiji, ljudi sve više razmišljaju o letu, odmorima, moru, provodu. Spremaju se maturske večeri, obeležavaju godišnjice, a studenti, već tradicionalno, organizuju druženja sa kolegama iz regiona. I sve bi to bilo sasvim u redu, lepo i podrške vredno da ne pročitah da će neka od tih studentskih druženja, tzv. Medicinijada i Menadžerijada, biti organizovana na ostrvu Pagu, u Hrvatskoj. Na čuvenoj i po ludim provodina poznatoj plaži Zrće okupili se ovih dana studenti iz nekoliko država regiona. Na put su krenuli i naši studenti – iz Beograda, Novog Sada, Kragujevca, Niša, Kosovske Mitrovice.

POZIV na Sabranje: Dan sećanja na srpske žrtve Prihvatnog logora Zemun

Okupimo se 09. maja 2026. uz naš Krst, podignut i osveštan pre godinu dana na Pravoslavnom delu groblja u Zemunu. U nedelji u kojoj se obeleževa 81-a godišnjica pobede nad nacizmom, Udrženje građana Jadovno 1941. Beograd organizuje u subotu 09. maja obeležavanje Dana sećanja na srpske žrtve Prihvatnog logora Zemun. Čas istorije održaće istoričar, prof. dr Miloš Ković. Zemunski logor dugo je važio za mesto stradanja samo Jevreja i Roma. Međutim, novija istraživanja pokazala su da je u drugoj fazi njegovog rada između maja 1942. i jula 1944. godine, to bio prihvatni logor za Srbe, najviše sa Kozare, Banije, Like i Korduna, ali u njemu su stradali i Srbi iz

Od zavičaja ostala cigla srušene crkve

Na mestu gde je do 1991. godine postojala crkva u Velikim Zdencima, sada je ledina kao simbol pustoši u srpskim selima u Zapadnoj Slavoniji. Piše: Milan Pilipović – Specijalno za „Politiku” Grubišno Polje – Dr Dušan Bastašić, predsednik Udruženja „Jadovno 1941”, čuva u Banjaluci ciglu srušene pravoslavne crkve Vozdviženja Časnog krsta u Velikim Zdencima, nekada jednom od najvećih srpskih sela u Kotaru Grubišno Polje, u Zapadnoj Slavoniji, kao jedini trag ove bogomolje, izgrađene 1744. godine. „Ciglu čuvam u stanu, kao zavičajnu ikonu”, kaže Bastašić, čiji su preci vekovima živeli, kršteni, venčavani i sahranjivani u ovom kraju, u Hrvatskoj. „Cigla ugrađena pre skoro tri veka je moja uspomena na crkvu i zavičaj”,

HRVATSKI BLAGAJ – VELJUNSKI POKOLj OD 6. DO 9. MAJA 1941.

6. maj – Đurđevdan, godina 1941. Osvanuo je lijep sunčan dan. Toga dana Srbi se svečanije odijevaju, idu jedni drugima na Krsnu slavu u goste, razgovaraju o uspjesima u obavljanju proljetne sjetve. Vesele se i raduju. Sve je razdragano i svečano. Nitko ni u pomisli nije mogao slutiti da će to biti dan nečuvenog zločina – genocida nad nevinim seljačkim stanovnicima Korduna. Jedan od prvih masovnih zločina nove hrvatske vlasti poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, dr. Ante Pavelića. Zločin planiran, dobro pripremljen i organizirano izveden po zamisli poglavara Pavelića i naređenju Eugena Dide Kvaternika. Upravo toga dana, 6. maja, dana veselja i slave, u ranu zoru, odjeknuli su prvi ustaški pucnji

BUDO SIMONOVIĆ NOVOM KNJIGOM OTKRIO TAJNU SKRIVENU 80 GODINA: Kako su prota i hodža, noseći crvenu zvijezdu i vjerska obilježja, pobijedili podjele i sačuvali obraz Starog Vlaha!

U velikoj sali GO Novi Beograd, 21. aprila, predstavljena je nova knjiga Buda Simonovića Zapisi na omorici, koja je već imala svoje promocije u Novoj Varoši i na Жabljaku, ispod Durmitora. Riječ je o potresnoj hronici rata i sudbine četiri porodice: Novosela ispod Durmitora, te Musića, Karamatijevića i Purića sa Zlatara, kojima je Drugi svjetski rat surovo ukrstio životne puteve. O knjizi su, kroz preplet ličnih sjećanja i stručne analize, govorili glumica Branka Petrić i Жeljko Lekić (potomci prote Jevstatija Karamatijevića), književna kritičarka prof. mr Zora Jestrović, te sociološkinja Maja Krek, koja je i sama izdanak porodice Musić. Završnu riječ dao je autor, Budo Simonović. Jestrović: Knjiga u službi istine Književna

Bojanić: Narod koji zaboravlja svoje žrtve pristaje na sopstveni nestanak

Dok drugi narodi od svog stradanja grade temelj identiteta, mi ga razaramo iznutra – deleći mrtve, umanjujući istinu i odričući se pamćenja koje jedino može da nas održi kao narod… pretvorili smo se previše u ,,građaniste”, koji gledaju samo u budućnost i profit. Postoje istine koje bole. Ne zato što su netačne već zato što su suviše tačne i činjenične. Dok drugi narodi strpljivo, sistematski i državnički grade svoju kulturu sećanja, mi kao da se takmičimo ko će brže zaboraviti sopstveno stradanje ili ga ublažiti. Dok drugi sabiraju svoje žrtve, mi ih delimo. Dok drugi podižu institute, muzeje i memorijale, mi vodimo beskrajne unutrašnje rasprave – ko je bio „u

Vladika Platon

Godišnjica hapšenja Vladike banjalučkog Platona

Ustaše su uhapsile vladiku Platona i odveli ga 5. maja 1941, zajedno sa protom Dušanom Subotićem, arhijerejskim namjesnikom iz Gradiške na Savi, izvan Banjaluke gdje su ih ubili i bacili u rijeku Vrbanju. Sveštenomučenika Platona Banjalučkog ubio je ustaša Asim Ćelić. Vladičino iznakaženo tijelo pronađeno je u selu Kumsale 23. maja 1941. godine. Episkop Platon (svetovno ime Milivoje), rođen je u Beogradu 29. septembra 1874. od oca Ilije i majke Jelke (Sokolović). Gimnaziju je učio u Vranju i Nišu, a potom školovanje nastavio u Beogradskoj bogosloviji. Zamonašio se kao učenik trećeg razreda bogoslovije. Kada je završio bogosloviju rukopoložen je za đakona i prezvitera. Godine 1896. poslat je u Srpsko podvorje

Kristalna noć u Zadru

02. maja, se navršilo 35 godina od prvog velikog egzodusa srpske zajednice u Hrvatskoj – zadarskoj Kristalnoj noći, kada je za 24 sata proterano oko 10.000 Srba, a sva njihova imovina, i poslovna i privatna, uništena ili minirana. Mada je u ovom zločinu učestvovalo nekoliko stotina lokalnih Hrvata, uključujući i policajce, niko još nije odgovarao pred sudom Ovaj događaj se može uporediti sa Kristalnom noći iz novembra 1938. godine, u kojoj je 15.000 Jevreja poljskog porekla proterano iz Nemačke, kaže za “Vesti” Savo Štrbac, predsednik Dokumentaciono-informacionog centra Veritas. – U Zadru je kao povod iskorišćeno ubistvo hrvatskog policajca u blizini mesta Polača kod Benkovca. Međutim, kasniji događaji će pokazati da

NAJNOVIJE VIJESTI

Predgovor

Prije nekoliko godina boravila sam u Americi i tamo upoznala jednu bibliotekarku

Prilozi uz knjigu

Knjiga Bilogora i Grubišno Polje 1941 – 1991. Početna strana… Sadržaj poglavlja

Internet

Mišljenja iznesena na internet stranicama koje slijede su privatna mišljenja njihovih autora

Knjiga gostiju

Poštovani, pozivamo vas da vaše utiske, prijedloge i komentare upišete u našu

Popis
10.502 žrtve

Udruženje Jadovno 1941. je formiralo Centralnu bazu žrtava, koju možete pretražiti unosom pojedinih podataka o žrtvama.

Kalendar
Pokolja

Odaberite godinu ili mjesec i pretražite sve događaje koji su se desili u tom periodu.